Društvo za školsku medicinu ove je godine napravilo novi Protokol o postupanju u školi s učenicima oboljelim od šećerne bolesti!
Protokol je opisan u dokumentu od sveukupno 10 stranica, a postupanje škole po njemu bi vašem djetetu moralo omogućiti:
- aktivno sudjelovanje u svim školskim aktivnostima!
- primjeren odgovor na prve znakove poremećaja zdravstvenog stanja u školskom okruženju!
- prevenciju težih komplikacija prepoznavanjem ugrožavajućih stanja i brzim djelovanjem zaposlenika odgojno-obrazovne ustanove!
Dakle ovaj službeni dokument su sastavili liječnici i morao bi osigurati da se ne dogodi sve što se dogodilo djetetu iz našeg prošlog teksta:
Nastavnik u Vinkovcima gnjavio dijete u teškoj hipoglikemiji – priča ima sretan završetak!
Pa tako u protokolu među ostalim stoji:
„Pravo na zdravlje jedno je od temeljnih prava djeteta. Ostvarivanje tog prava mora biti omogućeno i tijekom boravka djeteta u školi.
Ovaj protokol definira pojam sigurne školske okoline za učenike oboljele od šećerne bolesti kako bi se spriječile moguće situacije povećanog rizika za zdravlje i život učenika, te utvrdili postupci i obveze svih sudionika (učitelji, nastavnici, stručni suradnici, roditelji, školski liječnik).“
Ako mislite da su ova prava sama po sebi logična i da će ih svatko osigurati djetetu s dijabetesu, niste u pravu. Praksa pokazuje da dio nastavnika u školama uopće ne misli da pravo na zdravlje mora biti omogućeno i tijekom boravka u školi. Stoga je ovaj službeni protokol jedan od dobrih načina da se izvrši pozitivan pritisak.
Još nekoliko zanimljivosti iz nove verzije protokola:
- ukratko je opisano što je šećerna bolest bez previše nepotrebnih detalja
- objašnjeni su pojmovi hipo i hiperglikemije s tipičnim simptomima
- za neznalice je eksplicitno objašnjeno da djeca moraju imati nesmetani i neograničeni pristup WC-u i vodi
- potreba za osiguranjem primjerenih obroka
- potrebno je osigurati uvjete privatnosti za mjerenje glukoze u krvi (Naravno, neka djeca uopće nemaju potrebu za privatnosti kod mjerenja glukoze u krvi)
Potrebno je reagirati i na hiperglikemiju i na hipoglikemiju!
Sjajno je što je u dokumentu eksplicitno navedeno da na oboje treba reagirati.
Doduše, diskutabilna je njihova definicija hiperglikemije kao stanja u kojem je šećer iznad 15 mmol/L. Posebno danas u vrijeme kada je prof. Nevena Krnić šefica stručnog pedijatrijskog društva službeno izjavila da su ciljevi regulacije djece s dijabetesom, zahvaljujući modernoj tehnologiji, izjednačeni sa ciljevima regulacije odraslih. A oni su puno ispod 15 mmol/L.
Što je loše u novom protokolu? – glukagon
Na samom početku stoji da protokol među ostalim „utvrđuje postupke i obveze svih sudionika“, ali ne i za glukagon. Prema protokolu nastavnici, u slučaju da dijete padne u po život opasnu komu, komotno mogu staviti prst u uho i samo čekati hitnu pomoć.
Zaključak
Na osobama s dijabetesom i njihovim udrugama također je zadatak da informaciju o ovom protokolu šire što dalje. On je jako potreban ne samo novootkrivenim dijabetičarima, već i djeci koja dugo “boluju” od dijabetesa.
Svi zajedno moramo doprinijeti da škole postanu apsolutno sigurno okruženje za našu djecu s dijabetesom!
Stoga protokol i ovaj tekst svakako podijelite na što više mjesta jer ćete možda nekome spasiti život. A sigurno je da ćete mnogima olakšati borbu sa školskom birokracijom i nezainteresiranošću (tamo gdje ona postoji).
Iako ga iz nepoznatog razloga nisu željeli poslati, od srca hvala Hrvatskom društvu za školsku medicinu na novoj verziji protokola za dijabetes i sretno nam bilo!
Ovaj tekst je podržala tvrtka Novo Nordisk
Urednik portala naInzulinu.com.
Dugogodišnji volonter društva Veliki za Male sa šećernom bolešću. Bivši predsjednik Zagrebačkog dijabetičkog društva.
Bivši član izvršnog odbora Hrvatskog Saveza Dijabetičkih Udruga, te HZZO povjerenstva za Opća i medicinsko-tehnička pomagala
