Ketonska tijela kod osoba s dijabetesom tip 1 često izazivaju zabrinutost jer se povezuju s dijabetičkom ketoacidozom — teškim, za život potencijalno ugrožavajućim stanjem. No manje je poznato, iako puno važnije, da su ketoni sami po sebi prirodan energetski supstrat koji nastaje kad tijelo koristi masne kiseline kao gorivo.
Razumijevanje razlike između fiziološke ketoze i dijabetičke ketoacidoze (DKA) ključno je za pravilno tumačenje laboratorijskih nalaza i očuvanje metaboličke ravnoteže.
Ketonski metabolizam: energija iz masti
U stanjima niske dostupnosti glukoze — tijekom posta, fizičke aktivnosti ili prehrane s niskim udjelom ugljikohidrata — tijelo aktivira masne kiseline u jetri, pri čemu nastaju ketonska tijela. Ove topive molekule služe kao učinkovit izvor energije za mozak, mišiće i srce.
Kod zdravih osoba, inzulin automatski ograničava njihovu prekomjernu proizvodnju. Kod osoba s dijabetesom tip 1, ta se funkcija mora nadomjestiti pravilnim doziranjem egzogenog inzulina.
Uloga egzogenog inzulina i prilagodba bazalne doze
Osobe s dijabetesom tip 1 ovise o inzulinu koji se primjenjuje izvana, bilo pumpom, bilo injekcijama.
Taj egzogeni inzulin ima dvije važne funkcije:
- omogućuje stanicama unos glukoze,
- sprečava nekontroliranu lipolizu i pretjeranu ketogenezu.
Kada se smanji unos ugljikohidrata, primjerice prelaskom na low-carb ili ketogenu prehranu, potreba za inzulinom prirodno se smanjuje. U tom slučaju treba prilagoditi bazalnu dozu inzulina kako bi se održala ravnoteža: dovoljno inzulina da spriječi neželjenu acidozu, ali ne previše da izazove hipoglikemiju.
Takva prehrana donosi brojne koristi:
- manje oscilacije glukoze,
- smanjenu potrebu za korekcijskim bolusima, stabilniju glikemiju kroz dan,
- niži rizik od hipoglikemija.
U tom stanju, vrijednosti ketona između 0,5 i 3 mmol/L odražavaju fiziološku ketozu - zdravo i uravnoteženo metaboličko stanje.
Fiziološka ketoza: zdrav i prirodan mehanizam
Fiziološka ketoza prirodan je odgovor organizma na manjak glukoze. Tijelo u tom stanju koristi ketone kao glavni izvor energije, dok inzulin iako u manjoj količini ostaje prisutan i kontrolira ketogenezu. Kiselost krvi (pH) ostaje uredna, između 7.35 i 7.45, što znači da ne postoji štetna acidoza.
Brojne studije pokazuju da fiziološka ketoza:
- poboljšava metaboličku fleksibilnost,
- stabilizira razinu glukoze u krvi,
- smanjuje potrebu za inzulinom,
- i može imati neuroprotektivne i protuupalne učinke.
Neke od studija, poput one Gougha i suradnika (2021), potvrđuju da fiziološka, odnosno kontrolirana ketoza, posjeduje izražene neuroprotekivne, protuupalne i metaboličke prednosti. S druge strane, studija Turtonove i suradnika (2023) donosi vrlo obećavajuće rezultate i u populaciji osoba s dijabetesom tip 1 — s poboljšanim udjelom vremena u ciljanom rasponu glikemije (TIR), manjim oscilacijama razine glukoze te smanjenom učestalošću hipoglikemija u pojedinim ispitivanjima.
Ipak, valja naglasiti da su dosadašnja istraživanja provedena na ograničenom broju ispitanika i tijekom kraćih vremenskih razdoblja, pa je potreban oprez, osobito uz pažljivo prilagođavanje doze bazalnog inzulina te redovito praćenje hidracije i elektrolita.
Dijabetička ketoacidoza: manjak inzulina, a ne višak ketona
Opasna ketoacidoza nije posljedica samih ketona, već nedostatka inzulina. Bez inzulina glukoza ne može ući u stanice, tijelo prelazi na ekstremnu razgradnju masti, a jetra proizvodi prekomjerne količine ketona koje organizam više ne može neutralizirati.
Važno je naglasiti da se DKA ne dijagnosticira samo prema razinama ketona u krvi. Ona se temelji na kliničkom statusu bolesnika, koji uključuje:
- povišenu glukozu u krvi (obično >13 mmol/L),
- povišene ketone (često >3 mmol/L),
- metaboličku acidozu (pH <7.3, bikarbonat <18 mmol/L),
- kliničke simptome: mučninu, povraćanje, dehidraciju, ubrzano disanje (Kussmaulovo), pospanost ili smetenost.
Dakle, povišeni ketoni bez kliničkih znakova acidoze, uz uredan pH i normalan glukozu (GUK), ne znače ketoacidozu. Oni su u tom slučaju samo biokemijski pokazatelj povećanog korištenja masti, najčešće posve fiziološkog.
Kontinuirano mjerenje ketona i daljinsko praćenje: kontekst je ključan
S razvojem senzora koji omogućuju kontinuirano praćenje ketona, sve više roditelja djece s T1DM može „remote“ pratiti njihove vrijednosti ketona i glukoze u stvarnom vremenu. To je tehnološki napredak koji povećava sigurnost, ali ako se pogrešno tumači, može dovesti do neopravdane zabrinutosti.
Roditelji ponekad reagiraju panično kad vide porast ketona u krvi, iako dijete ima normalnu razinu glukoze (GUK), nije dehidrirano i osjeća se dobro.
U takvim okolnostima, povišeni ketoni sami po sebi nisu znak bolesti, nego prirodan rezultat smanjene dostupnosti glukoze, veće fizičke aktivnosti ili manjeg unosa ugljikohidrata.
Za razvoj dijabetičke ketoacidoze nužno je istodobno prisustvo:
- visokih ketona,
- visokog GUK-a,
- znakova dehidracije i metaboličke acidoze.
Bez te kombinacije, same povišene vrijednosti ketona (osim ekstremnih >5–6 mmol/L) nisu razlog za hitnu intervenciju, nego za praćenje i razboritu procjenu stanja.
Zaključak
Ketoni su biološki pokazatelj metaboličke fleksibilnosti a ne neprijatelj. Kod osoba s T1DM, uz pažljivo titriranje egzogenog inzulina i kontrolu unosa ugljikohidrata, fiziološka ketoza može biti sigurno i korisno stanje koje doprinosi boljoj kontroli bolesti, stabilnijoj glikemiji i manjoj ukupnoj potrebi za inzulinom.
Dijabetička ketoacidoza, naprotiv, predstavlja klinički sindrom koji se prepoznaje po kombinaciji visokih ketona, visoke glukoze i kliničkih znakova acidoze, ne po samim vrijednostima ketona.
Stoga, pri korištenju novih senzora i daljinskom praćenju djece s T1DM, potrebno je gledati cjelinu, a ne brojke izvan konteksta. Ketoni su u tom okviru pokazatelj da tijelo zna učinkovito koristiti vlastite zalihe energije, a ne razlog za strah.
