Petar Pereža, voditelj Dnevnika Nove TV i jedno od zaštitnih lica te televizije, jedna je od javnih osoba koji aktivno sudjeluje u kampanjama dijabetičkih udruga i sudjeluje u osvješćivanju javnosti o dijabetesu. Razlog je što se mlađi sin Šimun, sada 13-godišnjak, već gotovo četiri godine otkako mu je dijagnosticiran dijabetes tipa 1, nosi s tom kroničnom bolešću. Odnedavno Šimun ima novi dijabetički “gadget” koji mu pomaže u liječenju. O čemu je zapravo riječ, pitali smo popularnog TV voditelja.
– Sada su u Hrvatskoj i to od 1. ožujka dostupne sve inzulinske pumpe čiji su proizvođači imali interes ući na hrvatsko tržište preko liste ortopedskih pomagala. Dotada su se one dobivale preko liste natječaja bolnica. Sada na to imaju pravo svi koji to žele i mogu to ostvariti jednostavnim postupkom kroz dva stupnja komisije. Pumpa koju sada koristi Šimun nema kateter, zahtijeva malo rada, malo “uštelavanja”, ali s obzirom na to da u Hrvatskoj imamo nekoliko ozbiljnih tvrtki koje nude svoju tehničku pomoć od 0-24 sata, što je vrlo važno, to nije neki problem.
Pumpa bez katetera koju sada koristi Šimun možda nije toliko tehnološki savršena, ali je prema mišljenju obitelji Pereža puno primjerenija za životni stil tinejdžera.
– Naime, on poput mnoge druge djece, a kako smo dosta vezani uz more, pliva, i to ne samo ljeti, stoga su mu prijašnje pumpe bile neprikladne jer su bile kateterom vezane uz tijelo i morale su se kod takvih aktivnosti odvojiti od tijela. Izgleda poput kamenčića i isporučuje inzulin od 0-24 sata. Šimun trenira košarku, to zahtijeva dodatnu pažnju pri kontroli dijabetesa i samog doziranja inzulina, a u ovom slučaju pumpica je uvijek uz njega, inzulin kontinuirano dolazi i nema nikakvih većih oscilacija. Za njega i nas kao roditelje ovo je puno bolje rješenje – kaže Petar. Ono što je, kaže, dostupno Šimunu, može biti dostupno i drugoj djeci. O tome kako se Šimun nosi s bolešću koja mu je dijagnosticirana s devet godina, ali i kako mu u tome sudjeluju roditelji, te zašto je odlučio sudjelovati u javnim kampanjama o dijabetesu Petar nam kaže:
– Prije svega, moja je želja da što više ljudi, ne samo djece, i na ovaj način sazna za tu mogućnost, da i oni dobiju ovakva pomagala kako bi mogli bolje regulirati dijabetes kod svoje djece. Šimun već četiri godine ima dijabetes i od samog su nam početka velika potpora bili roditelji druge djece koji su nas i ohrabrivali i upućivali u neke metode i načine kako se s time nositi što bolje. Sada smo mi u situaciji, ja osobno i moja obitelj da pomognemo drugima i potaknemo ih na što šire korištenje dostupnih pomagala. Ipak, Hrvatska u ovom trenutku prednjači u ovoj regiji, čak su neki “ljubomorni” koliko se toga našim dijabetičarima nudi preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
Petar kaže, kako su nakon saznanja da Šimun boluje od dijabetesa tip 1 i on i cijela obitelj bili zatečeni.
Kako se s time nosila obitelj Pereža i kakva su njihova iskustva
– Nama je bio prvotni šok samo nepoznavanje bolesti o kojoj svi mi imamo neke predrasude i nekakva uvjerenja koja nemaju temelja u stvarnosti. Ono što je nama puno pomoglo u trenutku saznanja su naši dijabetolozi. Kad smo primijetili simptome koji su opće poznati; učestalo mokrenje, ogromna žeđ, rapidno mršavljenje i veliki umor, obratili smo se liječnicima i vrlo brzo je dijagnosticiran dijabetes tipa 1. Međutim, što dalje, kad dijete izađe iz bolnice, kako se dalje nositi s tim, to je svakodnevna bitka i borba oko te regulacije doze inzulina. Tu su nam puno pomogli roditelji koji su imali malo više dijabetičkog staža i na kraju se sve ono što su nam oni govorili ispostavilo točno. Danas uz ova sva pomagala koja smo spomenuli, a tu su i senzori za kontinuirano praćenje glukoze, kao i ove pumpice, mislim da djeca mogu živjeti kao da nemaju dijabetes. Sve stigme koje su se pojavljivale u prošlosti na ovim prostorima ne stoje, niti je dijabetes zarazna bolest, niti je kriva osoba koja ga ima, roditelji, da je pojeo nešto što nije smio, to naprosto nije točno. Puno nam je pomoglo i to što smo se mogli obratiti ljudima koji su imali sličan problem, a koji su laici, nisu liječnici i dijabetolozi i koji znaju kako je živjeti s tom bolešću u obitelji 24 sata dnevno. Tu prije svega mislim na Zagrebačko dijabetičko društvo i njihove članove, zatim Facebook grupe roditelja čija djeca imaju dijabetes i oni su nam puno pomagali.
Međutim, shvatio sam da taj glas iz zatvorenih grupa ne dolazi do svakog. Ljudi koji traže informacije na internetu i na tražilicama će često doći do 10 posto onih najgorih slučajeva i to ih može jako deprimirati i obeshrabriti. Ovako sam preuzeo ulogu da budem glas roditelja koji će ohrabriti druge roditelje. Ja sam običan čovjek koji ima svoju obitelj, svoju djecu i želim ohrabriti druge koji će se naći u ovakvoj situaciji, a svake godine se nažalost nađe 150 novootkrivene djece s dijabetesom tip 1 da pročitaju neki članak gdje će se spomenuti da i ja u obitelji imam takav problem. Da će i njegovo dijete moći normalno živjeti s time, te bez problema ostvariti sve svoje fizičke i intelektualne ciljeve u životu – objašnjava Petar svoje humane motive za sudjelovanje u osvješćivanju javnosti, a posebice roditelje djece koja boluju od dijabetesa.
Nažalost, sve ih je više u Hrvatskoj koji boluju od te bolesti i više od pola milijuna Hrvata ima dijabetes, a mnogi to ni ne znaju. Bitno je osvijestiti da s vremena na vrijeme, kao što pregledamo svoj automobil, moramo pregledati sebe, izmjeriti razinu šećera u krvi, i vidjeti da li to odgovara nekim parametrima. Jer, dijabetes ne boli i to je najveći problem i zabluda kod ljudi da se zapuste i ne obraćaju pažnju na to – kaže Petar.
O tome zašto se sada samo on pojavljuje u kampanjama objašnjava:
– Šimun sada ulazi u godine kad se ne želi javno eksponirati i ja to poštujem, to je njegova odluka, ali nema ništa protiv da sam ja njegov glas. On je već sudjelovao u postavljanju nekih tehnoloških naprava svojim prijateljima. Javili su mi se i neki poznati sportaši, glumci, čija djeca također boluju od dijabetesa tipa 1 i koji žele sa mnom podijeliti iskustva, ali puno je ljudi koji žive možda i u nekim manjim sredinama gdje se suočavaju s obilježavanjima, stigmatizacijom i strah ih je o tome progovoriti i onda žele nekakav glas utjehe i ohrabrenja da će sve biti u redu. Uvijek sam im spreman pomoći i ohrabriti ih. Nadam se da je i ovo način da mogu pomoći nekome da izađe iz predrasuda i da tu bolest mogu podrediti. To je ono što i ova pumpica koja je jako pogodna za djecu i njihove sportske aktivnosti zapravo nudi. Ja kažem da mali dijabetičari žive i rade u režimu vrhunskih sportaša – kaže na kraju Petar.
U Subotu 14.5. Zagrebačko dijabetičko društvo organiziralo šetnju parkom Maksimir na kojoj su svi oni koji su željeli mogli pitati liječnike o toj bolesti, izmjeriti šećer u krvi, pa ih Petar je i petar pozivao da sudjeluju.
Preuzeto sa: Jutarnji list
O svojim iskustvima s dijabetesom tip 2 i korištenjem senzora za portal nainzulinu.com piše Dušan Miljuš, novinar “Jutarnjeg lista”. Dijabetes mu je dijagnosticiran prije više od 10 godina, a odnedavno svakodnevno razinu glukoze prati uz pomoć senzora. Senzor i čitač su njegovi novi omiljeni “gadgeti”.
