28.12.2023. sam otkrila da imam šećer. Nije baš da sam slučajno zamolila djelatnicu Lorenu da mi izmjeri šećer u krvi. Početkom prosinca počela sam osjećati da se nešto događa. Vid mi je slabio, usta su se sušila, čudno sam se osjećala, bila umorna. Sumnja moga liječnika je bila tip 2.
Krenuli smo s lijekovima. Ubrzo sam otišla i kod endokrinologa i dijabetologa koji je zatražio da napravim nalaze. I 20.4.2024. potvrđen mi je tip 1 dijabetesa.
Od tada sam na inzulinu. Od udruge Plavi krug dobila sam odmah senzor, odnosno do predsjednika. U udrugu sam se odmah učlanila, čim sam postala ''šećerko''. Moj Aidex senzor i ja dobro se družimo. Naravno, ima odudaranja u mjerenju iz prsta i očitanju mojeg kolege senzora, ali ne prevelikih.
Moji kolege iz bolnice u kojoj radim su mi govorili da uzmem drugi senzor, Libru, jer je bolji i točniji. Ali ja nastavljam moj slatki put s Aidexom. Od 100% točnosti, on je na 90%. Srećom, Aidex ima opciju kalibracije koju odradim par puta s istim senzorom i sve ok. Peti po redu je već na ruci.
Ja sam sigurnija, mirnija i opuštenija u mojim svakodnevnim aktivnostima s njim.
Novopečeni sam ''šećerko'', tako da mi je druženje s Aidexom, mojim kolegom, neizbježno na duge slatke staze.
Autorica: Gordana Šarić
