Priča o dijabetesu i dječjem doplatku u Republici Hrvatskoj

Ovo je priča koja će vas možda podsjetiti na priču o inzulinskim pumpama u RH i loptanju institucija koju, ako niste –  možete pročitati OVDJE.

Ova je malo kompliciranija iako koncept je sličan. Osim toga, direktno je vezana baš za najugroženiju i najosjetljiviju populaciju – bolesnu djecu i njihove obitelji.

Problem dječjeg doplatka vezano za stupanj invalidnosti je sam po sebi kompliciran, ne odobrava ga niti HZZO, niti Ministarstvo socijalne politike i mladih, već Zavod za mirovinsko osiguranje RH (www.Mirovinsko.hr). No, vještačenja i pravu odgovornost za doplatak nosi „Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom“ (www.Zosi.hr ).

gordijskiCvorKomplicirano?
Nije kraj, ova dva Zavoda spadaju pod nadležnost Ministarstva rada i mirovinskog sustava (www.mrms.hr). Sve ovo su dovoljni argumenti većini da odustanu od bilo kakvog pokušavanja razvezivanja ovog gordijskog čvora. No ne i nama, jer ovako kompliciran sustav je možda baš zato i osmišljen.

S obzirom da je dječji doplatak opisan na stranicama www.Mirovinsko.hr, krenuli smo od njih sa službenim upitom kako da pomognemo bolesnoj djeci i njihovim obiteljima vezano za različite rezultate vještačenja Zavoda za vještačenje u različitim gradovima i za različite, a slične obitelji. Štoviše, u Varaždinu su sjajni i dosljedni, dok je Zadar prema svjedočanstvima tamošnjih obitelji – loš. Odličan prvi članak Zadarskog lista i Udruge Cukrići na tu temu možete pročitati OVDJE.

Mirovinsko nam je na prvi upit ubrzo odgovorilo s pojašnjenjem da je za našu problematiku zadužen Zavod za vještačenje. Odgovor se činio logičan, te je Zavod za vještačenje uskoro dobio isti upit.

Ovdje postaje zanimljivo i „odnekud poznato“ – Zavod za vještačenje ljubazno odgovara i prebacuje odgovornost natrag na Zavod za mirovinsko osiguranje. I jedni i drugi su ubrzo obaviješteni o tome da im kolege prebacuju odgovornost i da pokušaju naći zajednički jezik jer je riječ o vrlo osjetljivoj temi.

No, problem smo digli na višu razinu, tj. sličan dopis poslali smo i na nadležno Ministarstvo rada i mirovinskog sustava (www.mrms.hr).  Dok se ”djeca svađaju”, možda nadređeni nešto učine i pomognu.

dijeteSunceI bome smo se pomaknuli! Svjetlo na kraju tunela i optimizam svi zaslužujemo.
Uslijedio je poziv iz Ministarstva gdje je ljubazna zaposlenica kabineta vrlo uvjerljivo objasnila da su dopis portala www.naInzulinu.com  vrlo ozbiljno shvatili, da su već poduzeli određene mjere i izdali naputke za razjašnjavanje situacije. Te da ćemo uskoro dobiti vrlo konkretne informacije o poduzetim aktivnostima i poboljšanjima kojima se svi nadamo i na koje imamo pravo. A ponovno se oglasio i Zavod za vještačenje s puno konkretnijim dopisom. Među ostalim, napisali su da mogu i žele djelovati i edukativno na zaposlenike Zavoda, a Mirovinsko je također izrazilo spremnost da pomogne u rješavanju ovako osjetljive problematike.

Da, reći će oprezni, ništa konkretno još nismo dobili, samo velika i možda prazna obećanja. Ali pesimisti će ovaj puta morati u zadnje linije!

Upravo danas je jednoj malenoj djevojčici i cijeloj njenoj obitelji ovo bio prekrasan dan! Zašto? Prilikom posjeta centru za vještačenje u Zadru službenici su bili vrlo ljubazni. Izvijestili su ih da djeca dijabetičari po dijagnozi nemaju stupanj invalidnosti 2, već 3 i da traje do kraja srednje škole! Također su informirani da je to na snazi od ljeta i da se netko zabunio jer ranije nije odlučeno tako.

Molim pesimiste da i dalje ostanu u zadnjim redovima i da ne donose kojekakve zaključke, a optimistima poručujem da su u pravu kada tvrde da stvari mogu biti bolje :). Institucije, (barem neke),  mogu i žele pomoći onima zbog kojih postoje.

Vjerujem da će pozitivno iskustvo obitelji iz ove priče postati pravilo u Zadru, a ne iznimka. Zahvala svima na brzini, trudu i angažmanu, a posebno Ministarstvu rada i mirovinskog sustava.

Sretno nam bilo

danijelap.s. ovaj članak posvećen je tragično preminuloj predsjednici zadarskog dijabetičkog društva – Danieli Cvitanović. Ona je učinila puno za svoj Zadar i za svu djecu dijabetičare u Republici Hrvatskoj. Kratku priču o ovoj heroini pročitajte ovdje. Iza sebe je ostavila dvoje malodobne djece, od kojih jedno ima dijabetes. Njoj u spomen pratit ćemo priču do kraja: dječji doplatak i inicijativu „Za život s manje boli“. Njeno dijete, kao i sve osobe na injekcijama inzulina kojima je to potrebno – moraju ostvariti pravo na FreeStyle Libre ili sličan aparat za bezbolno kontinuirano mjerenje glukoze. Uskoro više informacija, a detalji o tehnologiji na portalu www.mojLibre.com

Urednik portala naInzulinu.com.
Dugogodišnji volonter i aktivist društva Veliki za Male sa šećernom bolešću. Bivši predsjednik Zagrebačkog dijabetičkog društva.
Bivši član izvršnog odbora Hrvatskog Saveza Dijabetičkih Udruga, te HZZO povjerenstva za Opća i medicinsko-tehnička pomagala