Ako imate tip 1 dijabetes i živite u Hrvatskoj – šanse da ostvarite pravo na senzore za kontinuirano mjerenje glukoze su ogromne. HZZO je cijelu ovu priču učinio vrlo korektnom i dostupnom imalo zainteresiranim i educiranim osobama.
Ipak, rtCGM senzori, tj. oni s alarmima (Medtrum, Medtronic, a uskoro i Dexcom) na neki su način do sada bili diskriminirani. Točnije, bio je diskriminiran dio dijabetologa iz malih bolnica, koji nisu smjeli pisati preporuke, te njihovih pacijenata iz manjih sredina. Razlog tome vjerojatno leži u višoj cijeni ovih senzora u odnosu na sveprisutni Libre.
Svi dijabetolozi sada smiju pisati preporuke za sve senzore!
Od 15.4.2022. na snagu stupaju nove indikacije za senzore s alarmima zahvaljujući kojima će svaki dijabetolog zaposlen u bilo kojoj bolnici u Hrvatskoj moći „postaviti indikaciju“, odnosno napisati preporuku za bilo koji senzor!
Preciznije, svaki dijabetolog moći će preporučiti onaj senzor za koji zajedno sa svojim pacijentom smatra da će najviše pomoći osobi s dijabetesom! 😍
Što se još dobroga dogodilo?
Od sada pravo na senzore s alarmima više nije ekskluzivno za osobe s tip 1 dijabetesom. Slijepe osobe s tip 2 dijabetesom, ako su na inzulinu, također ostvaruju pravo na ove senzore, a tu su još i bolesnici koji prežive totalnu pankreatektomiju i oni s cističnom fibrozom koji se liječe bazal-bolus terapijom inzulinom.
Trudnice na 4 i više doza inzulina neovisno o tome imaju li tip 1 ili tip 2 dijabetes – također ostvaruju pravo na senzore s alarmima.
Koliko je hipoglikemija potrebno za ostvariti pravo na senzore?
Do sada je bila potrebna jedna hipoglikemija u nedefiniranom periodu. Zanimljivo je da su rezultati naše ankete pokazali kako ta informacija nije doprla do mnogih dijabetologa ili naprosto tu mogućnost nisu provodili.
Sada je za ostvarivanje prava na bilo koji senzor neophodno dokazati 3 hipoglikemije u proteklih mjesec dana (GUK<3,9 mmol/L) prema podacima iz glukometra i/ili laboratorijskih nalaza.
Ako ste naletjeli na pomahnitalog liječnika koji ne zna čitati pravilnike pa vam neopravdano prijeti oduzimanjem vozačke dozvole zbog 3 lakše hipoglikemije – najbolje ga je educirati ovim člankom.
U ozbiljnom su problemu i osobe koje se panično boje hipoglikemije pa svoje šećere stalno drže iznad 10 mmol/l. Držanje šećera u “takvim granicama” jako je loše, ali ako baš nikako niste u stanju nadvladati svoj strah, preostaje vam zamoliti „klasičnog dijabetičara“ da malo mjeri šećer u krvi te vam potom posudi svoj glukometar ili barem ispis rezultata. Kada konačno ostvarite pravo na konstantni 24-satni nadzor nad svojim šećerima – lako je moguće da će se i toliki strah od hipoa smanjiti.
Zaključak
Rješenje ovih i sličnih problema nalazi se u potpunom micanju hipoglikemije kao preduvjeta za senzore. No, kada se podvuče crta, moramo priznati da je ovaj najnoviji napredak dokaz da se olakšava pristup „običnim osobama s dijabetesom“ koje imaju (ne)sreću da žive u malim mjestima i još ponekim sretnicima.
Sljedeći veliki napredak očekujemo u trenutku kada se izjednače osobe s tip 1 i tip 2 dijabetesom na 4 i više doza inzulina. Takve osobe imaju potpuno jednaka prava na inzulin kao i na trakice za krv; stoga bi bilo sasvim razumno dozvoliti im i život s manje boli pomoću senzora za kontinuirano mjerenje.
Sretno nam bilo.
Urednik portala naInzulinu.com.
Dugogodišnji volonter društva Veliki za Male sa šećernom bolešću. Bivši predsjednik Zagrebačkog dijabetičkog društva.
Bivši član izvršnog odbora Hrvatskog Saveza Dijabetičkih Udruga, te HZZO povjerenstva za Opća i medicinsko-tehnička pomagala
