Slatka naša dječica vrlo brzo postanu Veliki, a još uvijek Mali. Vrlo brzo postaješ „pametan“ pa sam „znaš“ što treba pojesti ili popiti, kako „treba“ napraviti sve što prijatelji misle da je fora, brzo učiš kako ćeš samo malo prevariti mamu ili doktoricu, ali šećere malo teže. Taj glupi aparatić zaista postaje sve gluplji, sigurno […]
Sjećanja jedne mame – 7. Još uvijek imam pred očima sliku prvog odlaska mog malog Marka u ljetni kamp – tog ljeta 1999. u Crkvenicu. Okupljamo se ispred Sveučilišne klinike Vuk Vrhovac. Najprije svako dijete izvadi krv za laboratorijsku analizu HbA1c, što će učiniti i nakon povratka da bi se usporedilo koliko dobro utječe 10 […]
Serijal Sjećanja jedne mame – 6. Danas je moj veliki devetnaestogodišnji sin na prvoj godini fakulteta. Ali, još su mi svježa sjećanja, još vidim sliku malog usnulog dječaka. Nebrojeno sam se puta pitala, pikajući te male prstiće u kasnim noćnim satima, kako ćemo i hoćemo li uopće izdržati sve te dane odrastanja, uz silnu želju […]
Serijal Sjećanja jedne mame – 5. Spustila sam slušalicu, strovalila se u fotelju i počela plakati. Muž me suznih očiju začuđeno gledao, shvaćajući da je nešto jako loše čim plačem i čekao da mu kažem. Što da mu kažem? Što je djetetu? Soptala sam: „Ima šećer. Neće umrijeti. Rebro. Tamo je smješten. Neće umrijeti. Inzulin. […]
Serijal Sjećanja jedne mame – 3. Posljednjeg dana godišnjeg išli smo do bake na selo. Došli smo predvečer i trebali tamo prespavati. Dogovorila sam se s Markom da nećemo ništa piti pred spavanje, da ne zapiškimo bakine duhice. A i on nije htio da baka zna! Doživljavao je to kao užas i sramotu. On je […]
Serijal Sjećanja jedne mame – 2. Bili smo sa svo troje djece na godišnjem odmoru u vikendici. Marko je nekoliko dana ranije proslavio 7. rođendan s puno djece, uz igrice koje su mu priredile njegove starije seke od 17 i 20 godina. Gledala sam ga kako se igra s drugom djecom cijeli dan, trči, vozi […]
Serijal Sjećanja jedne mame – 1. Danas je moj veliki devetnaestogodišnji sin s djevojkom otišao na ogromnom motoru na more. „Mama sutra ne moraš brinuti oko mog ručka, mi idemo na izlet! Znaš već, sutra nam je dvije godine kako smo zajedno pa smo se dogovorili umjesto poklona, a i da proslavim malo upis na […]
