Darko je poznati u ugledni član dijabetičke zajednice, predsjednik Sisačkog društva koje se iskazalo za vrijeme potresa, kada su senzori dolazili na HZZO kao i uvijek kada je nekome potrebna pomoć.
Kako živi s dijabetesom, koja ga je tehnologija preporodila i koji su njegovi savjeti za bolji život s dijabetesom – pročitajte u ovom zanimljivom razgovoru 😊
1. Darko, sjećaš li se kada si dobio dijabetes tip 1?
Imao sam 30 godina. Bio sam na kartanju s društvom i u pauzi bih popio litru soka. Prijateljevoj ženi koja je bila medicinska sestra je to zapelo za oko i rekla mi je: “Ajde ti u ponedjeljak dođi k meni u ambulantu, da malo provjerimo taj šećer.”
Bio je nažalost 17 natašte. I sad, kad pogledam unatrag, iza mene je već 35 godina života s dijabetesom.
2. Kako si se snašao u tim prvim mjesecima?
Iskreno – bio sam potpuno izgubljen. Znaš što je dijabetes u teoriji, ali nemaš pojma kako s tim stvarno živjeti. Tada sam upoznao Milana, zvao sam ga profesor za dijabetes. Dao mi je nekoliko temeljnih pravila kako živjeti s dijabetesom.
Život tada i danas sa Medtronic 780G pametnom inzulinskom pumpom je neusporediv.
3. Koja su to temeljna pravila života s dijabetesom?
Dijabetes je ravnoteža tri faktora, terapija, hrana i aktivnost. I na sva tri je potrebno paziti.
Baš onda kad je najslađe treba ustati od stola jer tu počinje gubitak kontrole. Hranu je pametnije podijeliti u pet do šest manjih obroka nego se prejedati. Savjetovao me i da nikada ne hodam bos jer i najmanja ozljeda može postati ozbiljan problem.
Također da inzulin nikada ne preskačem bez obzira na to koliko mi se činilo da je dan “dobar”, pravilo je - što god pojeo, inzulin se uzima. I to da ne dopuštam da visoki šećeri dugo ostanu u organizmu, nego da reagiram odmah, inzulinom i kretanjem. Mi u kući imamo kružne stepenice i kad je šećer povišen penjem se gore-dolje.
Jedna od najvažnijih stvari koje sam naučio je da uvijek moram znati unaprijed što ću raditi sljedeća četiri sata da mogu prilagoditi terapiju, prehranu i fizičku aktivnost.
4. Što ti je bilo najteže promijeniti u prehrani?
Ooh, slatko. Nikad nisam volio ljuto ni slano, ali slatko sam obožavao. Svakodnevna ogromna količina slatkiša mi je bio najveći gušt. Kad mi je dijabetes došao u život, toga sam se morao odreći, i to mi nije bilo nimalo drago.
Godinama sam radio i jednu veliku grešku – u hipoglikemiji bih jeo spore ugljikohidrate s mišlju evo sad mi je prilika. Ali iz hipoglikemije se moraš vaditi brzim ugljikohidratima; dekstroza, grožđani šećer, čak i grožđe djeluje. Sa sporima se dugo mučiš u hipo, a onda šećer ode previsoko i napraviš si novi problem.
5. Nakon toliko staža, ima li posljedica odnosno dijabetičkih komplikacija?
Da, nažalost s vremenom je ostavio ozbiljne posljedice na cijeli organizam – na srce i krvne žile koji su oslabljeni. Živci i vid su oštećeni. Imam problema s cirkulacijom u nogama, nažalost i amputaciju jednog prsta. Volio bih da je drugačije, ali već 35 godina živim produžetke i ni to nije mala stvar.
6. Pumpu imaš nekoliko godina. Kako izgleda život s pumpom?
Četiri godine. Kupio sam je dok nije bila na HZZO listi: trećinu sredstava je donirao sponzor, trećinu Grad Sisak, a trećinu sam sam platio. Ja svoj Medtronic 780G smatram rezultatom moje borbe i to je poruka koju prenosim mladima u udruzi da se uvijek moraju boriti jer nitko nije bez problema, a problemi su tu da se rješavaju. Potrošni materijal na svu sreću dobivam preko osiguranja.
Kad se sjetim vremena prije senzora i inzulinske pumpe, to je bio puno teži život. Izmjeriš šećer trakicom i opet ne znaš hoće li za sat vremena pasti ili narasti. HbA1c mi je tada bio između 9 i 10, a sada između 6 i 7. Dijabetolog je bio oduševljen kad sam mu došao s tako značajnim napretkom. Rekao mi je da je mislio da ću ostati u kategoriji nediscipliniranih dijabetičara, ali iznenadio sam ga.
Hipoglikemija imam barem 50% manje nego prije. Dogode se uglavnom kad se poklope inzulin i neplanirana fizička aktivnost. Zato naglašavam da je potrebno znati život unaprijed 4 sata da bi mogao čovjek izbalansirati tri temelja dijabetesa.
7. Što se najviše promijenilo otkako si na pumpi?
Jutra. Jutarnji šećeri su mi uvijek bili loši, a danas se budim s dobrim vrijednostima. To je puno bolji početak dana nego nervoza zbog visokog šećera već kod buđenja.
Prije su me visoki šećeri dizali i noću na WC, a sada spavam kao beba. Dugotrajno visoki noćni šećeri su ogromno opterećenje za organizam i treba pola dana da se čovjek opet dovede u red. Sada 780G sa povezanim senzorima potpuno sama brine za dobre šećere noću i ujutro.
8. Ima li pumpa nešto što te ipak smeta?
Iskreno, kateter mi uopće ne smeta. Niti mijenjanje rezervoara, u tome sam se skroz izvještio. Znaju me živcirati ažuriranja senzora i jako me veseli očekivani dolazak novog senzora.
Alarmi su u početku živcirali moju ženu, al meni su bili poticaj da što više vremena provedem u dobrim vrijednostima (TIR-u). Senzoru u potpunosti vjerujem i ne kalibriram ga. Imao sam priliku nositi paralelno i drugi senzor i uspoređivati vrijednosti – bili su gotovo savršeno podudarni.
9. Kako si savladao svu tu tehnologiju i dal si se bojao neuspjeha?
Ni najmanje, imao sam jaku želju jer sam znao da će mi pumpa pomoći. Edukaciju sam doslovno snimio, doma spojio kameru na veliki TV i učio korak po korak. Rekao sam sam sebi da ne moram sve isprve, al da sigurno hoću naučiti.
Jedan mi je mladi dijabetičar u udruzi rekao: “Nikada Vi Darko nećete to savladati”, a ja sam njemu rekao na to: “Samo gledaj.” Mislim da ako se čovjek zna služiti mobitelom i kompjuterom, pumpa nije ništa kompliciranija.
10. Predsjednik si sisačke udruge u kojoj si napravio značajne projekte već 4. mandat. Zašto ti je udruga toliko važna?
Kad sam ja obolio, nisam imao nikoga koga bih mogao pitati za savjet. Zato sam 2011. preuzeo udrugu, nakon smrti prvog predsjednika Stjepana Šebeka. Htio sam da dijabetičar, kad izađe iz ambulante izgubljen i u šoku, ima gdje doći po odgovore.
Halid Bešlić i konert Za život s manje boli - Sisak
Ponosan sam i na organizaciju humanitarnog koncerta Za život s manje boli na kojem je nastupao i Halid Bešlić. Koncert održan u travnju 2017. godine je dao svoj doprinos da su već sljedeće, 2018., prvi senzori došli na listu zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj.
11. Poruka za kraj?
Život s dijabetesom traje 24 sata dnevno. Ne možeš od njega pobjeći niti se možeš predati, jednostavno moraš živjeti život punim plućima! 🙂
