Istine i neistine o inzulinskim pumpama u Republici Hrvatskoj

Inzulinska pumpa je za one koji ne znaju, uređaj koji u sebi sadrži inzulin i koji sa tankom savitljivom plastičnom cjevčicom (kanilom) kao infuziju isporučuje inzulin u tijelo.  Isporuka se vrši stalno u malim količinama, a prije obroka je potrebno ručno ukucati dodatni broj jedinica kako bi se pokrio skok glukoze uzrokovan hranom. Kao višegodišnji korisnik inzulinske pumpe svjestan sam njenih brojnih prednosti, ali i pokoje mane; da je to prilično skupa terapija koja nije prikladna za svakog dijabetičara; ali to nije tema ovog teksta.

Ovim člankom ćemo pokriti prošlost i sadašnjost opskrbe inzulinskih pumpi u Republici Hrvatskoj, što o tome misli nacionalni osiguravatelj, agencija nadležna za njezinu kategorizaciju, brojne nelogičnosti i zašto je sve to tako važno.

Kratak pogled u prošlost
Inzulinske pumpe su se pojavile u Hrvatskoj prije oko trinaest godina, nabavljale su ih određene bolnice iz vlastitih budžeta, te pojedinci; dok je solidno skupi potrošni materijal financirao Hrvatski Zavod za zdravstveno osiguranje – HZZO.

Kao rezultat višegodišnjeg angažmana stručnjaka i javnih humanitarnih inicijativa, HZZO je u jednom trenutku popustio i pokušao uvesti reda u opskrbu inzulinskim pumpama u Republici Hrvatskoj. Koliko mu je to uspjelo, moći ćete uskoro i sami zaključiti.

Tijek javnih nabava inzulinskih pumpi od strane HZZO-a:
2014 g. je HZZO po prvi puta organizirao tender, nabavljeno je 103 nove inzulinske pumpe za odrasle i djecu u RH, te su zahvaljujući ovako velikoj objedinjenoj nabavi ostvarene solidne uštede rušenjem cijena.

2015 g. su već počeli problemi. Javni natječaj je raspisan krajem godine i ubrzo je poništen. Po HZZO-u razlog je što se proizvođač nije uklopio u novi pokušaj spuštanja cijena, a možemo pretpostaviti da su proizvođaču HZZO-ove vizije novog rušenja cijena bile previše. Krajnji rezultat nadmudrivanja je da su Hrvatski pacijenti u 2015. godini ostali bez inzulinskih pumpi putem HZZO tendera.

2016 g. na samom početku je natječaj ponovljen i uslijedio je novi šok. Umjesto 103 nove inzulinske pumpe, nabavljeno ih je samo 65, dok je njih 42 bilo namijenjeno postojećim korisnicima kojima je pumpa prestala raditi izvan garancije.

Sadašnje vrijeme 2016/2017 g.
30.11.2016 g.  dakle ponovno pred sam kraj godine, Upravno vijeće HZZO-a je ovlastilo v.d. ravnatelja za novi natječaj, odluka je stupila na snagu odmah. Ono što je posebno zanimljivo je da s današnjim danom 24.12.2016. g. javni natječaj još nije objavljen u elektronskom oglasniku. Istovremeno, HZZO je za svoje potrebe uredno u međuvremenu objavio natječaje za sredstva za čišćenje, uredski materijal, gorivo i slično – jasno dajući do znanja o svojim prioritetima. Drugim riječima, Upravno vijeće HZZO-a je svoj posao odradilo najranije što je moglo – kad im je predmet stavljen na dnevni red i njihova pozitivna odluka je odmah stupila na snagu. Problem je u lošem sustavu koji je toliko odugovlačio sa pokretanjem priče i sada opet odluka stoji u prašnjavoj ladici nekog od brojnih odjela HZZO-ove birokracije.

Inzulinska pumpa JE ugradbeno pomagalo – HZZO
Službeno HZZO Inzulinsku pumpu tretira kao „ugradbeno pomagalo“. Zašto je to toliko važno? Zbog toga što ugradbeno pomagalo prema HZZO-u nije moguće isporučivati pacijentima putem doznake za opća i ortopedska pomagala. Rezultat su onako neuspješne javne nabave, umjesto prepisivanja inzulinskih pumpi putem klasičnih i uhodanih doznaka.

Obratili smo se HZZO-u sa tri jednostavna pitanja: je li pumpa uistinu ugradbeno pomagalo, ako nije kako da to ispravimo i tko je odgovoran za eventualnu pogrešnu klasifikaciju?  E-mail je stigao vrlo brzo i na tome iskrene čestitke. Na žalost, odgovore nisu dali već su ustvrdili da HZZO nije nadležan za “tumačenje klasifikacije”, te da u Hrvatskoj što se tendera tiče „nisu uočene zapreke u opskrbi inzulinskim pumpama“.

Inzulinska pumpa NIJE ugradbeno pomagalo – HALMED
Problem je u tome što inzulinska pumpa nije ugradbeno pomagalo, a i HZZO jest nadležan za ono što tvrdi da nije. Drugim riječima iz HZZO-a smo dobili neistinit odgovor barem ako je vjerovati službenom odgovoru HALMED-a na ista pitanja (Hrvatska Agencija za Lijekove i Medicinska pomagala).

HALMED jasno i nedvosmisleno tvrdi da se naša inzulinska pumpa koju nosimo spojenu na tijelo ne smatra medicinskim proizvodom za ugrađivanje (vidi čuda) i jasno to obrazlaže linkom na pravilnik objavljen u Narodnim novinama br. 84/13. Da stvar bude bolja, Halmedovci eksplicitno tvrde da su odgovori na druga dva pitanja u nadležnosti HZZO-a. Istovremeno HZZO tvrdi da to nije točno i na ponovljeni upit usprkos pozivanju na zakon o pravu na pristup informacijama – ne želi otkriti tko je po njima eventualno nadležan.

Ali neistinama iz HZZO-a ni ovdje nije kraj. U svom odgovoru HZZO hrabro tvrdi da sa njihovim tenderom i analizom dostupnosti inzulinskih pumpi „nisu uočene zapreke u opskrbi“. To bi mogli čak i prihvatiti kao istinu kada ne bi postojao objedinjeni registar javnih nabava iz kojeg je jasno vidljivo da npr. bolnica Rebro objavljuje zasebnu javnu nabavu za inzulinske pumpe, upravo zbog nedovoljnih količina iz HZZO tendera. Dodatne inzulinske pumpe nabavljaju i klinika Vuk Vrhovac, Osječka bolnica, itd.

Zaključak
Vjerujem da je iz svega navedenog jasno da:

• su HZZO javne nabave za inzulinske pumpe tehnički loše i komplicirano rješenje ili da ekipa u HZZO-u to kontinuirano neprofesionalno radi
• su količine inzulinskih pumpi koje se nabavljaju putem HZZO javne nabave jednostavno nedovoljne, jer ih bolnice ne bi dodatno kupovale
• glavna prepreka da preporuku za inzulinsku pumpu vrši specijalist, a isporuka ide putem doznake u stvari ne postoji. Razlog je jednostavan: inzulinska pumpa prema klasifikaciji nadležne institucije HALMED – nije ugradbeno pomagalo.

Pogrešna klasifikacija inzulinske pumpe sama po sebi uistinu nije kraj svijeta, težnja HZZO-a da ima što bolju kontrolu nad financijama u svrhu što boljeg planiranja troškova je apsolutno legitimna. Upućeni kažu da u HZZO-u postoje puno veće nebuloze od pogrešne klasifikacije tamo neke inzulinske pumpe. Ipak, apsolutni minimum je da HZZO javnim natječajima pristupi puno ozbiljnije i redovnije nego do sada i da se broj novih pumpi vrati sa sramotnih 65 na najmanje 100.

Ukoliko Vam ovaj članak zvući nevjerojatno, svoje nedoumice, nevjericu i komentare možete komunicirati putem e-mailova: [email protected] , [email protected] i na nadređeno Ministarstvo [email protected] . Ukoliko mi uporno ne budemo inzistirali da budu korektni prema nama i poslu za koji su plaćeni, zašto bi se oni promijenili? Ipak je to njima samo posao, a nama život.

Update:
Nakon što je inicijalna verzija ovog teksta objavljena na portalu www.naInzulinu.com , na e-mail adresu portala je došla informacija iz HZZO-a da je problem klasifikacije inzulinske pumpe „dignut na višu razinu“ u Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske. Budući da je Ministarstvo ipak „nadređeno“ i HZZO-u i HALMED-u, ono je najpozvanije da riješi zbrku.

Nadalje, vjerujem da će Vas razveseliti informacija da je ubrzo nakon prepiske sa HZZO-om, u Narodnim Novinama i formalno objavljen Javni natječaj za nabavu inzulinskih pumpi 🙂

Nadam da je ovaj tekst pokazao da i u HZZO-u sjede ljudi koji su svjesni da oni postoje zbog nas osiguranika, a ne mi zbog njih. Te da ukoliko ćemo jasno i konkretno komunicirati sve dobro i loše prema njima – promijene nabolje su uvijek moguće.

Danas je suradnja i komunikacija važnija nego ikada jer odrasli dijabetičari na inzulinu po svim stručnim standardima i istraživanjima imaju na raspolaganju daleko premalo trakica za uspješnu samokontrolu. Istovremeno u „razvijenom svijetu“ se događa prava revolucija vezana za kontinuirano mjerenje glukoze. Ta revolucija nas trenutno na žalost uspješno zaobilazi sa svojim najpreciznijim proizvodima. No, kvalitetnim angažmanom svakog ponaosob smo u prilici da pomognemo sebi i HZZO-u da se ta ogromna nepravda ispravi.

Sretno nam bilo

Još iz kategorije HZZO: