Moje Europske igre

Od 20.6. do 2.7. u Poljskoj su se održale Europske igre (za one koji ne znaju, radi se o Olimpijskim igrama za Europu na kojima sudjeluju samo oni koji za igre dobiju poziv). Kao hrvatska predstavnica u taekwondou tamo sam nastupila i ja. Hrvatska taekwondo reprezentacija bila je smještena u gradiću Krynica-Zdroj, malo izvan olimpijskog sela koje se nalazilo u Krakowu.  Mjestašce je idilično, ima oko 10.000 stanovnika, veoma zanimljivu arhitekturu, predivnu prirodu, zelenilo, domaće životinje… Savršeno mjesto za odmor, ali i za odmaknuti se od svega i fokusirati se na natjecanje.

Nastupila sam u težinskoj kategoriji koja je inače viša od one u kojoj sam se cijeli život borila (nakon OI promijenila sam dvije kategorije kako ne bih više morala skidati kile za svako natjecanje). Moja nova kategorija došla je na red drugi dan. Cijeli sam se dan osjećala odlično i odlučno. Sama sam sebi ponovila tisuću puta da ću na ovom natjecanju pobijediti, uzeti medalju i stati na pobjedničko postolje, te da nema nikakve šanse da se to NE dogodi. I kad god bi mi misli krenule u suprotnom smjeru, kad bih počela razmišljati o tome kako su sve protivnice teže i jače od mene, kad bih počela sumnjati u svoj uspjeh… sama sebi bih čvrsto rekla NE i nanovno si ponavljala  kako je ovo natjecanje moje i kako ću stati na postolje.

U prvoj sam se borbi nadmetala s predstavnicom Nizozemske koju sam pobijedila 2:0 u rundama (4:3, 8:5), a polufinale sam izborila pobjedom protiv domaće predstavnice, Poljakinje, koja je bila 3. nositeljica na ovom natjecanju. Znala sam da će to biti  teška borba jer je protivnica već godinama u ovoj kategoriji i iza sebe ima zapažene rezultate kao i domaći teren i navijače. Ipak, u borbu sam ušla sigurna u svoju pobjedu. Moje se samopouzdanje pokazalo opravdanim: nimalo lako, tijesno i napeto, ali s najboljim ishodom (11:8, 11:10). U polufinalu me čekala dvostruka olimpijska i svjetska prvakinja, legenda sporta, Britanka Jade Jones, nažalost, ovaj put “previsoka prepreka” za ulazak u finale. Tu sam borbu izgubila, no znala sam da me čeka još jedna borba, borba za broncu s Grkinjom. Budući da sam ”nova” u ovoj kategoriji, nisam znala što mogu očekivati, no, s druge strane, nije znala niti moja protivnica. Na kraju je za mene natjecanje završilo onako kako sam si i obećala: na pobjedničkom postolju u društvu najvećih sportskih imena.

Pobijedila sam Grkinju (10:6, 12:6) i osvojila brončanu medalju najzlatnijeg sjaja te presretna i zadovoljna uživala u ostalim borbama do kraja natjecanja, druženjima, sveukupnom doživljaju i dočeku koji su mi priredili moji najbliži po povratku  u Zagreb (cijelo vrijeme naravno vodeći računa o svom šećeru 🙂 )

Pročitajte i moj prošli tekst:

Dijabetes i profesionalan sport


Još iz kategorije Izdvojeno: