Gost autor

Vaše dijete ima dijabetes i u opasnoj je ketoacidozi!

17/05/2023

Emanuelova DM priča počinje slično kao i mnoge druge iz šećernog spektra. Jaka žeđ, crvenilo, prepune pelene i na kraju odbijanje hrane i povraćanje. Taj nas je slijed doveo do dijagnoze 25.3.2021. „Vaše dijete ima dijabetes tip 1 i u teškoj je ketoacidozi…“ počinje mi zujati u glavi, riječi više ne dopiru.

Plan je bio oporaviti Emanuelov organizam tijekom 2-3 dana u našoj lokalnoj bolnici. Nakon toga  sa svojim trinaestomjesečnim sinčićem odlazim sanitetskim vozilom u bolnicu Rebro. Tamo ću proći edukaciju o dijabetesu, a uvjet da cijelo vrijeme ostanem s njim su negativni COVID testovi.

Budući da osim simptoma proljetnih alergija drugih nisam imala, malo je reći da sam se neugodno iznenadila kad je BAT pokazao da sam pozitivna na koronu.

 

Pozitivan test gurnuo nas je u noćnu moru: dijete od trinaest mjeseci, novootkriven dijabetičar, u teškoj ketoacidozi, do trena otkrivanja dojeno, ostalo je u bolnici Rebro deset dana samo bez ijednog posjeta!

Posjeti su bili dopušteni samo roditeljima, no oboje smo zajedno s našim djevojčicama Uskrs morali provesti u izolaciji dok je naša beba u tom teškom stanju bila okružena nepoznatim ljudima.

Nakon tog pakla, po isteku izolacije, trinaesti dan od otkrivanja sanitet nas je odvezao u KBC Rebro gdje smo proveli još tjedan dana. Ja sam učila o njegovoj bolesti, simptomima hiperglikemije i hipoglikemije, inzulinima, prehrani, glukometru, penu i ostalom, a Emanuel se privikavao na to da je mama opet s njim, da ga nije ostavila ni zaboravila.

Znam da je ispovijest svakog roditelja malog dijabetičara potresna, ali ova situacija s koronom nas je dotukla. Nakon što je proveo 10 dana sam u bolnici (nitko mu nije smio u posjet) Emanuel se gotovo mjesec dana nije skidao s naših ruku jer se bojao da ću ga opet ostaviti.

Stigavši doma nakon bolnice slijedilo je suočavanje s novim načinom života. Trebalo je uskladiti Emanuelov raspored, potrebe, kontrolu GUK-a i obroke s potrebama njegovih seka od tri i šest godina. Dva tjedna od izlaska iz bolnice do prve kontrole živjeli smo u stalnom grču i odbrojavali minute od jednog do drugog mjerenja GUK-a, mjerili smo i po 15 puta dnevno zbog straha od hipoglikemije, spavali ne više od sat i pol u komadu.

Na prvoj kontroli postavljen mu je Libre senzor koji nam je znatno olakšao, smanjio broj pikanja prstića ali ne i broj buđenja po noći. Još duže periode sna omogućio nam je Guardian 3 kad je u srpnju uvršten na listu HZZO-a, budući da ima ugrađene alarme za visoke i niske šećere.

Eto, to je naša više COVID nego DM priča.

p.s. Na kraju smo se dokopali i OmniPod pumpe bez katetera, a naše prvo iskustvo kupanja dostupno je ovdje: Emanuel i OmniPod – prvo kupanje!


Još iz kategorije Djeca: