Među nešto više od 6,7 milijuna osoba koje godišnje umru zbog šećerne bolesti, svaka treća osoba mlađa je od 60 godina. Na svjetskoj razini, troškovi zdravstvene zaštite vezane uz šećernu bolest iznose 966 milijardi dolara.
Podaci se najviše odnose na dijabetes Tip 2 i očekivalo bi se da je tretman takvih osoba na visokoj razini u Republici Hrvatskoj. Moje iskustvo nažalost govori suprotno.
S dijabetesom sam se susreo prije 6 godina kada je kći oboljela od dijabetesa tip 1. Kroz njezinu borbu s ovom bolesti upoznao sam mehanizam dijabetesa te njegove posebnosti.
U listopadu 2021. jednog sam jutra natašte sebi izmjerio GUK koji je bio viši od 7, zbog čega sam napravio i HbA1c test koji je pokazao vrijednost 6,4%.
Obiteljska liječnica me je dodatno poslala napraviti test opterećenja glukozom i nakon 120 minuta vrijednost je bila 12. Imam dijabetes!
Odmah me je htjela staviti na Metformin, međutim tražio sam dodatnu obradu kod dijabetologa u jednoj zagrebačkoj bolnici…
Nakon čekanja i vađenja krvi, uslijedio je prvi pregled i razgovor kod medicinske sestre. U otprilike 4-5 minuta ponavljajući kao robot, pokazujući neke slike hrane gospođa mi je ispričala kako bi trebala izgledati moja prehrana ubuduće. Osobno sam se uvjerio da jednako „kvalitetnu i dugu edukaciju“ prolaze i drugi pacijenti. Nakon toga uslijedio je razgovor s liječnikom koji je ponovio nekoliko rečenica, većinom tipkajući nalaz na računalu, te me uz napomenu kontrola za godinu dana ispratio iz ordinacije.
Da ne znam ništa o dijabetesu, kao novodijagnosticirana osoba s dijabetesom tip 2, otišao bih iz bolnice s nevjerojatno malo informacija i kvalitetnih uputa te bih nastavio svoj život kao i prije!
Nakon vlastitog iskustva s edukacijom o dijabetesu, više se ne čudim podatku HZJZ-a da je šećerna bolest 3. vodeći uzrok smrti s udjelom od 8,2 % u 2020. godini u RH! Ovo se mora promijeniti!
Pacijentima se mora pristupiti individualno i ne ih tretirati kao na traci
Pogotovo starijim osoba kojima treba više vremena i trebaju jasnije upute i podršku! Jedna starija gospođa poslije mene slušala je istu mantru o prehrani od iste sestre. Govorila je kako voli kolače, a sestra joj je rekla da mora paziti! I to je to!? Razina informacija koje se daju mora biti kvalitetnija, konkretnija i prilagođenija ljudima. Ako zdravstveni sustav nema kapaciteta ovaj posao samostalno odraditi, onda treba aktivno uključiti i druge dijelove sustava (obiteljske liječnike – propisivanje lijeka nije sve), ali i udruženja civilnog društva (kroz dodjelu projekata i bespovratnih sredstava za edukacije, projekte, savjetovališta, nutricioniste, itd.).
“Koma. Da ne znam o dijabetesu otprije, otišao bih iz bolnice i nastavio živjeti po starom dok me za 5 godina ne bi strefile komplikacije”
Ja sam bio uporan te sam se zahvaljujući istraživanju i djetetu s tip 1 dijabetesom – odlučio za drugačiji pristup ovoj bolesti te prehranom regulirati dijabetes. Prešao sam na prehranu s niskim udjelom ugljikohidrata – LCHF (izbacio sam većinu onih najgorih: kruh, krumpir, rižu, tjestenine, slatkiše, itd.). Vidim da mi tijelo tolerira cca 15-30 UH-a po obroku te da mi je uz takvu prehranu GUK 2 sata nakon do 6 mmol/L. Uzimam prirodne suplemente za koje sam istraživanjem utvrdio da usporavaju apsorpciju UH-a. Nakon pola godine ove prehrane HbA1c mi je 5,3. Moram reći da je ovakav režim ponekad zamoran, traži puno planiranja i što je vrlo bitno skuplji je od „normalne“ prehrane, ali za sada postižem odlične rezultate.
Ovim tekstom želim apelirati na odgovorne za dijabetes u Republici Hrvatskoj: ako uistinu želite smanjiti smrtnost od dijabetesa i vrlo skupe dijabetičke komplikacije kao što su sljepilo, amputacije i dijalize, poradite i na edukaciji! Definiraje minimalni “set znanja” bez kojih novootkriveni dijabetičar ne smije napustiti bolnicu! Ako nemate dovoljno vremena, opremite ga jednostavnom brošurom!
Učinite nešto jer će u protivnom zdravstveni sustav bankrotirati, a smrtnost od dijabetesa dodatno eksplodirati.
Nino Buić, osoba s tip 2 dijabetesom i roditelj djeteta s tip 1
