Novootkrivena u 43oj godini – 1. dio

Tri dana prije nego sam završila u bolnici prijatelji su objavili status na fejsu, kako su sa svojom kćerkicom prošli sličan scenarij kao i ja, sa djetetom hodali na hitnu misleći da ima virozu, kad ono dijagnoza Dijabetes Tip 1. … Tako sam i ja mislila da mi nije ništa, da sam samo umorna – stalno su bile neke južine kroz 1. mjesec, nisam čak ni sumnjala na virozu, iako sam povraćala … i završila na hitnoj u ketoacidozi … Unazad pola godine povlačili su mi se razni simptomi, no sve sam pripisivala godinama i realnim razlozima za umor, i svom poslu.

Jedan od simptoma je umor, imam godina koliko imam i x godina već živim stresno. Blijedu kožu koja slabo zacjeljuje, imam cijeli život. Oduvijek se šalim da ne idem na dijete jer ne smijem biti gladna, i sada to doslovce ne smijem biti, jer pad šećera za mene može biti poguban. Nisam osjećala ekstra glad nego inače. Vjerojatno zato što sam kao predavač stvorila naviku da puno pijem (zbog grla), pa tako i prekrijem glad. Tako nisam ni primjećivala ekstra žeđ, iako sam se zadnji mjesec počela noću dizati na wc, što nisam ni kao trudnica. Imala sam grčeve u nogama, stalno mislila fali mi Mg, zapravo je falio Kalij. Isto tako ponekad bi ih imala još od djetinjstva. Prvu seriju grčeva sam imala još u ljeti i nekako je prehodala filajući se magnezijem. Pred kraj krvarile su mi desni i pjenila se mokraća.

Izgubila sam na kilaži, 6 kg namjerno, trudeći se za promjenu spavati više, no u bolnici sam završila sa -12 kg u odnosu na ljeto. Pred kraj mi se dizao želudac i teško sam jela, nije mi bilo jasno kako mi ne paše voće (šećer) i paše mlijeko. Teže sam disala, pripisivala sam to svom poslu, jer kad cijeli dan govoriš, umori se respiratorni sustav. Da stvar bude bolja jesenas sam bila na predavanju fonijatrice i prepoznala kod sebe još neke simptome koji se vezuju uz posao vokalnih profesionalaca.

Preskočio mi ciklus, pripisivala to godinama, osim što mi se to događalo cijeli život. Počela sam zadnje vrijeme slabije vidjeti navečer, pripisivala sam to godinama. Zapravo imala sam šećer u očima. Također taman pred Novu godinu imala sam zamućenja vida kroz dan, pomalo čudnovata, pogledam u jednu stranu mutno mi je i pogledam u drugu stranu i vidim najnormalnije. Mislila sam umorna sam, kad odmorim na ferju bit ću ok i tako je i bilo. Da nije, vjerojatno bi prije stigla do liječnika. Cijeli 1. mjesec sam na poslu sjedila u jakni, stalno mi je bilo zima – i opet cijeli život sam zimogrozna, pa opet to nisam doživjela kao ništa čudno…

I tako nizali su se simptomi i meni i dalje ništa nije bilo čudno.

31. siječnja bila je Noć muzeja i odvela sam djecu u Muzej čokolade. Sljedeći dan htjela sam na Sljeme, ali sam se ustala nekako umorna. I pošto nisam zadnjih x vikenda nisam imala slobodno, odlučila sam da ću još odmoriti i onda eventualno kasnije ići. Ležala sam cijeli dan, navečer odnijela nešto baki i prošetala sa prijateljicom oko Bundeka nakon čega mi je bilo nešto bolje, no govorila sam joj da ne mogu držati njen tempo. U nedjelju ujutro imala sam neku obavezu i dok sam u društvu ispijala kavu i limunadu, nekako mi je u želucu bilo muka, jedva sam čekala stići kući. Doma sam zalegla i ustala samo pojesti nešto za ručak što sam zamolila sina da pripremi. U ponedjeljak sam povraćala i nisam bila u stanju otići na posao. Javila sam se šefu, računajući da ću sutra doći, jer imam predavanje. U utorak ujutro sam shvatila ne samo da se nisam u stanju otuširati, nego nema šanse da stanem pred ljude i održim predavanje. Rekoh smijem valjda ja jednom u 15 godina od kada imam djecu otvoriti bolovanje za sebe.

Nazvala sam liječnicu i rekla joj da sam jako umorna i da ni ne sumnjam na virozu, jer imam od čega biti umorna. Rekla mi je sutra ili preksutra izvadite krv i u petak dođite do mene. U srijedu sam se jedva prisilila okupati da u četvrtak ujutro mogu otići vaditi krv. Molila sam prijateljicu da ide sa mnom jer sam se osjećala jako loše, iako sam ja vozila jer ona nije vozač. Sve te zadnje dane sam preležala i praktički ništa nisam mogla jesti, ništa mi nije pasalo. Nakon što sam došla kući nakon pretrage, vrlo brzo me nazvala liječnica da su mi nalazi vrlo loši te da moram hitno na hitnu i poslala mi sanitarno vozilo. Uopće nisam znala što je loše sa mojim nalazima. Prijateljica je otišla pokupiti uputnicu za hitnu i već je stigla sanitarna. Ubrzo sam bila na Merkuru još uvijek nisam znala zašto. Vrlo brzo su me priključili na infuziju i uzeli anamnezu i izvadili krv. Pitala sam sestru kad bih mogla ići kući da znam javiti svojima, rekla je popodne. No vrlo brzo su me premjestili na Vuk Vrhovec gdje sam ostala tjedan i pol, od toga dva i pol dana na raznim infuzijama, i da, sad i ja imam istu dijagnozu  – Dijabetes tip 1.

Kraj 1. dijela.

Link na drugi nastavak.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?Zatvori