Prehrambene smjernice – koje su kontroverze i što nam savjetuje Amerika, a što Europa

ADA i EASD

Ovo nije još jedan tekst o LCHF načinu prehrane i načinu prehrane koji se i ja trudim provoditi u praksi. Ovo je tekst u kojemu nam stručnjaci predstavljaju dvije struje: Ameriku i Europu. Što nam savjetuje ADA (American Diabetes Association), a što EASD (Eurpean Association for the Study of Diabetes) kao prehranu namijenjenu osobama oboljelima od dijabetesa?

Kontroverze i suprotnosti
Slušajući predavanje na ADA konferenciji 2017. u San Diegu, osobno sam se duboko razočarala u količinu dostupnih informacija po pitanju prehrane. Iako sam pobornik LCHF načina prehrane jer imam vrlo pozitivna iskustva, ne tvridim da je to najbolji i najuspješniji način prehrane za sve. Kako i za ostale načine prehrane, tako je i ovdje potreban trud da bi se uhvatio grif, no krenimo ispočetka. Razlog zbog kojega sam prisustvovala predavanju o prehrani na ADA-i je bila nada da ću dobiti odgovore na to ZAŠTO nam ADA i velika većina naših doktora strogo zabranjuju unos masnoća, a preporučuju velike količine ugljikohidrata koje je pak potrebno pokriti velikom količinom inzulina, te riskirati tzv. “roller coaster” hiperglikemija i hipoglikemija.

Konkretan i direktan odgovor od strane predstavnika ADA-e nisam dobila, no dio koji je predvodila predstavnica vezano za smjernice koje preporuča EASD ipak daje naznake. Dok ADA (barem ova struja koja je držala spomenuto predavanje) nameće i dalje visoko-ugljikohidratne dijete zbog potencijalnog  razvitka kardiovaskularnih bolesti (što je ipak ustvari nedokazano), EASD nam je ukazivao na različite smjernice vezano za prehranu i ukazivao na ogromne međusobne razlike. Neke od navedenih dijeta su same po sebi kontradiktorne: visokougljikohidratne dijete, dijete s niskim udjelom masnoća, mediteranske, niskougljikohidratne dijete i mnoge druge. Zanimljiva činjenica je da nas neke smjernice potiču na nizak unos ugljikohidrata, druge na unos ugljikohidrata do 130g/dan, neke pak na konzumiranje hrane koja obiluje niskim GI indeksom i slično. U šumi podataka postavlja se pitanje koje od tih smjernica odabrati i kome zapravo vjerovati?

Tko govori istinu, a tko neistinu? Tko stoji iza koje teorije i je li svaka teorija opisana objektivno ili je „potpumognuta“ novčanim „poticajima“ sa strane? Teško je reći. Na pitanje zašto je LCHF prehrana u posljednje vrijeme uzela maha i je li to dobro ili nije, odgovor je bio jednostavan: još nema konkretnog odgovora budući da po njima još nema dugoročnih studija o potencijalnoj štetnosti. Ono što nam sugeriraju ADA i EASD, a što smatram naprednim, je mediteranska prehrana koja obiluje omega 3 masnim kiselinama. Problem s mediteranskom prehranom je što nejasno istiću preporučene količine ugljikohidrata, a generalni konsenzus “high carb” i “low carb” strane – je da količine UH moramo znati kako bismo mogli odrediti dozu inzulina. Ističe se važnost konzumiranja namirnica bogatih vlaknima i niskim glikemijskim indeksom, dok drugi tvrde da su dokazali da je glikemijski indeks ustvari nebitan?! U slučaju LCHF prehrane ističe se izrazita važnost konzumiranja nezasićenih masnih kiselina i nerafiniranih ulja.

U svakom slučaju, nemilosrdno bombardiranje visokougljikohidratnim dijetama polagano počinje opadati, iako jedan tanjur i dalje sačinjava čak 45 – 60% ugljikohidrata. Danas se LCHF načina prehrane se sve više i više uzima u obzir tj. postavlja se pitanje je li to ono ispravno ili nije; napredak u odnosu na nedavnu prošlost gdje su se pravili kao da LCHF ne postoji. Daleko je to od bilo kakvog odobravanja LCHF načina prehrane i još uvijek se u glasu većine medicinskih stručnjaka nazire odbojnost. Iz predavanja se sada može naslutiti da LCHF i nije tako velika crna rupa i nešto zabranjeno, već se ističe nedovoljna dostupnost podataka temeljem kojih bi se mogao donijeti bilo kakav objektivan zaključak. U razgovoru s jednom doktoricom s područja SAD-a, dobili smo odgovor da ona osobno nije niti za, niti protiv LCHF prehrane. Ipak, svjesna je da većina ljudi smatra da ukoliko smanje ugljikohidrate, im to otvara vrata pretjeranom konzumiranju hrane koja je “dozvoljena”. Važno je naglasiti da “dozvoljena” ne znači i neumjerena!

Što onda na kraju učiniti?
Nekima će šećeri pomoću visokougljikohidratne dijete biti odlični, drugima katastrofalni. Osobno smatram da je najbitnije kako se mi osjećamo u vlastitoj koži. Ukoliko mi doktor kaže da su mi nalazi fenomenalni, a ja se osjećam katastrofa, jedan komad papira neće popraviti moje psihičko i fizičko stanje. Isto vrijedi i obrnuto. Ukoliko se neka brojka ne nalazi u omjerima koje je netko propisao, znači li to da se ja moram početi osjećati loše? NIKAKO. Trebamo slušati svoje tijelo i raditi ono što nam ono preporučuje jer to je ono što nama samima dolazi od majke prirode. Sve ostalo su samo ljudske smjernice koje su upravo to – smjernice, dok su realnost i život nešto sasvim drugo.

Sve detalje o volonterskom projektu diseminacije stečenih znanja i iskustava Informacijom do uspješnog svakodnevnog života s dijabetesom”, pronađite na www.3ludruga.hr


Još iz kategorije Izdvojeno: