Jedna stvar je sigurna kod osoba s dijabetesom tip 1 – često znamo pomisliti kako smo ograničeni u nekim stvarima, pothvatima i značajnim životnim odlukama.
Tad moramo zastati i zapitati se; mogu li ja to? ..
Zato bih ukratko pogovorila o trudnoći i...
Kad su mi dijagnosticirali šećernu bolest tip 1, bila sam mlada i trudnoća i rađanje bili su u zakutku mozga. Naravno, kako je vrijeme odmicalo, polako se stvarala ideja obitelji, ne samo braka već i djece. Dijabetes sam uvijek jako dobro kontrolirala (HbA1c<6) i stoga se činilo da ništa nije nemoguće.
No, s danom saznanja pozitivnog testa na trudnoću, sve se preokrenulo. Strahovi, sumnje i nedoumice odjednom su se nadvili nad mene. Malo po malo, uz savjete i podršku supruga, obitelji i prijatelja, uspjela sam bez ikakvih težih posljedica trudnoću izvesti do kraja te roditi prekrasno i zdravo dijete.
Vama, koji planirate ili ste blizu tog puta, a gušterača vam ne radi onako kako je prvotno zamišljeno, htjela bih podijeliti par savjeta.
Prvi, i najbolji savjet koji sam dobila od prijateljica je - ne googleaj (!). Drugim riječima, trudnoća je sama po sebi fizički, mentalno i psihički iscrpljujuća. Nemojte si otežavati tražeći za svaku sitnicu odgovor na googleu. Tamo ljudi pišu svašta i teško je razlučiti koja je informacija točna. A u emocionalno iscrpljujućem drugom stanju lako je „od muhe napraviti slona“, a time si možete napraviti više štete nego koristi.
Drugo, ako ste u radnom odnosu, čim prije iskoristite pravo na bolovanje radi čuvanja trudnoće. Imat ćete vremena ne samo za spavanje i odmor već i za kvalitetnu nabavu i pripremu dnevnih obroka, a što će uvelike pomoći održavanju stabilne razine glukoze u krvi. Naravno, shvaćam da je u današnjem vremenu svaka zarađena kuna bitna, nekima se prihodi kućanstva osjetno i smanje, a nekima korištenje navedenog prava može značiti prepreku u kasnijim napredovanjima, povišicama i slično. Ali vjerujte, ništa od toga se ne može mjeriti s osjećajem da ste za sebe, svoj dijabetes, kao i za svoje dijete, u datom trenutku učinili najviše što ste mogli. Omjer uloženog i dobivenog je neprocjenjiv. A ujedno vam ova mogućnost pruža i više vremena samo za sebe, a koje ćete nakon rođenja djeteta jako rijetko imati.
Treći po redu, al' ne manje važan savjet - nađite doktora kojem vjerujete. Ovime ne mislim na dijabetologa, već ginekologa koji će shvaćati vašu situaciju te koliko je teška i zahtjevna. Nekoga kome vjerujete i kog cijenite, čije savjete ozbiljno shvaćate te vam može pružiti svu dodatnu zaštitu i potporu koja treba majci s dijabetesom.
Zadnji savjet bi bio da pronađete način kako iskoristiti sve tehnološke blagodati (aparatići, senzori, pumpe,..) koje postoje u svijetu, a ne samo na našem tržištu, a pomoću kojih ćete dostići ciljane razine šećera. Ovo vrijedi ne samo za tih 9 mjeseci, nego i za sam porod pri kojem je izuzetno bitno da ne dođe do hipoglikemije ili hiperglikemije. Velika doza stresa i kortizola koji se oslobađa za vrijeme trudova i izgona će itekako utjecati na razinu glukoze u krvi. Nakon završetka poroda bit će velik pad energije pa stoga i šećera. S kvalitetnim senzorima, inzulinskim pumpama i/ili bluetooth čitačima, to ćete uspjeti spriječiti.
Stoga, ne bojte se ničeg i nikog, oboružajte se znanjem i strpljenjem te krenite hrabro naprijed!
