Doktori – kako bi vama bilo u MOJOJ koži??

Svjetski dan dijabetesa 2016.: Još jedan dan za pokazivanje i prazne priče ili konačno trenutak da se napokon ostvari ono što se već godinama govori?

Iz godine u godinu ponavlja se ista priča: svaki 10. stanovnik naše Domovine boluje od neke vrste dijabetesa, a desetina od tih 10% otpada na dijabetes tip 1. Zvuči možda malo kada se to na ovaj način prikaže, ali kada se to dogodi vama ili nekom vama bliskom – tada je to itekako puno. Dijabetes je izrazito skupa bolest jer komplikacije do kojih dolazi uslijed loše regulacije šećerne bolesti itekako crpe državni (odnosno naš) proračun. Iz godine u godinu slušamo razno razna obećanja kako će se povećati prava pacijenata i kako se pacijentima mora omogućiti najkvalitetnija skrb. Ovaj put sam odlučila biti brutalno iskrena, bez lažnog tetošenja. Crno na bijelom. Već odavno sam shvatila da je lajtmotiv „Samo će ti pravi prijatelj reći da ti je lice prljavo“, nešto što mi treba biti zvijezda vodilja, no nažalost to nije uvijek tako. E sada će biti!

comaOvo je stoga tekst namijenjen svim dijabetičarima, svima onima koji na posredan ili neposredan način  imaju utjecaj na kvalitetu života osoba oboljelih od dijabetesa i naravno neizostavnih doktora.

Iz godine u godinu slušamo kako naši dijabetičari imaju neusporedivo bolju skrb, nego što su to ostale balkanske zemlje. S druge pak strane od tih istih ljudi slušamo kako je Hrvatska dio EU i kako moramo težiti zapadnim zemljama i u njima tražiti svoje uzore. Slušamo kako smo mi dio Europe i kako se time trebamo ponositi. E pa sad dragi moji, u ovom slučaju mi nikako nije jasno zašto onda liječničku skrb koju omogućujemo našim dijabetičarima uspoređujemo s onima koji su nažalost lošiji od nas?? Zašto se uspoređujemo s onima koji imaju pravo na jednu trakicu za mjerenje šećera na dan te sukladno s time i veći broj komplikacija? Zašto se uspoređujemo s onima čija “skrb” o dijabetesu je sve, samo ne skrb o dijabetesu? Zašto i u ovom dijelu nismo dio te civilizirane i hvalevrijedne Europe? Zašto se ne uspoređujemo s onim zemljama koje osobama oboljelima od dijabetesa omogućuju NEOGRANIČEN broj trakica za mjerenje šećera, POTPUNO BESPLATNE ili DJELOMIČNO SUBVENCIONIRANE uređaje za kontinuirano mjerenje šećera u krvi, inzulinske pumpe za SVE oboljele od dijabetesa tip 1? Dragi moji koji imate vlast nad ovim dijelom naše svakodnevne borbe, možete li zamisliti kako je to kada morate razmišljati jeste li ili niste u hipoglikemiji, jeste li ili niste u hiperglikemiji? Znate li koliko košta svaki izlazak hitne pomoći koja mora izlaziti na teren doslovno spašavati živote onima kojima je šećer naglo pao, a zbog nedovoljnog broja trakica taj šećer nisu na vrijeme prekontrolirali? Ili pak zbog kontinuiranog uvida u kretanje vlastitog šećera nisu mogli znati da će u roku od samo 15 minuta taj šećer s vrijednosti od 8 mmol/l pasti na svega 2 mmol/l? Znate li koliko košta svaka amputacija, sljepoća, strah i svakodnevna borba trudnica koje osim podivljalih hormona još moraju paziti i na podivljali šećer koji može dovesti do neopisivih deformacija (i fizičkih i mentalnih) pa čak i do smrti nerođenog djeteta? Zamislite da se radi o vašoj kćeri, o vašem sinu, o vašem unuku. Biste li im i tada omogućili ono što sada omogućujete nama?

Dragi doktori… Da vaše dijete boluje od dijabetesa, biste li i njega trpali svim tim ugljikohidratima kojima nas trpate te nas time dovodite u začarani krug visokih i niskih šećera? Biste li u slučaju da je vaše dijete oboljelo od dijabetesa, možda ipak promijenili priču o dijabetičkoj prehrani i od one prethistorijske piramide zdrave prehrane pogledali i što se to krije u novim smjernicama koje vam svakodnevno serviraju osobe koje su to same na sebi isprobale? Kako je moguće da je većina hrane „light“, a kolesterol u krvnim nalazima „high“.Ta ”light” hrana koju konzumiramo je s izrazito niskim udjelom masnoća, a visokim udjelom ugljikohidrata?! Probudite se konačno!

2gradf

I za kraj bih voljela napomenuti još samo jednu stvar. Hvalevrijedni su svi napori naših doktora, a pogotovo volontera, koji se svakodnevno bore za povećanja prava djece oboljele od dijabetesa i koji nas svaki dan bodre, a ponekad i razvesele nekom lijepom pričom da su djeca do 18. godine života dobila ČAK 2 trakice za mjerenje šećera u krvi više od onih starijih od 18 godina (poklonjenom konju se ne gleda u zube). No zanima me samo jedna stvar: što je s mojih ostalih 60 godina života koje ja želim i koje imam pravo doživjeti?! Da se odmah razumijemo, djeca trebaju dobiti sve, samo ne dijabetes, a mi ostali trebamo dobiti pravo na normalan život i na ukidanje predrasuda s kojima se svakodnevno borimo.

1dijete

Najdraži moji dijabetičari koji ste se našli u ovom krugu ni krivi ni dužni, ali eto ipak smo svi ovdje. Bili mladi, bili djeca, bili starci – dijabetes ne bira. Zato se i vi trgnite iz svakodnevne rutine i uzmite stvari u svoje ruke. Razmišljajte svojom glavom, slušajte svoje tijelo, ne dozvolite da netko drugi živi umjesto vas. Trgnite se i uzmite svoj život u svoje ruke! Nemojte čekati da netko drugi napravi ono što biste trebali vi sami, a poslije biti nezadovoljni jer smatrate da je moglo biti učinjeno više. Moglo je, ali samo da ste i vi sami bili prisutni!

Svi oni koji na ovu situaciju možete utjecati, od onih odozgora do doktora, postavit ću vam još jedno i posljednje pitanje. Zamislite scenarij za koji ne želim da vam se dogodi ni u najgoroj noćnoj mori, no scenarij koji je itekako moguć. Zamislite da vaše dijete oboli od dijabetesa … Biste li se i tada borili za samo 6 trakica dnevno? Biste li i tada tek svakoj 10. osobi oboljeloj od dijabetesa tip 1 omogućili inzulinsku pumpu? Biste li i tada NITI JEDNOJ osobi o(ne)mogućili uređaje za kontinuirano mjerenje šećera u krvi? Biste li i njih gurali u začarani krug ugljikohidrata, velikih doza inzulina, hipo i hiperglikemija? A sada zamislite da to vaše dijete više nema 18, već 19. godina… Biste li mu ukinuli i ovako niska prava koja je do sada imao?

Naravno postoje iznimke kako među dijabetičarima, tako i među doktorima i onima iznad nas, no zapitajte se sve ovo samo na trenutak. Razmišljate li još uvijek jednako?

„Samo će ti pravi prijatelj reći da ti je lice prljavo”. Postanimo konačno prijatelji!

 

Maja Vuković  @  logo_transparent