Iris Musurliev

Shvaćate li ozbiljno frazu: “Pao mi je šećer.”?

15/11/2026

Svako toliko se može čuti od nekoga u govoru frazu: “Pao mi je šećer.” – često je to izgovoreno u šali ili kad osoba osjeća određenu slabost ili možda ima želju jesti.

Svatko kad je gladan može osjetiti određenu slabost i kod osoba s inzulinskom intolerancijom mogu čak iskusiti nagle padove šećera odmah nakon jela.

Međutim za osobe oboljele od dijabetesa tipa 1 ta fraza nije nimalo šala niti nešto na što bi se trebalo gledati neozbiljno. Naime, da bismo mogli živjeti i „normalno“ funkcionirati ne može proći dan bez da uzmemo inzulin. Naše gušterače ga ne proizvode. Vjerujem da već svi vrapci na grani znaju da se dijabetes bolje regulira uz „pametnu“ prehranu i što više tjelovježbe. To vrijedi i za dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2. Utječemo, na naše zdravstveno stanje onime čime možemo.

Za dane dijabetesa jedna liječnica iznosi podatak da 74 čimbenika djeluje na regulaciju glukoze i mi se reguliramo (borimo!) sa samo dva – prehranom i kretanjem.

Neki s dobro reguliranim tipom 2 vjeruju da su izliječeni, no realno samo su prevenirali, dobrom prehranom i kretanjem, daljnji tijek bolesti. E, sad znajući sve što znamo, da „samo“ 74 faktora utječe na razinu glukoze u krvi, i to mogu biti trenutne vremenske prilike, naše općenito zdravstveno stanje – možda imamo glavobolju, prehladu ili kakvu manju upalu, sve će se to odraziti na naš GUK, naše trenutno raspoloženje (možda nas je netko uzrujao i da šećer itekako hoće rasti od toga), trenutna hormonska slika (pogotovo kod žena s promjenama tijekom ciklusa i u promjenama – perimenopauza/menopauza).

Ponekad usprkos tome što smo pažljivi i odradili sve po P.S.-u šećer ne štima.

Nekad može biti ludo visok i uporno se ne spušta i mi smo dodali inzulina i krećemo se, dok u nekoj drugoj situaciji tek smo poručali i već pada, kao da nismo ni jeli. Tehnologiju (primarno mislim senzore, onda i pumpe) nosimo ne bi li smo se osigurali da nam se ne dogode upravo neke takve nepredviđene situacije. Nažalost, ni tehnologija nije savršena, ponekad ne pokazuje točna mjerenja i ponekad jednostavno  zakaže. Vidjela sam neki dan objavu u nekoj od Facebook grupa jednog dečka kojem se dogodilo da su alarmi na mobitelu zakazali i bio je vani, i srušio se – šećer pao na 0,8. Srećom prolaznik je na vrijeme pozvao hitnu. Da nije, znate koji bi drugi ishod te situacije bio.

Za nas s dijabetesom tipa 1 usprkos uzimanju inzulina tijelo ne radi kao zdravoj osobi, te su moguće razno razne situacije, kao i nagli padovi šećera za koje ne možemo uvijek pronaći smisleno i logično objašnjenje. Zato i nosimo senzore, jer s godinama sve lošije osjećamo znakove hipoglikemije – koji opet od osobe do osobe mogu biti različiti. Meni se ponekad tresu ruke, ili osjećam općenito trešnju u tijelu, slabost, ponekad i nervozu, ponekad glad i ponekad ne osjetim baš ništa.

Zašto pišem ovu objavu, jer su mi se samoj posljednjih dana dogodile dvije takve situacije, gdje mi je šećer naglo pao i na moju rečenicu: „Pao mi je šećer.“ - nije s druge strane bilo baš nikakve reakcije.

Zato što su ljudi čuli tu rečenicu u x situacija i konteksta, gdje to nije značilo životno ugrožavajuću situaciju za osobu koja je izgovara.

U prvoj situaciji sjedila sam na predavanju, primijetila sam da mi šećer pada – uzela sam glukoze. Pristojno sam sjedila na predavanju i čekala pauzu za ručak koja je uskoro trebala biti, da se namirim – u smislu i da pojedem i popijem. Međutim, predavačica je odužila ne poštujući dogovoreno vrijeme pauze i meni je šećer i dalje padao usprkos uzetoj glukozi i tekućini.

Pošto sam počela osjećati i unutarnju trešnju, ustala sam se obukla i rekla: „Moram izaći, pao mi je šećer.“ Ni jedna osoba nije me pitala trebam li ikakvu pomoć. Ne znam, da sam ostala pristojno sjediti na predavanju možda bih se i srušila (ne planiram testirati takve situacije). Obzirom mi se dogodila slična situacija par dana poslije, gdje se ja ne osjećam dobro i s druge strane ostaje „blank“ – naprosto nisam se mogla ne zamisliti na to koliko je ta fraza „Pao mi je šećer“ trivijalizirana do te mjere, da doslovce nitko ne reagira.

Zato molim vas, ne izgovarajte tu frazu tek tako.

Isto tako, sljedeći put kad je čujete od nekoga koga ne poznajete radije pitajte: „Jeste dobro? Trebate li kakvu pomoć?“ – nego da se oglušite. Onaj koji se šalio, vjerojatno će se opet našaliti nazad. I onaj koji se nije šalio moguće će vam biti vječno zahvalan, jer ste mu moguće spasili život.

Ovog tjedna (18.-24.10.) se također obilježava tjedan nevidljivih invaliditeta – ne piše svakome na čelu s čim se bori svakodnevno.

Iris Musurliev
Ponosna majka dvoje djece. Edukator, vječni učenik. Vjeruje da je znanje moć. Voli i uživa u onom što radi i konstantnog interesa za daljnja produbljivanja znanja iz područja međuljudskih odnosa.

Još iz kategorije Blog: