Intervju: prof. Darko Kaštelan – tenderi za inzulinske pumpe oduvijek su bili prijelazna faza

Svi ste čuli za KBC Zagreb koji i dalje odmilja često zovemo Rebro. Na svojim stranicama kažu:

„KBC Zagreb je jedina bolnička ustanova u zemlji sa statusom Nacionalne bolnice. Pružamo najveći broj usluga iz svih područja medicine i dostupni smo za liječenje svim građanima Republike Hrvatske.“

U sklopu bolnice i ambulante djeluju 3 specijalista za dječji dijabetes te 10-ak „odraslih dijabetologa“. Uz njih tu su još psiholozi, dijetetičari, kardiolozi i brojne druge discipline neophodne za uspješno praćenje osoba s dijabetesom.

Šef „odraslim dijabetolozima“ profesor je Darko Kaštelan što je važno jer zajedno sa svojim dijabetolozima i stručnim društvom za endokrinologiju i dijabetologiju – ima snažan utjecaj na medicinski tretman dijabetesa u Hrvatskoj.

Ipak, nama je vjerojatno najnapetije to što je prof. Kaštelan član HZZO-ova povjerenstva za pomagala za dijabetes (POMTP), te odnedavno član HZZO-ova Povjerenstva za inzulinske pumpe. Riječ je o osobi koja je s kolegama dijabetolozima niz godina vodila godišnju javnu nabavu (nacionalni tender) za pumpe, dok se pritom borio da pumpe dođu na klasičnu HZZO-ovu listu pomagala.

Za kraj uvoda  još bih dodao da je Kaštelan odigrao vrlo pozitivnu ulogu u dolasku senzora na HZZO-ovu listu pomagala prije nekoliko godina.

Krenimo s pitanjima:

1) Profesore Kaštelan, na portalu naInzulinu  nekoliko puta smo vas spomenuli u kontekstu dijabetesa, inzulinskih pumpi i slično. Subspecijalist ste endokrinologije i dijabetologije, ali kao uže područje navodite bolesti hipofize i nadbubrežne žlijezde za koje ste neosporni autoritet. Možete li nam u najkraćim crtama reći kako ste postali važni i u našem dijabetičkom svijetu?

Poremećaji hipofize i nadbubrežne žlijezde kompleksna su i stručno vrlo izazovna skupina bolesti koja uistinu jest moje uže područje interesa. S druge strane, šećerna bolest, prvenstveno tip 2, iako ne toliko stručno zahtjevna, predstavlja veliki javnozdravstveni izazov i aktivno sudjelovanje u liječenju ovih bolesnika jedan je od primarnih zadataka svakog endokrinologa. Pritom je najveći problem, s kojim se suočavamo godinama, neadekvatna organizacija u pružanju zdravstvene zaštite ovim bolesnicima. Nacionalni programi za zbrinjavanja bolesnika sa šećernom bolesti i ad hoc osnivana nacionalna povjerenstva time su se bavili više deklarativno, bez jasne ideje i poduzimanja potrebnih koraka.

Sve navedeno potaknulo me da se, djelovanjem u Povjerenstvu za opća medicinsko tehnička pomagala HZZO-a i aktivnostima u sklopu naših najvažnijih stručnih društava u području šećerne bolesti (Hrvatsko dijabetološko društvo i Hrvatsko društvo za endokrinologiju i dijabetologiju) aktivnije uključim u cijeli proces.

2) Priča o inzulinskim pumpama na HZZO-ovoj listi u ovom nas trenutku najviše zanima. Godinama ste vodili nacionalni tender u sklopu kojeg ste okupili moćan tim koji uključuje dijabetologe i s Rebra i s Vuka Vrhovca. U jednom je trenutku u priču oko tendera uključeno i Zagrebačko dijabetičko društvo. Pouzdano znam da ste uvažili neke naše sugestije iako su drugi akteri bili protiv. Podijelite s nama nekoliko misli o tenderu koji je bio aktualan niz godina, no nitko od nas ne želi da se ponovi.

Nabavljanje inzulinskih pumpi putem godišnjeg tendera oduvijek sam smatrao samo prijelaznom fazom dok se ne iznađe rješenje koje bi zadovoljilo sve strane. Osim što je broj inzulinskih pumpi koji se nabavljao putem tendera bio ograničen, postojao je i problem raspodjele inzulinskih pumpi između djece i odraslih bolesnika, kao i među pojedinim regionalnim centrima zbog čega nerijetko nije bio zadovoljen princip o jednakoj dostupnosti kvalitetne zdravstvene skrbi u svim dijelovima naše zemlje. Situacija se dodatno zakomplicirala pojavom modernijih verzija inzulinskih pumpi, koje su, zbog svoje cijene, dodatno smanjile broj pumpi koji se nabavljao putem tendera, budući da su sredstva koja su se mogla utrošiti za nabavu bila fiksna…

Pored svega, ta je situacija dodatno narušila princip jednakosti kvalitete zdravstvene zaštite budući da je dio bolesnika dobio novije, a dio starije modele inzulinskih pumpi slabijih karakteristika. I konačno, kao direktnu posljedicu takvog načina nabave i raspodjele pumpi imali smo veliki broj bolesnika s inzulinskim pumpama kojima je davno prošao predviđeni rok trajanja i koje su se svakog trena mogle pokvariti, a zamjena pomagala nije bila osigurana.

Zbog svih navedenih razloga, Povjerenstvo za opća medicinsko-tehnička pomagala HZZO-a uložilo je u proteklih godinu dana puno vremena u rješavanje ove situacije i sa zadovoljstvom mogu konstatirati da se danas inzulinske pumpe nalaze na listi pomagala HZZO-a.

3) Od 1.3. inzulinske pumpe su na HZZO-ovoj listi pomagala – što je ogroman pomak naprijed. Vjerojatno stvari neće odmah biti savršene i trebat će ih optimizirati budući da se sve ovo događa prvi put. No, činjenica je da je HZZO do sada godišnje trošio nešto više od 1.5 milijuna kuna na tender, a sada predviđa 5.0 mil. kn. Podijelite s nama neka razmišljanja oko inzulinskih pumpi na HZZO-ovoj listi.

Kao što sam već spomenuo, bio je to dugotrajan i složen proces u kojem je trebalo pronaći idealnu formulu, vodeći računa o potrebama bolesnika, ali i ekonomskim učincima stavljanja pomagala na listu HZZO-a. Dodatna varijabla koju je trebalo uzeti u obzir pri donošenju odluke bila je različitost inzulinskih pumpi od kojih je svaka imala svoje prednosti i mane. Nije bilo lako, ali mislim da smo u danom trenutku iznašli najbolje moguće rješenje kojim smo bolesnicima omogućili dostupnost modernih i kvalitetnih inzulinskih pumpi na osnovnoj listi HZZO-a, dok će pojedini modeli, koji imaju neke dodatne prednosti iznad standarda liječenja, biti dostupni uz nadoplatu. 

Dijabetolozi dobili službene upute za propisivanje inzulinske pumpe!

4) Koja je optimalna politika javnozdravstvenog sustava prema kroničnim bolestima kao što je dijabetes? S jedne strane pokušavaju se ograničiti sadašnji troškovi dijabetesa (npr. smanjenje broja trakica za dio tip 2), s druge strane potrebno je smanjiti visoke troškove dijabetičkih komplikacija u budućnosti za što je neophodno uložiti veća sredstva u kontrolu i prevenciju.

Ovaj problem je slojevit i potrebno ga je sagledati iz različitih kutova. Notorna je činjenica da javnozdravstvene politike trebaju biti usmjerene na prevenciju šećerne bolesti već u najranijoj dobi putem promoviranja zdrave prehrane i poticanja na fizičku aktivnost i bavljenje sportom. Ovakvi programi mogu biti vrlo efikasni u sprječavanju, ili barem odgađanju, nastanka tipa 2 šećerne bolesti koji je predominantan oblik bolesti, prisutan u više od 90% bolesnika. U našoj zemlji, nažalost, nema kvalitetnih programa u tom pogledu, jedna smo od najdebljih nacija u Europi, aparati s grickalicama, čokoladama i sokovima prisutni su u svim školama i javnim ustanovama, a naše javnozdravstvene aktivnosti  usmjerene su isključivo na ‘gašenje požara’. Nažalost, ni dio dijabetologa nema jasnu viziju o načinima borbe protiv šećerne bolesti i u tom pogledu posebno bih istaknuo Hrvatsko dijabetološko društvo koje svojim aktivnostima čini jako puno u edukaciji liječnika i bolesnika o prevenciji šećerne bolesti.

Osvrnuo bih se kratko i na nedavnu odluku HZZO-a o smanjenju broja trakica za mjerenje glukoze bolesnicima s tipom 2 šećerne bolesti na peroralnoj terapiji koja nije naišla na razumijevanje dijela javnosti. Mislim da je važno istaknuti da navedenom odlukom nisu smanjena prava nauštrb kvalitete zdravstvene skrbi, već se radilo o smanjenju broja trakica samo dijelu bolesnika s tipom 2 šećerne bolesti kojima je prije niz godina, jednom nedovoljno promišljenom odlukom, odobren veći broj trakica negoli je uistinu bio potreban. Stoga, ovo smanjenje broja trakica neće ni na koji način pogoršati ishode liječenja šećerne bolesti kod tih bolesnika, što su jasno pokazale i mnoga znanstvena istraživanja.

Tip 2 i prepolovljena prava na trakice – što sad??

5) Član ste HZZO-ova povjerenstva za pomagala (POMTP), koje, ajmo biti iskreni, odlučuje o dolasku „dijabetičke tehnologije“ na HZZO-ovu listu. Na okruglom stolu povodom Svjetskog dana dijabetesa podržali ste nastojanje da senzori za kontinuirano mjerenje postanu dostupni i osobama s tip 2 dijabetesom na 4 i više doza inzulina. Ostajete li pri tom stavu i imate li još nekih ciljeva u sklopu aktivnosti u HZZO-ovu Povjerenstvu?

Dolaskom inzulinskih pumpi na listu HZZO-a napravljen je veliki pomak u kvaliteti liječenja bolesnika, no to ne znači da smo riješili sve probleme i jedna od sljedećih stvari o kojoj treba razmišljati jest proširenje indikacije za primjenu uređaja za kontinuirano mjerenje glukoze i na skupinu bolesnika s tipom 2 šećerne bolesti koja se liječi primjenom inzulina u četiri ili više doza. Principijelno podržavam ovu ideju, no tek nakon što se provedu analize zdravstvenih i ekonomskih učinaka eventualnog proširenja sadašnje indikacije za primjenu pomagala, bit će moguće donijeti informiranu odluku.

6) Za kraj, kao predsjednik Hrvatskog društva za endokrinologiju i dijabetologiju važno pitanje čitateljima portala: odnedavno su SVI inzulini KONAČNO dostupni bez doplate u Republici Hrvatskoj za SVE osobe na 4 i više doza inzulina! Slažete li se s ovakvim konceptom koji je identičan sa svim susjednim zemljama i vrijedi li se boriti da tako i ostane?

Otkriće inzulina prije 100 godina revolucionarno je promijenilo liječenje šećerne bolesti i direktno spasilo milijune života. Upravo zato, osiguranje dostupnosti inzulina svim bolesnicima predstavlja čin humanosti i jedan je od najvažnijih zadataka svih zdravstvenih sustava. Zato pozdravljam svaku akciju usmjerenu na povećanje dostupnosti inzulina i ujedno pozivam farmaceutske kompanije da smanje profite koje ostvaruju proizvodnjom i prodajom inzulina kako bi ga učinili dostupnim i u onim najsiromašnijim dijelovima svijeta.

Zaključak

Zahvaljujemo profesoru Darku Kaštelanu na iskrenim i iscrpnim odgovorima. Vidimo se najkasnije za godinu dana kada ćemo znati kako je protekla prva godina s inzulinskim pumpama na HZZO-ovoj listi pomagala 😉. Jako će nas zanimati jesmo li ispunili HZZO-ove “želje i pozdrave” da se na pumpe spiska maksimalno 5 milijuna kuna i još puno toga. Tko zna, možda se ispostavi da je limit dobro određen te da su sve osobe kojima je pumpa potrebna – pumpu i dobile.

Sretno nam bilo.


Još iz kategorije Advocacy: