"Tlak 140/75, puls 83 u minuti, uredan EKG i saturacija 95 posto. Nemam klaustrofobiju, nisam imao akutne upale, niti sam bio izložen zračenju ili kemoterapiji. No kako bolujem od dijabetesa tipa 2, hiperbarična komora pokazala se kao jedna od mogućnosti prevencije komplikacija bolesti od koje, kao i od dijabetesa tipa 1, prema službenim statistikama, boluje oko deset posto stanovnika Hrvatske. Koliko ljudi uz to ima predijabetes, nitko ne može precizno reći."
Na portalu Živim novinar Dušan Miljuš prepričava svoje iskustvo s odlaskom u hiperbaričnu komoru. Prije samog ulaska pregledala ga je dr. Antonija Precali, liječnica koja i sama živi s dijabetesom tipa 1. Pregledala je medicinsku dokumentaciju, obavila preliminarni pregled i razgovor te procijenila da nema prepreka za tretman.
Na fotografiji: dr. Antonia Precali i Dušan Miljuš. Izvor: portal Živim (Jutarnji.hr)
Prije ulaska u barokomoru dobio je masku za kisik, obavezni dio tretmana koji traje 75 minuta. Upute je dao Goran Gašparević, licencirani operater i inženjer hiperbarične komore, specijaliziran za hiperbaričnu oksigenoterapiju.
"Kad uđete unutra i kad se upali plavo svjetlo, stavite masku, dobro je namjestite i normalno dišite. Na polovici tretmana napravit ćemo kratku stanku od nekoliko minuta, a zatim nastavljamo. Kad se plavo svjetlo ugasi, čut ćete ispuh i tada je tretman gotov", objasnio je.
Dušan Miljuš je ušao u komoru, svojevrsnu "podmornicu na suhom", u kojoj će sljedećih deset dana svakodnevno provoditi terapiju. Kako komora ima TV prijemnik, vrijeme krati serijama, ali istodobno razmišlja o tome što se točno događa u njegovu tijelu. Do tada je o hiperbaričnoj komori slušao uglavnom kroz vijesti o nesrećama s roniocima, kad bi ona bila ključna za spašavanje života nakon dekompresijske bolesti. Nije očekivao da će se i sam naći u ulozi pacijenta.
Priznaje da je na početku osjetio pojačani puls. Nakon "zarona" na monitoru je pratio kako se tlak zaustavlja na 1,75, vlaga je bila oko 46 posto, a temperatura 26 stupnjeva Celzija. Zato je bilo dobro što je vestu ostavio u garderobi, a prema uputama operatera i mobitel te metalne predmete. Sve je to dio sigurnosne procedure.
Pogled u barokomoru. Izvor: portal Živim (Jutarnji.hr)
Ako vas zanima ova tema, pozivamo vas da pročitate i naš članak "Kontrole kod dijabetologa – zašto su važne baš TEBI".
Kome pomaže?
Vrijeme u komori prolazi, a misli se vraćaju na ono što je rekla dr. Antonija Precali. Da se nije dogodilo ništa drugo osim smanjenja stresa, što je jedno od pozitivnih djelovanja hiperbarične oksigenoterapije, već bi i to bio dobar prvi dojam. Istina, prve večeri nakon tretmana osjetio je umor, ali kratko. Već nakon drugog ulaska imao je osjećaj viška energije, ranije je zaspao i spavao čvršće nego inače.
Ubrzo postaje jasno i kako terapija zapravo djeluje. Hiperbarična komora radi na principu udisanja sto posto čistog kisika pod tlakom višim od atmosferskog, najčešće između 1,5 i 3 bara. Takav tlak omogućuje da se kisik otapa izravno u krvnoj plazmi, a ne samo da se prenosi hemoglobinom. Posljedica je bolja opskrba tkiva kisikom, smanjenje upale, poticanje stvaranja novih krvnih žila i jačanje procesa cijeljenja.
Kod osoba s dijabetesom hiperbarična oksigenoterapija može poboljšati metabolizam i perifernu mikrocirkulaciju, zbog čega se spominje i kao važna pomoć u prevenciji dijabetičkog stopala. Primjenjuje se i kod kroničnih rana, neuroloških bolesti, smanjenja oteklina, a navodi se i u terapiji neplodnosti. Sportaši je koriste za bržu regeneraciju mišića, tetiva i mekih tkiva, ne samo nakon ozljede nego i kao dio oporavka nakon velikih napora. Poznato je da hiperbaričnu komoru koriste i vrhunski sportaši, među njima Novak Đoković, a takvu opremu imaju i veliki sportski sustavi poput Real Madrida.
Dušan Miljuš. Izvor: portal Živim (Jutarnji.hr)
I za liječenje i za prevenciju
Kako točno radi hiperbarična komora, može li se na tretman doći s uputnicom, odnosi li se to i na privatne klinike koje raspolažu modernim komorama te pokriva li trošak HZZO, samo su neka od pitanja koja se nameću sama od sebe.
Vjekoslav Budimir, vlasnik i osnivač Oxivite, kaže da se upravo kao dugogodišnji ronilac odlučio za razvoj ovakve poliklinike jer smatra da Hrvatskoj treba više ulaganja u hiperbaričnu medicinu, ne samo kad je riječ o liječenju nego i kad je riječ o prevenciji.
Navodi primjer Njemačke, gdje određene skupine pacijenata, poput onih na dijalizi, imaju pravo na redovite odlaske u hiperbaričnu komoru, a tretmane im pokriva zdravstveno osiguranje. Kod takvih bolesnika dolazi do oštećenja krvnih žila, a hiperbarična terapija može pridonijeti njihovoj elastičnosti. Spominje i Tursku, gdje je nakon razornih potresa otvoren velik broj barokomora zbog velikog broja ozljeda i nagnječenja, jer se pokazalo da ovakvi tretmani mogu pomoći u sanaciji takvih stanja.
Važnu ulogu hiperbarična komora ima i kod trovanja ugljikovim monoksidom, jer omogućuje brzo uklanjanje otrovnog plina iz organizma. Vatrogasci to vrlo dobro znaju, pa je u takvim slučajevima presudno što prije pacijenta prevesti do najbliže komore. Problem je u tome što šira javnost, ali i dio medicinske struke, još uvijek nije dovoljno upoznat s time kolika je stvarna korist hiperbarične medicine, i u liječenju i u prevenciji.
Dio razloga leži i u činjenici da se u Hrvatskoj, za razliku od nekih susjednih zemalja poput Slovenije, Srbije i Bosne i Hercegovine, hiperbarična medicina više ne predaje na medicinskim fakultetima. To je nelogično za zemlju s dugom pomorskom tradicijom, ali i za zemlju koja ima velik broj pacijenata s dijabetesom te brojne ozljede i stanja kod kojih bi ovakav oblik liječenja mogao imati veću primjenu.
Višestruke koristi, i to ne samo u liječenju nego i u prevenciji, prepoznao je Vjekoslav Budimir, osnivač poliklinike i ronilac. Izvor: portal Živim (Jutarnji.hr)
Samo hitni slučajevi preko HZZO-a
Jedina hiperbarična komora u Hrvatskoj u javnoj bolnici nalazi se u Rijeci, dok se u Puli i Splitu u javnim bolnicama nalaze privatne barokomore. Za razliku od nekih europskih sustava koji su prepoznali vrijednost hiperbarične medicine i u prevenciji, HZZO tu korist još nije sustavno prihvatio.
U praksi to znači da HZZO pokriva samo hitna, akutna stanja, kao što su dekompresijska bolest kod ronilaca, trovanje ugljikovim monoksidom ili trovanje pesticidima. Preventivna primjena i tretmani kod kroničnih stanja uglavnom ostaju izvan javnog financiranja.
Tu se otvara i šire pitanje racionalnosti sustava. Kao i u brojnim drugim segmentima zdravstva, prevencija bi dugoročno mogla biti znatno jeftinija od liječenja teških posljedica. Kod dijabetičara to posebno dolazi do izražaja ako se uzmu u obzir komplikacije poput kroničnih rana, infekcija i amputacija dijelova ekstremiteta.
Oxivita, klinika koja raspolaže s dvije moderne hiperbarične komore, i dalje čeka sklapanje ugovornog odnosa s HZZO-om. Dok se to ne dogodi, nastavlja informirati pacijente i stručnjake o tome gdje hiperbarična medicina može imati stvarnu korist.
Kontrola barokomore. Izvor: portal Živim (Jutarnji.hr)
Zdravlje nema cijenu, ili ipak ima?
Hoće li tretmani u hiperbaričnoj komori jednog dana biti šire uključeni u javni zdravstveni sustav, zasad je teško prognozirati. Kad je riječ o samom doživljaju tretmana, Miljuš opisuje da početak podsjeća na putovanje avionom. Kad kisik pod tlakom krene, osjećaj je sličan rulanja po pisti prije polijetanja. Kao i u zrakoplovstvu, i u hiperbaričnim komorama vrijede stroga sigurnosna pravila. Lagani pritisak u ušima nakon izlaska brzo nestane.
Udisanje čistog kisika ostavilo je dojam svježine i poleta. To je bila najizravnija i najvidljivija posljedica boravka u "podmornici". Zaključak je bio jednostavan: tretmane bi imalo smisla nastaviti. No jasno je i drugo - ovakva terapija ima svoju cijenu. Sustav hiperbarične komore traži ozbiljna ulaganja, vrhunsku opremu i educirano osoblje.
Ipak, kad je riječ o automobilu, servis se često plati bez previše pitanja. Kad je riječ o zdravlju, dilema je veća samo zato što trošak dolazi izravno. Zato rečenica da zdravlje nema cijenu možda zvuči potrošeno. Ali oni koji se odluče za tretman u hiperbaričnoj komori uglavnom prethodno odvagnu korist i trošak. Tako je bilo i ovdje: iako ronjenje nikad nije bilo blisko, odluka da se "zaroni" u hiperbaričnu komoru nije izazvala dvojbu.
Izvor: Dušan Miljuš na Jutarnji / Živim
