U Hrvatskoj su prilično razvijene i poznate udruge osoba s dijabetesom te ona krovna pod nazivom Hrvatski savez dijabetičkih udruga – HSDU. Stručna društva se kao i udruge dijabetičara bave edukacijom o dijabetesu, senzibilizacijom javnosti, stručnim usavršavanjem, itd.
No, stručna su društva zbog nečega također jako zanimljiva. Ona naime imaju formalnu mogućnost da HZZO-u predlažu izmjene u pravima na pomagala kao što su senzori; i na lijekove kao što su inzulini. HZZO si može dopustiti da nas, pacijente, ignorira, ali neuvažavanje stručnih društava ipak ide teže. Naravno, nemojmo se zavaravati, i stručna društva budu ignorirana ali rjeđe.
U Hrvatskoj ima nekoliko stručnih društava koja se više ili manje bave dijabetesom, imaju svoje kongrese, posjećuju međunarodne i slično. Slično kao i mi, samo što ne organiziraju kampove za djecu s dijabetesom. 😊
Sva su stručna društva članovi Hrvatskog liječničkog zbora koji je poput HSDU-a, navest ćemo ih pet, aktualne predsjednike i pokoji zanimljiv podatak.
Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma (HDDBM)
Novi predsjednik Mladen Krnić. Riječ je o stručnom društvu koje okuplja mnoštvo dijabetologa i prilično je aktivno. Novi predsjednik je već dao značajan doprinos da se važna ACR pretraga za bubrege ponovno omogući na trošak HZZO-a u najvećem privatnom laboratoriju u Splitu. Naime, usluge tog laboratorija koristi najviše specijalista opće medicine.
Dao nam je podršku u naporima prema MIZ-u i HZZO-u da se što prije raspiše natječaj za smanjenje lista čekanja na terapije u barokomorama, a uskoro će njegovo društvo isproducirati važan dokument prema HZZO-u. Kreće inicijativa da se i osobama na bazalnoj dozi inzulina osigura pravo na senzore preko HZZO-a.
Stručno dijabetološko društvo - novi predsjednik nakon 12 godina!
Hrvatsko društvo za endokrinologiju i dijabetologiju (HDED)
Predsjednica je Anela Novak a društvo dolazi iz prekrasnog Splita. Anela je zagovornica low-carb prehrane i redovno piše različite stavove te preporuke za HZZO-ovo povjerenstvo za pomagala, primjerice za senzore.
Anela je zaposlena u KBC-u Split koji je kao i Rahelićev Vuk u teškim problemima. Naime u KBC-u Split radi oko 6 dijabetologa, a bolnici gravitira oko 60.000 osoba s dijabetesom. Rezultat su beskrajne liste čekanja i nepristupačnost dijabetološke skrbi što će rezultirati velikim komplikacijama i bespotrebnim troškovima amputacija, sljepila i dijalize.
Svjesno ovih problema, njezino je društvo iznimno posvećeno dijabetičkoj edukaciji liječnika obiteljske medicine i medicinskih sestara kako bi što kvalitetnije mogli brinuti za dio dijabetičara. Ako znamo da obiteljska može uvoditi inzuline i da ih ima oko 2.000 što je puno više od 100-tinjak aktivnih dijabetologa, razumijemo da obiteljska medicina ima izrazito važnu ulogu u zbrinjavanju tip 2 dijabetičara. Sve kako bi se rasteretili dijabetolozi koji bi onda imali više vremena za nas s dijabetesom tip 1. 😊
Hrvatsko endokrinološko društvo (HED)
Silvija Canecki-Varžić predsjednica je Hrvatskog endokrinološkog društva (HED) koje dolazi iz Osijeka u prekrasnoj Slavoniji. Obnaša i dužnost predstojnice Klinike za unutarnje bolesti Kliničkog-bolničkog centra Osijek što je iznimno važna funkcija, štoviše riječ je o jednoj od najviše pozicioniranih dijabetologinja unutar najjačih hrvatskih bolnica (kliničkih bolničkih centara).
Zahvaljujući svojem znanju, utjecaju i empatiji odigrala je ključnu ulogu onomad kada je osoblje ginekologije KBC-a šikaniralo i ignoriralo našu Maricu koja je pala u tešku hipoglikemiju i srušila se u nesvijest ispred ginekologije.
KBC Osijek i sestre s ginekologije - edukacija o dijabetesu!!!
Hrvatsko društvo za endokrinologiju i dijabetologiju (HDED)
Predsjednik HDED-a je Darko Kaštelan koji je ujedno i pročelnik zavoda za endokrinologiju najvećeg KBC-a Zagreb (popularnog Rebra). Kaštelan nam je jako zanimljiv zato što je odigrao važnu ulogu u uvrštavanju inzulinskih pumpi na HZZO-ovu listu pomagala.
Intervju: prof. Darko Kaštelan – tenderi za inzulinske pumpe oduvijek su bili prijelazna faza
Sam se ne bavi previše dijabetesom već je vrlo cijenjen na području hipofize, ali je šef brojim dobrim i omiljenim dijabetolozima s Rebra: Ivani Kraljević, Maji Baretić, Karin Zibar, i s njima se Kaštelan redovno konzultira.
Hrvatsko društvo za pedijatrijsku endokrinologiju i dijabetologiju
Predsjednica je Nevena Krnić i dolazi nam također iz KBC-a Zagreb gdje sa svojim timom liječi ogroman broj djece s dijabetesom. Uz to obnaša funkciju pročelnice Zavoda za dječju endokrinologiju i dijabetes u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Voditeljica je i Referentnog centra za pedijatrijsku endokrinologiju i dijabetes Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske (kao i Rahelić za odrasle).
Krnić stalno nešto traži od HZZO-a za našu djecu. Sa svojim „dječjim dijabetolozima“ svojedobno je ostvarila uspjeh kada je uz našu pomoć tražila i dobila od HZZO-a pravo da dječji dijabetolozi smiju prepisivati sve moderne inzuline odmah po dijagnozi, a ne samo jedan najjeftiniji i najstariji.
Osobno se angažirala oko ukidanja diskriminacije djece s dijabetesom pri upisu u srednje škole:
Smanjili smo diskriminaciju djece pri upisu u srednju školu!
Tu je i najnoviji angažman u surdnji s pravobraniteljicom za djecu – sva bi djeca neovisno o imovinskom statusu trebala ostvariti pravo na sve inzulinske pumpe bez doplate! Nadamo se da će to uskoro biti jedan od dokaza da Republika Hrvatska brine za svoju djecu i konačno počinje poštivati potpisane EU strategiju i UN deklaraciju za zaštitu djece koja im jamči najviši stupanj zdravstvene zaštite.
Zaključak
Neki će se zapitati je li dobro što u Hrvatskoj ima toliko stručnih društava koja se bave dijabetesom?
Iako svi pušemo u isto jedro: "bolji život osoba s dijabetesom i veća prava", iz gornjeg teksta se djelomično vidi da različita stručna društva imaju različite misije i prioritete – što je dobro.
Regulacija šećerne bolesti tip 2 u Hrvatskoj nije dobra, što je jako loše budući da se procjenjuje da upravo tip 2 ima oko 90% svih dijabetičara. Osim ugrožene kvalitete života oni će zahvaljujući razvoju skupih dijabetičkih komplikacija kao što su sljepilo i amputacije postati ogroman teret za svoje obitelji i zdravstveni sustav.
Ima jako puno posla i možda je dobro da postoje različiti pristupi od kojih najmanje jedan mora uroditi plodom.
Raspravu jesu li i u kojoj mjeri su za to krivi sami pacijenti, dostupni lijekovi i tehnologija, zdravstveni sustav ili dijabetolozi – ostavljamo za neki drugi put, možda za nekim okruglim stolom.
Sretno nam bilo.







