Približila se moja dijabetološka kontrola na Vuku. Nije da se bojim, ali mislim da bi većina nas slatkih najradije preskočila taj dio tjedna. Ipak, rezultati su dobri, nalazi uredni, pumpa pokazuje oko 80 posto vremena u ciljanom rasponu. da se zainatim kao kad sam imala 780-icu na posudbi mogla bi dogurati i do 99 posto. Ili, možda i ne.
U trenucima kad mi šećer divlja, uvijek se sjetim svoje mame. Kad sam tek dobila dijabetes, tražila je sve moguće prirodne načine da mi pomogne. Pila sam i čajeve i jela lišće, da šećer padne. Mama je tako dobro savladala svijet flore, ali se šećer nije dao.
Ove sam se godine i sama vratila maslinovom lišću – brala ga na Pašmanu, kuhala rashlađene čajeve i nadala se da pomaže. Možda je čaj učinio svoje, a možda ipak samo moja 780-ica koja neumorno „puca“ korekcije.
Na kontrolama liječnik redovito spomene da ne brojim ugljikohidrate dovoljno precizno. Vaganje hrane za mene ne dolazi u obzir pa se više oslanjam na tehnologiju. A nije da pomažu ni sitni zalogaji koji mi se potkradu dok kuham – mojoj strasti.
Potaknuta što sudjelovanjem šećeraša Gorana Kočiša u žiriju Master Chefa, što svojim afinitetima prema kombiniranju hrane i pronalasku dostojnih zamjena šećerašima "omraženih" ugljikohidrata, pokušavam uravnotežiti svoju prehranu. U tome mi pomaže i moja kćerka – učenica prirodoslovne gimnazije – koja proučava nutricionizam, pa često zajedno osmišljavamo jelovnike.
Nakon mamine smrti i tatinog odlaska u dom, suprug i ja preuzeli smo roditeljsku kuću i vrt. Iako zbog druge bolesti više ne mogu toliko kopati, još uvijek osjećam veliko zadovoljstvo kad uberem plodove koje smo sami uzgojili. To nije samo fizička aktivnost – to je i povezanost sa zemljom koja liječi i tijelo i dušu.
Dio plodova jedemo odmah, a dio spremam u zimnicu. Od pasate i šalše, preko cikle i kiselih krastavaca, do pekmeza i voćnih namaza – uvijek nastojim osmisliti nove kombinacije. Tako nas ove godine čeka pekmez od aronije i smokava, bazge i jabuka, kupina i jabuka, breskve vinogradarke i jabuke, kruške i breskve. Iako su moji pekmezi zbog nedostatka šećera pomalo tekući, nikada ne ostaju neiskorišteni u mojoj obitelji, a i ja se tu i tamo počastim svim tim okusima.
Dijabetes traži disciplinu, ali i dopušta male radosti. A ja sam naučila da ravnoteža ne dolazi samo iz brojki na pumpi, nego i iz onoga što nas puni snagom – obitelj, vrt, kuhanje i sitne svakodnevne pobjede.
