Razgovor s Ivanom Marcelićem – Barakudom i slatkim šampionom vaterpola!

Za početak, portal naInzulinu.com želio bi još jednom čestitati Barakudama na osvojenoj zlatnoj medalji na Svjetskom prvenstvu koje se održalo u Budimpešti. Naše barakude su na svim utakmicama odnijele pobjedu, a ona nama najslađa je četvrtfinalna utakmica protiv ekipe Italije gdje je nakon druge četvrtine na vratnicu gola stao Ivan Marcelić, inače drugi golman naše seniorske vaterpolo reprezentacije! Ivan je s kapicom broj 13 imao velik broj obrana te je uvelike doprinio pobjedi Barakuda!

Zlatne barakude i Marcelić na golu na svjetskom prvenstvu
Zlatne barakude i Marcelić na golu na svjetskom prvenstvu

Zašto o Ivanu pišemo na ovom portalu, vjerujemo da je jasno – Ivan je jedan od nas, osoba naInzulinu kojoj profesionalno bavljenje sportom ne predstavlja nikakvu prepreku. Slatki šampion vaterpola je redovni student ekonomije koji je svoju vaterpolsku karijeru započeo u zagrebačkom klubu HAVK Mladost i sa Žapcima osvojio sve što se dalo u nižim uzrastima. Otpočetka svoje karijere Ivan je redovito bio pozivan u reprezentaciju te je prošao sve uzraste repke, a sva njegova postignuća zauzimaju jako puno prostora! Samo ćemo reći kako je Marcelić nebrojeno mnogo puta bio proglašavan za najboljeg vratara svojeg godišta, što na nacionalnim, što na europskim i svjetskim prvenstvima. Sve te titule su bile u nižim uzrastima, a njegova karijera u seniorskoj reprezentaciji počinje nakon Olimpijskih Igara 2016 kada je Josip Pavić, vidjevši kome ostavlja svoje prijestolje, otišao u ‘mirovinu’.

Golmani hrvatske reprezentacije na pripremama za OI 2016: Josip Pavić, Ivan Marcelić i Ivan Bijač
Golmani hrvatske reprezentacije na pripremama za OI 2016: Josip Pavić, Ivan Marcelić i Ivan Bijač

Vjerujem da je sada već jasno da razgovaramo s jednim od velikana našeg sporta, stoga uživajte:

Slatki šampion sa zlatnom medaljom te slikanje s obožavateljicama na dočeku svjetskih prvaka na Trgu
Slatki šampion sa zlatnom medaljom te slikanje s obožavateljicama na dočeku svjetskih prvaka na Trgu

Ivane, reci nam ukratko nešto o sebi. Kada si počeo trenirati vaterpolo? Kada si otkrio dijabetes? Otkud ideja da se uopće počneš/nastaviš baviti ovim sportom s tom ‘opakom’ bolešću?
Bok svima! Ja sam Ivan i imam 23 godine! Dijabetes imam već 13 godina. Vaterpolom sam se počeo baviti čini mi se 3 ili 4 mjeseca prije dijagnosticiranja dijabetesa, što će reći da su krenuli negdje u isto vrijeme, doslovno! Uz sve doktorske preporuke za bavljenje sportom, nastaviti trenirati vaterpolo bio je logičan izbor, a mogu reći i da sam bio dobar u tome već tada :D. Kako skupljam staž u vaterpolu, tako paralelno skupljam i staž sa šećerom.

Što kažu kolege, posebno treneri (što klupski, što reprezentativni)? Znaju li da ako te negdje nađu u ležećem (ili plutajućem) položaju, da to možda ipak nije od alkohola, već od dijabetičke kome? 🙂
Apsolutno svi na bazenu znaju da imam dijabetes, što je po meni nužno jer nikada ne znaš gdje i što ti se može dogoditi. Ako već osoba s kojom jesi ne zna što učiniti u tom trenutku, sigurno zna od čega je, pa u najgorem slučaju može pozvati nekoga da ti pomogne.

Ivan na postolju svjetskog prvenstva, te s reprezentacijom na pripremama
Ivan na postolju svjetskog prvenstva, te s reprezentacijom na pripremama

Je li ti se ikada dogodilo da si morao van i prepustiti mjesto drugom golmanu kako bi riješio problem hipa i/ili hipera? Ako je kako si to riješio? Je li ti trener prijetio da ćeš zbog toga slijedeći put u vodu kada navršiš 50.-tu?
Jednom mi se na pripremama repke dogodilo da mi je tijekom pucačkog treninga pao šećer, a nisam nikome rekao. Izgledalo je dosta ružno na kraju jer sam doslovno plazio, ali nisam htio nikome reći jer sam mislio da će me gledati sa sažaljenjem i kao manje vrijednog. Nakon toga sam naravno ‘popio’ par lekcija od Ivice Tucka (izbornika seniorske repke) i shvatio da nikome nije na korist kada se tako ponašam. ”Ako ti je nizak šećer, staneš sa strane, uzmeš što moraš, pričekaš par minuta i kreneš nazad dalje. Nitko ti ništa neće reći, niti prigovarati!!”, oprao me izbornik (“zamisli?!?!”).

Tokom treninga se zna dogoditi sličan slučaj (da mi padne šećer, ne da se deru na mene :D), ali ako se dobro sjećam, niti jednom mi se nije dogodilo za vrijeme utakmice Tu te pere adrenalin, nervoza, stres… Sve to podiže šećer pa ga je jako važno dobro izregulirati prije utakmice jer ako ode previsoko, ne možeš funkcionirati sa svojih 100%, a ako ode pak prenisko, opet ne možeš biti na 100% i treba ti vremena da se vratiš u normalu. Do tada utakmica završi, izgubiš i poslije se kaješ zašto nisi to bolje i pametnije odradio!

Kako onda izgleda tvoj tipični trening ili priprema za utakmicu i kako uspijevaš uskladiti ‘menadžment’ dijabetesa u cijeloj priči. Uspijevaš li prije, za vrijeme i poslije treninga zadržati stabilne vrijednosti šećera? Trpaš li se prije tekme ugljikohidratima, masnoćama ili pak postiš? Odaj nam tajnu!
Moj recept je ostaviti ga između 8-10 mmol/L tokom suhog razgibavanja, gdje je još sve mirno u glavi, pa popiti malo (guc, dva, tri – ne više) elektrolita koje nam naš Damba (fizioterapeut reprezentacije) mučka. Onda skačem u bazen na daljnje razgibavanje i po potrebi gucnem još tu i tamo. Dosta je važno prije tekme, barem od ručka, krenuti s prehranom koja je tvom tijelu poznata, od koje znaš kakvu reakciju možeš očekivati. Zato mamin rižoto od teletine i zelena salata rade čuda! 😀

Marcelić na golu Žabaca
Marcelić na golu Žabaca

Jesi li ikad doživio prepreke od okoline prilikom bavljenja ovim vrhunskim sportom zbog dijabetesa?
Stalno se susrećem s pitanjima odmaže li ti šećer u sportu, kako to sve uskladiš, kako reguliraš, ali ono što ljudi ne znaju je da je inzulin jedan od najjačih dopinga na svijetu koji ja (na sreću ili na žalost) mogu koristiti legalno. Imam terapijsko izuzeće od Hrvatske antidoping agencije tako da kad nam dođe doping kontrola, samo to priložim i sve je u redu. Jedini komentar s kojim se susrećem u svlačionici prije utakmice kad kontroliram šećer je, doslovno, – “Lako tako.” 😛 😛 😛

Primaš li poruke od roditelja ili djevojke koji te podsjećaju na mjerenje šećera ili kako se boje da ti se nešto ne dogodi usred finala tako važne utakmice?
Imam dojam da se nitko ne brine oko šećera, tj. oko toga kako ću izregulirati to prije utakmice. Vjerojatno zato jer sam tako dobar i pametan 🙂

Što misliš tko je najzaslužniji za tvoje uspješno kontroliranje dijabetesa i profesionalno bavljenje vaterpolom?
Naravno, najveće zahvale, uz normalno roditelje, djevojku, ljude koji su me educirali o svemu, idu profesoru Dumiću, koji, na stranu njegovoj svjetskoj reputaciji najboljeg endokrinologa na svijetu, je i veliki čovjek koji mi svaki puta kaže što me ide i kako stvari stoje. Kada je dobro, lako je biti iskren, ali kada dođu loši dani, a na žalost svi ih imamo, tada također treba reći onome koji sjedi nasuprot tebe što je i kako je, jer se jedino tako može napredovati i poboljšati situacija.

Može sada 5 brzopoteznih pitanja?
Naravno!

Zašto se isplati poznavati te?
Zato jer sam sada svjetski prvak, a prije toga sam znao da ću biti svjetski prvak! 😀 😀 😀

Da imaš još samo 100 kn, što bi učinio s njima?
Kupio bih tiket za eurojackpot i pojeo dobar burger!

Je li tvoj omiljeni sport vaterpolo ili bi se želio ipak baviti nečim drugim?
Uz vaterpolo obožavam košarku.

Koji ti je nadimak u bazenu i/ili među frendovima? Zovu li te Šećerko ili ih je možda strah da ćeš se rastopiti u vodi? Ili nešto treće?
Nisu baš maštoviti u tom smjeru pa je “samo” Marc(a).

Igraš li i na moru vaterpolo ili bježiš od vode čim stigneš?
U ovih deset dana mora sam se okupao jednom zasada, punih 15 minuta, mislim da to dosta govori 😀

Ajmo se sada još malo vratiti na ove “ozbiljnije” teme :D. Misliš li da je bavljenje sportom pomoglo u regulaciji dijabetesa?
Naravno da je pomoglo i nadam se da će pomagati još dugo vremena.

Koliko često mjeriš šećer u krvi i imaš li neki poseban “podvodni aparatić”?  🙂
Šećer mjerim minimalno 7-8 puta dnevno. Što češće to bolje jer moram na svakom treningu biti tip top. Jasno da ne može uvijek, ali cilj mi je na svakom treningu biti 100%. HZZO nam na žalost ni približno ne osigurava dovoljno trakica za uspješnu samokontrolu i izbjegavanje dijabetičkih komplikacija. Stoga sam svaki mjesec prisiljen kupovati dodatne trakice za mjerenje, što je po meni veoma žalosno. Koristim Bayerov Contour Next ONE glukometar. Moram priznati i da me je malo strah ići s time u bazen zbog prirode sporta kojim se bavim. Jest da na mojoj poziciji ima manje kontakta, no svejedno me može pogoditi lopta pa može doći do problema. Što se ONE aparatića tiće zgodno, je što ima aplikaciju za mobitel, a posebno je dobra mogućnost nadoštukavanja krvi kada se preslabo ubodem – pa ne bacam ionako nedovoljne količine trakica.

Dijabetička zajednica u koordinaciji portala naInzulinu.com u sklopu inicijative “Za život s manje boli” već neko vrijeme pokušava uvjeriti proizvođače opreme za bezbolno kontinuirano mjerenje glukoze, da se prijave na HZZO listu, a i sam HZZO da njihove prijave prihvati. Jesi li probao ta čuda moderne tehnologije? Interesira li te to uopće ili do daljnjega ostaješ na dobroj, staroj i preciznoj “krvi”?
Iako nisam probao opremu za kontinuirano mjerenje glukoze, s više strana sam čuo da je veoma efikasno, znatno brže i komotnije, nego li naš “stari” način mjerenja. Mislim da bi to bio pravi korak naprijed k unaprijeđenju naših života u smislu jednostavnosti, modernizacije i učinkovitosti.

Nas dvoje smo se zapravo upoznali u Kampu Tučepi 2005. s udrugom “Veliki za male sa šećernom bolesti”. Ti si tada imao 11 godina i zapravo smo se sprijateljili jer smo oboje došli s bazena Mladosti. Uz puno truda smo iskopali par tvojih fotki i znam da je ekipa iz kampa (osobe s dijabetesom i osoblje) vrlo ponosna na tebe. Sjećaš li se tog kampa i želiš li im nešto poručiti?
U Tučepima sam prvi put bio “sam'” u smislu da nitko od roditelja i druge rodbine nije bio sa mnom od kako sam dobio dijabetes. Puno mi je pomoglo to iskustvo kako bih bolje shvati da to nije nekakav “bauk”, da se ništa u mom životu ne mora promijeniti, da ni za što neću biti zakinut, da ću živjeti “normalno” baš kao i svi drugi “normalni” ljudi, samo zdravije! 😀

 

Tučepi bus
Kamp Tučepi: već onda je imao predispozicije za odličnog golmana.  Autorica teksta već tada pozira i drži rogove Ivanu za ovaj članak, u autobusu na putu prema Tučepima 🙂

Po tvom mišljenju, koliko je dijabetes velika prepreka u profesionalnom bavljenju sportom?
Dijabetes nije prepreka ničemu ako si dovoljno pametan da ga znaš regulirati.

Imaš li koji savjet ili poruku za “prosječne” dijabetičare koji od sportova najviše vole kotletiku i kriglanje?
Da ne pomislite kriv – i ja volim jesti! Ipak, bit će vam drago pobijediti frenda(icu) u basketu i poslije pojesti biftek i popiti pivu (kolu zero!!!) na njegov/njezin račun.

Što bi poručio djeci i mladima s dijabetesom koji zaziru od sporta – motivacijska poruka?
Oni koji zaziru od sporta očito nisu nikada ili su nedovoljan broj puta pobijedili. To vam je najveća droga koja postoji – pobijediti!

Marcelić u euforiji nakon obranjenog gola Talijanima u četvrtfinalu svjetskog prvenstva

I što još reći za kraj osim da želimo puno sreće Marci na budućim uspjesima, kako na klupskim tako i na reprezentativnim natjecanjima! Sigurni smo da nakon ovog kratkog ljetnog odmora, slijedi nova sezona puna odličnih uspjeha i za naše Barakude, ali i za našeg Ivana! Ti si inspiracija svima nama jer s ovakvim uspjehom smo uvjereni da svi mi možemo osvojiti sve pa čak i svijet. Svojom brigom i pameti, ali najviše predanim radom i željom za uspjehom, granice ne postoje! Hvala ti Marca!

 

Ivan Marcelić i Luka Bukić na primanju kod Predsjednice

Naslovna fotka je preuzeta sa stranice Hrvatskog vaterpolo saveza