Kako se nositi sa strahom od hipoglikemije?

Jedno od zastrašujućih iskustava življenja s dijabetesom jest stalni strah od hipoglikemije. Strah od hipoglikemije dobro je poznat i priznat fenomen u zajednici dijabetičara koji utječe na djecu i odrasle s dijabetesom tip 1, a pogađa također njihove najmilije i njegovatelje.

Karakterizira ga anksioznost ili strah koji nastaje pri pomisli na susret s niskom razinom šećera u krvi (klasificirano kao 3.8 mmol/L ili niže). Taj strah može dovesti do toga da osobe koje žive s dijabetesom tip 1 namjerno održavaju visoku razinu šećera u krvi, što pak može dovesti do dijabetičke ketoacidoze (DKA).

Temeljito upravljanje dijabetesom uključuje razumijevanje zdravstvenih rizika povezanih s tim stanjem, kao i poduzimanje odgovarajućih koraka kako bi se izbjegle glavne psihosocijalne posljedice te promicalo sveukupno mentalno zdravlje.

Mentalne posljedice

Vrlo često osobe s dijabetesom pate od prevelike zabrinutosti oko mogućih epizoda hipoglikemije. Važno je biti svjestan simptoma niske razine šećera u krvi do određene mjere, ali postoji granica.

Prema dr. Marku Heymanu strah od hipoglikemije može se manifestirati izbjegavanjem situacija poput vožnje, putovanja ili odlaska na posao ili u školu jer se strah u tim situacijama pojačava. Među njegovim pacijentima ima onih koji se boje i koji namjerno održavaju visoku razinu šećera u krvi, prerano tretiraju nisku razinu šećera (npr. 10 mmol/L) i nedovoljno doziraju inzulin za hranu i korekcije. Glavni je problem s tim, kaže on, što ti ljudi stalno održavaju povišenu razinu šećera u krvi a to neprestano utječe na njihovo osjećanje i povećava rizik od drugih komplikacija.

Dr. Heyman preporučuje traženje profesionalne pomoći ako je strah od hipoglikemije dosegnuo točku kada svakodnevni zadaci postaju nepodnošljivi. Imati dijabetes ne znači da morate izbjegavati živjeti punim plućima. On poziva osobe koje posebno intenzivno strahuju od hipoglikemije da potraže stručnjaka za mentalno zdravlje.

Većina osoba koje žive s dijabetesom do neke mjere strahuje od hipoglikemije. Važno je odrediti trenutak kada to postaje nezdravo kako bi se izbjegao negativan utjecaj na kvalitetu života.

Stručnjakinja Mariana Gomez vodi pacijente kroz četverodijelni “plan napada”:

  1. Prepoznajte strah kao emociju i da je normalno bojati se, ali potaknite vršnjake i njegovatelje da analiziraju jesu li vaši strahovi postali iracionalni.
  2. Zatražite savjet od svojih vršnjaka – zajednica dijabetičara puna je anegdota koje će vas natjerati da se osjećate shvaćenim i uvida koji bi vam mogli pomoći spriječiti nisku razinu šećera.
  3. Analizirajte i krenite u akciju. Promotrite svoje odluke razmišljajući o brojanju ugljikohidrata i o vještini doziranja inzulina kako biste smanjili faktore koji bi mogli ometati skrb i eventualno dovesti do hipoglikemije.
  4. Isprobajte tehnologiju. Neki alati – posebno senzori (CGM) – mogu pružiti informacije koje mogu spasiti živote i umiriti um.

Zašto je na putovanju važno imati potvrdu o dijabetesu?

Barijera za bolje upravljanje

Alexi Melvin živi s dijabetesom 16 godina i priznaje da je namjerno dopustila da joj razina šećera u krvi godinama bude visoka.

Objašnjava: “Svaki put kad bih izašla s prijateljima ili na koncert ili bilo što slično, pobrinula bih se da imam visoku razinu šećera kako se ne bih morala brinuti o padu šećera… Radila sam u kazalištu Broadway i sjećam se da sam uzela kratku pauzu kako bih provjerila šećer u krvi jer sam se osjećala vrlo letargično, a bila sam i iznad 22 mmol/L. Stvarno sam pretjerala u izbjegavanju niskih razina šećera čime sam ozbiljno ugrozila svoje zdravlje, mnogo više nego da sam tu i tamo doživjela nisku razinu.”

Ove opasne situacije nisu neobične za ljude koji se osjećaju nespremno brzo tretirati hipoglikemiju.

Glukagon je standardni način liječenja teške hipoglikemije i zajednica dijabetičara mogla bi imati znatne koristi od poznavanja ovog alata. U jedinom obliku koji je bio dostupan do nedavno, glukagon je zahtijevao rekonstituciju, miješanje tekućine s prahom prije uzimanja injekcije. Zbog toga su mnogi smatrali samu ideju korištenja kompleta glukagona pomalo zastrašujućom.

U posljednjih nekoliko godina, američka regulatorna agencija FDA pregledala je i odobrila nekoliko stabilnih oblika glukagona, uključujući:

  • Nazalni glukagon – Baqsimi®: Glukagon za hitne slučaje koji se primjenjuje kroz nos.
  • Glukagon pen – Gvoke HypoPen®: Premiješana injekcija glukagona koju aplicirate u bedra. Uređaj za automatsku injekciju čini ga brzim i jednostavnim za korištenje. Također je dostupan u unaprijed napunjenoj šprici (PFS).
  • Glukagon bočica i šprica – Gvoke Kit®: Premiješani glukagon u bočici koji dolazi sa špricom, omogućujući vam da ručno nacrtate dozu i izravno je ubrizgate u bedro.
  • Glukagon pen – Zegalogue®: Također premiješani glukagon, dostupan kao uređaj jednostavan za korištenje automatskim ubrizgavanjem. Također je dostupan u unaprijed napunjenoj šprici (PFS).

Njoj se mnogo niskih razina šećera događa usred noći, kada se probudi još uvijek napola u snu. Poručuje da um tada nije “u optimalnom stanju za rješavanje potencijalne situacije s glukagonom.”

Znanje je moć

Sve u svemu, većina ljudi trebala bi biti bolje informirana kako strah od hipoglikemije ne bi spriječio osobe s dijabetesom ili njihove najmilije da žive normalan, uravnotežen život. Drastično brinuti o susretu s niskom razinom šećera može imati štetne psihološke posljedice, kao i negativno utjecati na zdravstvene ishode. Naoružavanje informacijama i potrebnim alatima najbolji su i jedini načini da živite slobodni od straha.

Preuzeto i prilagođeno sa:
https://beyondtype1.org/coping-with-fear-of-hypoglycemia/


Još iz kategorije Hipoglikemija: