Nekome tko nije dovoljno upoznat s dijabetesom i njegovim liječenjem, ideja presađivanja gušterače može zvučati kao jednostavno i konačno rješenje. Ako je problem u gušterači koja ne proizvodi inzulin ili ga ne proizvodi dovoljno, zašto jednostavno ne presaditi novu gušteraču i riješiti problem jednom zauvijek? Nažalost, stvari nisu tako jednostavne.
Što je presađivanje gušterače?
Presađivanje gušterače složeni je medicinski zahvat tijekom kojeg pacijent dobiva novu gušteraču od preminulog donora. Ovaj zahvat najčešće se provodi kod osoba s dijabetesom tip 1, i to samo u određenim slučajevima.
Gušterača je organ koji ima ključnu ulogu u proizvodnji inzulina – hormona koji regulira razinu šećera u krvi. Kod dijabetičara tip 1, imunološki sustav napada i uništava stanice koje proizvode inzulin, što dovodi do potrebe za inzulinskom terapijom. Presađivanje bi, teoretski, moglo vratiti prirodnu funkciju inzulina.
Zašto nije opcija za sve?
Iako ovo zvuči obećavajuće, postoji nekoliko razloga zašto presađivanje gušterače nije standardno rješenje za sve dijabetičare:
1. Rizik od odbacivanja organa
Kao i kod bilo kojeg presađivanja organa, postoji značajan rizik da tijelo pacijenta odbaci novi organ. Kako bi se to spriječilo, pacijenti moraju uzimati imunosupresivne lijekove do kraja života. Ovi lijekovi oslabljuju imunološki sustav, što ga čini podložnijima infekcijama i povećava rizik od drugih ozbiljnih komplikacija.
2. Komplikacije operacije
Presađivanje gušterače zahtijeva veliku kiruršku intervenciju koja nosi rizike poput krvarenja, infekcija, i oštećenja drugih organa. Operacija nije uvijek uspješna, a neuspjeh može dovesti do ozbiljnih posljedica.
3. Nedostatak donora
Kažu da je proljeće najbolje vrijeme za presađivanje gušterače jer puno motociklista izlazi na cestu nakon duge zime i nepripremljeni ginu više nego inače. Dakle, gušterača se može dobiti samo od preminulog prikladnog donora, što znači da je dostupnost organa vrlo ograničena. Prioritet za presađivanje obično se daje pacijentima koji imaju teške komplikacije dijabetesa, poput zatajenja bubrega, a ne onima koji dobro upravljaju svojom bolesti inzulinskom terapijom.
4. Imunosupresivi su rizični
Iako presađivanje gušterače može osloboditi pacijenta od potrebe za injekcijama inzulina, život na imunosupresivima nosi mnoge rizike. Dugotrajna upotreba tih lijekova može uzrokovati probleme poput oštećenja bubrega, povećanog rizika od raka, i ozbiljnih infekcija.
5. Nije pogodno za dijabetes tip 2
Dijabetes tip 2 obično nije uzrokovan nedostatkom inzulina, već otpornošću tijela na inzulin. Stoga presađivanje gušterače ne bi riješilo problem jer korijen bolesti leži u metaboličkim procesima, a ne u gušterači.
Kada se presađivanje preporučuje?
Presađivanje gušterače najčešće se provodi kod dijabetičara tip 1 koji također imaju ozbiljno oštećenje bubrega i trebaju transplantaciju bubrega. U takvim slučajevima često se rade istodobne transplantacije gušterače i bubrega (SPK – simultaneous pancreas-kidney transplantation). U tim situacijama koristi presađivanja mogu nadmašiti rizike.
Zaključak
Iako presađivanje gušterače može izgledati kao "čarobno rješenje" za dijabetes, stvarnost je puno složenija. Rizici povezani s operacijom, život na imunosupresivima i ograničena dostupnost organa čine ovu opciju prikladnom samo za mali broj pacijenata s najtežim komplikacijama. Za većinu dijabetičara, pravilno upravljanje bolešću kroz terapiju inzulinom, zdravu prehranu i tjelesnu aktivnost ostaje najbolji način za vođenje kvalitetnog života.