Na ovom portalu, osim što se bavimo edukacijom i novostima o dijabetesu, potičemo i aktivizam. Pa tako svako smanjivanje prava osobama s dijabetesom napadamo, a slavimo napredak u našim pravima i životima.
Donji je članak izazvao veliku pažnju i nezadovoljstvo naših supatnika. Ukratko, u njemu piše da su osobama s tip 2 dijabetesom koje nisu na inzulinu, prava na trakice smanjena sa 100 na 50 godišnje:
HZZO dijabetičarima na tabletama prepolovio prava na trakice za krv
Ono što u gornjem članku, a ni drugdje ne piše jest – što sad?
Nitko nije javno napisao kako spomenuta populacija može kompenzirati ovo ukidanje. U odluci koja je došla do brojnih pacijenata nije pisalo – što sad?
Za pomoć smo se obratili neovisnoj strani: obiteljskom liječniku Goranu Laziću. Iznimno je tehnološki „nabrijan“, što možete provjeriti u ovom članku Jutarnjeg lista, ali ono što je najvažnije, osoba je koja pomaže ogromnom broju osoba s tip 2 dijabetesom koje nisu na inzulinu. Ako tome dodamo činjenicu da pripada kategoriji liječnika kojima HZZO uskratom naknada (pre)lako lijepi opravdane i “opravdane” kazne (dakle nije “obožavatelj”) – imamo pravu osobu.
Kako da se tip 2 dijabetičar koji nije na inzulinu kontrolira s tako malo trakica?
Dijabetes tip 2 koji nije na inzulinu, po mom se mišljenju treba kontrolirati isključivo s glikoziranim hemoglobinom (HbA1c). Problem su jedino metformin i preparati sulfonilureje koji mogu, iako izuzetno rijetko, dovesti do hipoglikemije i to blagih oblika. Na to obavezno upozorimo pacijente pri uvođenju terapije.
Zašto je važan HbA1c?
U praksi susrećemo brojne primjere u kojima dijabetičari tipa 2, koji nisu na inzulinu, sami odrade modifikaciju terapije temeljem nalaza glukometrije na osobnom glukometru i onda si sami povećavaju terapiju. To je poseban problem u ovoj situaciji pandemije gdje su nam telefoni stalno zauzeti i onda bilježimo jače hipoglikemijske krize. Ne trebam napominjati kako je jedna jača hipoglikemija puno opasnija nego da je vrijednost glukoze u krvi 10 dana preko 20 mmol/L. Zato se u potpunosti slažem sa smanjenjem prava na trakice ali i prenamjenom tih sredstava na nešto potrebnije.
Je li mjerenje HbA1c uopće dostupno širom Hrvatske?
O dostupnosti uzorkovanja HbA1c apsurdno je govoriti. „Davne“ 2013. g. bio sam savjetnik ravnatelja HZZO-a i već tada smo „spustili“ određivanje HbA1c na razinu laboratorija Primarne zdravstvene zaštite (PZZ). Tada smo uveli i plaćanje obiteljskih liječnika da ta uzorkovanja vrše u svojim ordinacija kako bismo se još više približili svojim pacijentima s dijabetesom. Do tada se HbA1c uzorkovao samo u bolničkim laboratorijima.
Kada je moguće odrediti HbA1c i postavlja li HZZO i tu ograničenja?
Odrediti HbA1c moguće je praktički svakog radnog dana i HZZO to ne ograničava.
Koliko često osobe s tip 2 dijabetesom trebaju mjeriti HbA1c?
Osobama s dobro reguliranim tip 2 dijabetesom HbA1c test preporučujemo da naprave dvaput godišnje, a ako tip 2 dijabetes nije dobro reguliran – svaka 3 mjeseca.
(Zbog životnog vijeka eritrocita u koje se ugrađuje hemoglobin, mjerenje HbA1c ima smisla otprilike svakih 90 dana.)
Naravno da mišljenje liječnika uvijek ne odgovara stavovima dijabetičara. No, isto tako je izrazito važno informirati javnost kako izvući najbolje iz novonastale situacije.
Sretno nam bilo.
Urednik portala naInzulinu.com.
Dugogodišnji volonter društva Veliki za Male sa šećernom bolešću. Bivši predsjednik Zagrebačkog dijabetičkog društva.
Bivši član izvršnog odbora Hrvatskog Saveza Dijabetičkih Udruga, te HZZO povjerenstva za Opća i medicinsko-tehnička pomagala
