Kako to izgleda kada jedna nogometna sutkinja povuče još jednu djevojku sa sobom u svijet nogometa, znaju najbolje Ivona i Katarina. Dvije djevojke koje se bore s dijabetesom zakoračile su u svijet nogometa. Kako to izgleda, kako se bore i nailaze li na predrasude, otkrile su nam same.
1. Kako ste se odlučile postati nogometne sutkinje?
Katarina: Nogomet mi je oduvijek bio zanimljiv, ali prava ljubav prema tom sportu i suđenju rodila se zahvaljujući Ivoni. Potaknula su me naša druženja te sam odjednom počela pratiti utakmice iz sasvim druge perspektive – one suca. Ivonu poznajem već pet godina. Povezala nas je zajednička borba s dijabetesom, a njezina strast prema suđenju uvijek me fascinirala. S vremenom me zarazila tim entuzijazmom, pa sam odlučila i sama zakoračiti u taj svijet i aktivno suditi u Županijskom nogometnom savezu Virovitičko-podravske županije.
Ivona: Odlučila sam se postati nogometna sutkinja jer me, još kao dijete, otac vodio na sve moguće utakmice pa sam nogomet jako zavoljela. Nikada nisam imala priliku igrati nogomet, ali sam čula da postoji tečaj za nogometne suce te sam odlučila probati.
2. Kako ste se kao žene pronašle i afirmirale u svijetu nogometa?
Katarina: Očekivala sam predrasude i poteškoće, ali dogodilo se suprotno – u našem savezu ima nas osam žena i sve smo uvažavane i cijenjene. Kolege nam pružaju punu podršku i zažtitu, a na terenu se osjećamo sigurno i poštovano, što nam omogućuje da radimo svoj posao s punim povjerenjem i posvećenošću.
Ivona: U početku je bilo svakakvih ružnih komentara poput: što će žena u nogometu? To me potaknulo na razmišljanje trebam li ja tu uopće biti... No, zbog velike volje, truda i upornosti koju sam pokazala, nogometaši su se naviknuli da im žena kroji pravdu na terenu i počelu su nas više cijeniti.
3. Koristite li tehnologiju (poput inzulinskih pumpi ili glukometara) tijekom suđenja?
Katarina: Tijekom suđenja koristim samo senzore za kontinuirano praćenje glukoze, a inzulinsku pumpu skidam kako me ne bi ometala u kretanju i donošenju odluka na terenu. Senzori mi omogućuju da u svakom trenutku imam uvid u razinu šećera. Na poluvremenu provjeravam vrijednosti i po potrebi korigiram glukozu kako bih osigurala optimalnu fizičku spremnost za nastavak utakmice.
Ivona: Inzulinsku pumpu nemam, a glukometar ne nosim na teren. Uvijek prije utakmice provjerim kolika mi je razina šećera i pripremim sve prije utakmice. Također, na poluvremenu ponovno provjerim stanje i ako je slučajno nizak ili visok, reguliram ga u tih 15 minuta odmora.
4. Utječe li vaša dijagnoza na profesionalnost?
Katarina: Za to vrijeme, dijabetes jednostavno "nestaje" iz mojih misli jer moram biti potpuno koncentrirana na igru. Svjesna sam svoje dijagnoze, ali moj je cilj osigurati da mi ona nikako ne ometa profesionalnost na terenu. Preduvjeti koje sam postavila prije utakmice – poput kontrole šećera i odgovarajuće pripreme – omogućuju mi da se u potpunosti posvetim suđenju.
Ivona: Ne, uvijek idem pripremljena baš iz razloga da ne dođe do poteškoća tijekom tih 90 minuta.
5. Jeste li naišle na razumijevanje i podršku u nogometnoj zajednici vezano uz svoju dijagnozu?
Katarina: Dijabetes je uglavnom nevidljiva bolest, pa mnogi ljudi s kojima radim uopće ne znaju da ga imam. Ipak, prije početka svake sezone prolazimo obavezne liječničke preglede, gdje je potvrđeno da dijabetes ne predstavlja prepreku za našu profesiju. Unutar saveza imam potpunu podršku i razumijevanje, a vjerujem da bi, u slučaju bilo kakve komplikacije tijekom utakmice, svi pokazali spremnost pružiti mi pomoć. Srećom, do sada nisam imala takvih situacija.
Ivona: Jesam, moj je nogometni savez u potpunosti svjestan mog zdravstvenog stanja, ali nikada mi nisu uskraćivali napredovanje. Nadasve me potiču da što više treniram i sudim, što dokazuje i moja pozicija nogometne sutkinje u trećoj nogometnoj ligi Sjever koja podrazumijeva klubove iz raznih županija, poput Virovitičko-podravske, Koprivničko-križevačke, Međimurske i Varaždinske županije. Sve u svemu, moji su vikendi izuzetno aktivni.
6. Što biste poručile mladim ljudima s dijabetesom koji žele izgraditi karijeru u sportu?
Katarina: Bavljenje sportom, uz pravilnu brigu o zdravlju, može biti izuzetno korisno za osobe s dijabetesom – tjelesna aktivnost pomaže u regulaciji šećera, poboljšava opće zdravlje i donosi osjećaj slobode i snage. Osim fizičkih benefita, sport omogućuje izlazak iz zone komfora, stjecanje novih iskustava i izgradnju samopouzdanja. Kroz sport upoznajemo ljude sličnih interesa, gradimo prijateljstva i učimo o upornosti i disciplini. Dijabetes ne bi trebao biti prepreka, već samo dodatna motivacija da pokažete sebi i drugima koliko ste sposobni postići!
Ivona: Ne oklijevajte i ne ustručavajte se! Dijabetes je način života kao i svaki drugi. Dijabetes vas neće spriječiti u vašem naumu i s dijabetesom možete apsolutno sve!
