Društvo za školsku medicinu ove je godine napravilo novi Protokol o postupanju u školi s učenicima oboljelim od šećerne bolesti!
Protokol je opisan u dokumentu od sveukupno 10 stranica, a postupanje škole po njemu bi vašem djetetu moralo omogućiti:
- aktivno sudjelovanje u svim školskim aktivnostima!
- primjeren odgovor na prve znakove poremećaja zdravstvenog stanja u školskom okruženju!
- prevenciju težih komplikacija prepoznavanjem ugrožavajućih stanja i brzim djelovanjem zaposlenika odgojno-obrazovne ustanove!
Dakle ovaj službeni dokument su sastavili liječnici i morao bi osigurati da se ne dogodi sve što se dogodilo djetetu iz našeg prošlog teksta:
Nastavnik u Vinkovcima gnjavio dijete u teškoj hipoglikemiji - priča ima sretan završetak!
Pa tako u protokolu među ostalim stoji:
„Pravo na zdravlje jedno je od temeljnih prava djeteta. Ostvarivanje tog prava mora biti omogućeno i tijekom boravka djeteta u školi.
Ovaj protokol definira pojam sigurne školske okoline za učenike oboljele od šećerne bolesti kako bi se spriječile moguće situacije povećanog rizika za zdravlje i život učenika, te utvrdili postupci i obveze svih sudionika (učitelji, nastavnici, stručni suradnici, roditelji, školski liječnik).“
Ako mislite da su ova prava sama po sebi logična i da će ih svatko osigurati djetetu s dijabetesu, niste u pravu. Praksa pokazuje da dio nastavnika u školama uopće ne misli da pravo na zdravlje mora biti omogućeno i tijekom boravka u školi. Stoga je ovaj službeni protokol jedan od dobrih načina da se izvrši pozitivan pritisak.
Još nekoliko zanimljivosti iz nove verzije protokola:
- ukratko je opisano što je šećerna bolest bez previše nepotrebnih detalja
- objašnjeni su pojmovi hipo i hiperglikemije s tipičnim simptomima
- za neznalice je eksplicitno objašnjeno da djeca moraju imati nesmetani i neograničeni pristup WC-u i vodi
- potreba za osiguranjem primjerenih obroka
- potrebno je osigurati uvjete privatnosti za mjerenje glukoze u krvi (Naravno, neka djeca uopće nemaju potrebu za privatnosti kod mjerenja glukoze u krvi)
Potrebno je reagirati i na hiperglikemiju i na hipoglikemiju!
Sjajno je što je u dokumentu eksplicitno navedeno da na oboje treba reagirati.
Doduše, diskutabilna je njihova definicija hiperglikemije kao stanja u kojem je šećer iznad 15 mmol/L. Posebno danas u vrijeme kada je prof. Nevena Krnić šefica stručnog pedijatrijskog društva službeno izjavila da su ciljevi regulacije djece s dijabetesom, zahvaljujući modernoj tehnologiji, izjednačeni sa ciljevima regulacije odraslih. A oni su puno ispod 15 mmol/L.
Što je loše u novom protokolu? – glukagon
Na samom početku stoji da protokol među ostalim „utvrđuje postupke i obveze svih sudionika“, ali ne i za glukagon. Prema protokolu nastavnici, u slučaju da dijete padne u po život opasnu komu, komotno mogu staviti prst u uho i samo čekati hitnu pomoć.
Zaključak
Na osobama s dijabetesom i njihovim udrugama također je zadatak da informaciju o ovom protokolu šire što dalje. On je jako potreban ne samo novootkrivenim dijabetičarima, već i djeci koja dugo "boluju" od dijabetesa.
Svi zajedno moramo doprinijeti da škole postanu apsolutno sigurno okruženje za našu djecu s dijabetesom!
Stoga protokol i ovaj tekst svakako podijelite na što više mjesta jer ćete možda nekome spasiti život. A sigurno je da ćete mnogima olakšati borbu sa školskom birokracijom i nezainteresiranošću (tamo gdje ona postoji).
Iako ga iz nepoznatog razloga nisu željeli poslati, od srca hvala Hrvatskom društvu za školsku medicinu na novoj verziji protokola za dijabetes i sretno nam bilo!
