Imam dijabetes već 16 godina, a sve je počelo prije tri. Koristim inzulin više puta dnevno što nije moj izbor već moja dužnost kako bih održavala stabilnu glukozu u krvi. No, usprkos svemu, kod mene postoji jedan dodatni problem – alergija na inzulin.
Alergija se pojavi se lagano, na prvu i neprimjetno kao mala reakcija.
S vremenom postalo bi intenzivnije s pojavom intenzivnog svrbeža i crvenila koje bi nakon nekog vremena bilo popraćeno s boli. Prvobitno sam mislila da područje apliciranja nije kvalitetno dezinficirano, da je iglica preduga, koža osjetljiva ili možda čak i presuha. A možda je čak problem u načinu na koji apliciram inzulin. Nakon isprobavanja raznih alternativa da se ugodi svakom od potencijalnih uzroka, počela sam sumnjati na alergiju..
Alergična sam na inzulin bez kojeg ne mogu živjeti. Što sad?
S obzirom da je alergija na inzulin dosta neistražena zbog svoje rijetkosti, provela sam mnogo vremena pokušavajući doznati više informacija. Među satima provedenim na internetu, u jednom sam trenutku naišla na istraživanje koje mi je promijenilo cijeli pogled na moj svakodnevni problem.
Možda nisam alergična na ono što mislim
Moja dotadašnja ideja je bila da sam alergična na lijek koji svakodnevno primam, no čitanjem istraživanja iz 2021., shvatila sam kako bi uzroci svrbeža, crvenila i oteklina na mjestu uboda zapravo mogle biti uzrokovane konzervansima koji dolaze s njim.
Istraživala sam i čitala te saznala kako se u komercijalnim inzulinima nalaze tvari poput fenola i meta cresola.
Njihova uloga je da održe stabilnost inzulina jer bez njega inzulin bi:
- bio djelotvoran svega par sati ili dana na sobnoj temperaturi
- čim bi se izložio toplini inzulin bi izgubio svoju djelotvornost
- postao mjesto nakupljanja bakterija što bi moglo potencijalno dovesti do infekcije ili sepse
Dakle, bez njih, terapija ne bi bila nimalo praktična; ali konzervansi, kao i sve, mogu imati i nuspojave. Mogu uzrokovati upale tkiva te potaknuti iritacije.
Što su znanstvenici napravili
Znanstvenici su uzeli komercijalni inzulin i uklonili dio spomenutih konzervansa pomoću posebnog filtra koji djeluje kao molekularno sito, odnosno služe kako bi propustili inzulin, a izdvojili meta cresol te mu spriječili ulazak u tkivo. Testirali dvije stvari:
- kako utječe na tkivo
Rezultati su pokazali kako su stanice preživljavale u znatno većem postotku, dok su upalni markeri (crvenilo, bol, svrbež) bili znatno niži.
- kolika je učinkovitost inzulina nakon filtracije
Uklanjanje meta cresola je zapravo ubrzalo djelovanje inzulina. Budući da meta cresol drži inzulin u čvrstim skupinama, njegovo uklanjanje omogućilo je inzulinu da se brže raspadne na jednostavniju strukturu i tako brže uđe u krvotok.
Kako to izgleda iz moje perspektive
S obzirom na moje alergije, ta informacija je igrala znatnu ulogu zato što bih si svakodnevnim apliciranjem inzulina i pojavom reakcije, postavljala razna pitanja. Da li je problem u meni, je li problem u inzulinu ili pak u nečemu trećem za što ni ne znam. Ovo istraživanje mi je stoga pružilo potporu o razmišljanju šire, odnosno o toj trećoj opciji.
S obzirom na to da se ista molekula inzulina nalazi u različitim pripravcima, ali popratne tvari i konzervansi nisu uvijek isti, objašnjava zašto netko bez problema koristi jedan tip inzulina, dok ga tuđe tijelo odbija.
Gdje je problem u praksi
Inzulin ja ne mogu izbaciti iz uporabe jer on nije opcija nego potreba. S druge strane, ne mogu ni sama uklanjati konzervanse iz bočice. To zapravo znači da sam ograničena na stalno mijenjanje inzulina (Fiasp, Humalog i sl.), rotaciju mjesta uboda i korištenje antihistaminika kako bih potencijalno smanjila iritaciju.
Drugim riječima, ne rješavam uzrok svog problema, nego samo trošim energiju na upravljanje simptomima.
Što ovo istraživanje zapravo znači
Bez obzira na istraživanje, savršeno rješenje koje odmah mogu primijeniti ne mogu imati već sutra. Ali barem sam sada na tragu saznanja da možda nije problem isključivo „alergija na inzulin“ kako bi se to pojednostavljeno reklo. Možda je zapravo složenije. Možda je djelomično reakcija na konzervanse, djelomično na sam inzulin, a najvjerojatnije moguće, nekakva kombinacija.
Zaključak
Kada osoba ima dijabetes, inzulin joj spašava život. Stvari postaju kompliciranije kada se u tu priču uvedu još i reakcije na njega. Iako ovo istraživanje ne rješava konkretno moj problem, daje mi uvid i stvari koje prije nisam znala i pomaže mi shvatiti neke stvari na konkretnijem i preciznijem aspektu. I to je ono što je bitno.
S obzirom na to da znamo da dio problema dolazi iz dodatnih sastojaka u inzulinu, možda postoji i realnija šansa da se u budućnosti razvije oblik inzulina gdje tako nešto neće biti potrebno, no inzulin kao takav će nastaviti biti jednako učinkovit, a manje iritirajuć za tkivo.
Autorica: Ira Mareković
