Davno smo pisali o vozačkoj dozvoli za nas „obične“ vozače:
Mi obični možemo biti zadovoljni, razloga za prigovore eventualno imaju dobro regulirane osobe kojima pretjerano revni liječnici izdaju odobrenja samo na godinu dana.
Profesionalni vozači s dijabetesom – i Bogu suvišni…
Postoji katastrofalni Pravilnik star 7 godina koji osim što je prokleto nepravedan, još je i teško razumljiv. Ako ne vjerujete:
Članak 22.
Vozači i kandidati za vozače druge skupine neovisno o vrsti pregleda, ocjenjuju se nesposobnima ili privremeno nesposobnima za upravljanje vozilom ako uz uvjete iz članka 13. ovoga Pravilnika boluju i od sljedećih bolesti ili stanja:
h) bolesti i stanja endokrinog sustava
1) diabetes mellitus – osim medicinski kontroliranih slučajeva bez komplikacija, koji su regulirani dijetom ili oralnim antidijabeticima isključujući one koji izazivaju hipoglikemički učinak
Nakon što ga tri puta pročitate i dva puta vam se zavrti u glavi, ipak ćete shvatiti da je neartikulirani autor htio reći da je dovoljno da uzimate inzulin i automatski ostajete bez profesionalne vozačke dozvole! Regulacija vašeg dijabetesa je nebitna, mišljenje specijalista također – ako ste profesionalan vozač, ostajete bez kruha, a neki i bez krova nad glavom.
Malo u obranu zakonodavca
Davne 2015. godine senzori za kontinuirano mjerenje glukoze bili su loši ili nisu postojali. Nitko nije mogao predvidjeti da će HZZO biti toliko korektan i da će osobama s tip 1 dijabetesom omogućiti pristup senzorima.
Dakle, ako je vozač izmjerio idealan šećer u krvi od npr. 5.1 mmol/l, on nije znao hoće li za 15 minuta završiti u opasnoj hipoglikemiji ili hoće li mu šećer možda skočiti.
Danas imamo senzore! Hej!
Danas imamo senzor na koji u vožnji možemo prisloniti čitač i vidjeti koliki je šećer te kamo ide (Libre). Danas imamo i senzore koji mogu alarmirati vozača prije nego što padne u opasnu hipoglikemiju (Medtrum i Medtronic).
Danas je dostupna tehnologija uz pomoć koje dobro regulirani dijabetičari mogu postati još sigurniji sudionici u prometu! Moderna tehnologija može omogućiti da ljudi koji su školovani za vožnju velikih vozila – ne ostanu bez osnovne životne egzistencije.
Ne zaboravimo da dijabetičari u nekim zemljama mogu ostvariti pravo i na komercijalnu pilotsku dozvolu, a mi smo ostali u kamenom dobu.
Ima li svjetla na kraju tunela?
Pozitivno je to što smo diskriminirani po Pravilniku, a ne po Zakonu. Naime, loše pravilnike je lakše mijenjati nego loše zakone, ali ni to nije lako.
Ukoliko stručno dijabetološko društvo uz podršku dijabetičkih društava RH pošalje prijedlog poboljšanja i argumente Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske – velike su šanse da se loš i nazadan Pravilnik popravi.
Zaključak
Svi znamo da je nedovoljno vozača kamiona, stoga nitko pametan ne bi smio dopustiti da oni koji su na inzulinu budu automatski odbačeni. O ružnim i nepravednim ljudskim sudbinama da i ne govorimo.
Sretno nam bilo.
Urednik portala naInzulinu.com.
Dugogodišnji volonter društva Veliki za Male sa šećernom bolešću. Bivši predsjednik Zagrebačkog dijabetičkog društva.
Bivši član izvršnog odbora Hrvatskog Saveza Dijabetičkih Udruga, te HZZO povjerenstva za Opća i medicinsko-tehnička pomagala
