Kao liječnica zrakoplovne medicine (AME) prisustvovala sam EASA konferenciji posvećenoj dijabetesu u zrakoplovstvu, organiziranoj u okviru istraživačkog projekta Pilot and ATCO Aeromedical Fitness – Diabetes Mellitus. Za mene je ova konferencija predstavljala jednu od rijetkih prilika gdje se o dijabetesu u kontekstu letenja raspravljalo otvoreno, stručno i bez unaprijed zadanih zaključaka.
U postojećoj europskoj regulativi dijabetes koji zahtijeva inzulin i dalje se smatra nespojivim s izdavanjem medicinske svjedodžbe za komercijalno letenje. Kao AME, potpuno razumijem razloge takvog pristupa — hipoglikemija, poremećaj kognitivnih funkcija i potencijalno iznenadno onesposobljenje predstavljaju realan sigurnosni rizik.
Međutim, ono što je konferencija vrlo jasno pokazala jest da se medicina dijabetesa u međuvremenu značajno promijenila, dok se zrakoplovno-medicinska pravila još uvijek u velikoj mjeri oslanjaju na starije koncepte liječenja i praćenja bolesti. Napomenimo da u Hrvatskoj odnedavno profesionalni vozači smiju imati inzulin ovisni dijabetes.
Poruke sa konferencije
Jedna od najvažnijih poruka iz konferencijskih materijala, koja se snažno uklapa u svakodnevni rad AME-a, jest da cilj zrakoplovno- medicinske procjene nikada nije potpuna eliminacija rizika nego upravljanje njime na prihvatljivoj razini.
U zrakoplovnoj medicini svakodnevno procjenjujemo rizike povezane s različitim zdravstvenim stanjima — kardiovaskularnim bolestima, vidom, neurološkim stanjima. Dijabetes se, prema poruci EASA-e, treba promatrati na isti način: strukturirano, individualno i uz jasno definirane sigurnosne granice.
Na konferenciji su predstavljeni podaci o kontinuiranom mjerenju glukoze (CGM), modernim inzulinskim pumpama i automatiziranim sustavima isporuke inzulina (AID). Posebno mi je bilo važno što se rasprava nije zadržala samo na teoriji, nego su prikazani rezultati real-flight testiranja i simulacija srednje dugih (mid-haul) letova, uključujući praćenje glikemije tijekom stvarnog leta i u uvjetima promijenjenog kabinskog tlaka.
Takvi podaci imaju veliku težinu jer pokazuju da se pouzdanost tehnologije može procjenjivati u stvarnom operativnom okruženju, a ne samo u kontroliranim uvjetima. To je ključno za bilo kakvu buduću regulatornu promjenu.
Iz završnih materijala konferencije vrlo je jasno da se uloga AME-a postupno mijenja. Liječnik zrakoplovne medicine više nije samo „čuvar ulaza“ koji izdaje ili uskraćuje svjedodžbu, nego postaje aktivni sudionik u kontinuiranom upravljanju zdravstvenim rizikom.
To podrazumijeva bolje razumijevanje tehnologije, bližu suradnju s pilotima i specijalistima, te jasnu komunikaciju s nadležnim tijelima. Za buduće AME-ove to znači da će zrakoplovna medicina zahtijevati ne samo poznavanje propisa, nego i stalno stručno usavršavanje.
Još jedna važna poruka iz završnih konferencijskih rasprava odnosi se na povjerenje između pilota i zrakoplovno-medicinskog sustava. Ako su pravila nejasna ili doživljena kao nepravedno restriktivna, postoji rizik da se zdravstveni problemi prikrivaju. Suprotno tome, transparentan i znanstveno utemeljen sustav potiče pravovremeno javljanje liječniku i odgovorno ponašanje — što u konačnici povećava sigurnost letenja.
EASA projekt jasno postavlja znanstvenu podlogu za buduće promjene, ali i realno prikazuje regulatorni proces. Brže promjene moguće su kroz smjernice i preporuke, dok izmjene temeljnih pravila zahtijevaju višegodišnji postupak na razini Europske unije. Imamo razloga vjerovati da će se prve značajnije regulatorne promjene pojaviti u sljedećem redovitom ciklusu ažuriranja zrakoplovno-medicinske regulative što možemo očekivati tek tijekom 2028.
Zaključak
Na konferenciji sam stekla dojam da dijabetes nije izolirana tema, već model za budući razvoj zrakoplovne medicine. Način na koji se sada pristupa dijabetesu — individualna procjena, tehnološka podrška i jasno upravljanje rizikom — vrlo će se vjerojatno primjenjivati i na druga kronična stanja u budućnosti 🙂
Kao liječnica zrakoplovne medicine, s ove konferencije odlazim s osjećajem da se ne mijenjaju samo pravila nego i način razmišljanja. Sigurnost naravno ostaje prioritet, ali se istovremeno otvara prostor za moderniji, pravedniji i znanstveno utemeljen pristup sposobnosti za letenje. Koji će uključiti i osobe s dijabetesom na inzulinu 🙂
Autorica:
Martina Elez, dr.med., spec.med.rada i sporta
