Dijabetičari se ne žele cijepiti protiv korone!?

Ovaj tekst nastao je na osnovi ankete na Facebooku  u kojoj je u trenutku pisanja ovog teksta sudjelovalo 609 osoba s dijabetesom ili njihovih roditelja, gotovo isključivo s dijabetesom tipa 1. Anketno pitanje bilo je hoće li se oni ili njihova djeca s dijabetesom cijepiti protiv korone. Većina je glasala da neće.

Od 609 osoba, njih 68 % odgovorilo je da se neće cijepiti protiv korone, 20 % reklo je da hoće, a 12 % da će to možda učiniti.

Kako je moguće da tako veliki dio populacije ovisne o jednoj injekciji (inzulinu) toliko sumnja u drugu injekciju (cjepivo)?

Fer je reći da se višegodišnjim antivakserima pridružio značajan dio populacije koji smatra da je vrijeme utrošeno za proizvodnju cjepiva protiv korone prekratko da bi se dokazala njegova sigurnost. Srećom i dalje postoji solidno velik broj ljudi koji su spremni sigurnost cjepiva dodatno provjeriti na vlastitoj koži. Hvala im u ime farmaceuta i ostatka populacije.

Što je zajedničko inzulinu i cjepivu?
Osobe s dijabetesom najbolje znaju da nismo svi isti, da nekome jedan inzulin može odlično odgovarati, a drugi može biti potpuno neučinkovit. Zabilježene su čak i ozbiljne alergije na inzulin, a ne zaboravimo i ozbiljnu nuspojavu – hipoglikemiju koja može biti opasna po život. Drugim riječima osobama s dijabetesom najlakše je shvatiti da svako cjepivo ne mora biti jednako sigurno i efikasno za svakoga.

S druge strane, postoje oni koji apsolutno vjeruju cjepivima, njihovoj učinkovitosti i sigurnosti: oni također imaju uvjerljive argumente – bezbrojne znanstvene studije.

Za nas s dijabetesom tipa 1 zapravo se kaže da bolujemo od autoimune bolesti, a cijepljenje se još naziva i imunizacija. Kada pitate većinu liječnika zašto ste oboljeli od dijabetesa tipa 1, skrušeno će priznati da se to još ne zna. ALI ako ih pitate “je li možda od cjepiva?”, promijeniti će izraz lica, zauzeti obrambeni stav i izjaviti: „cjepiva nemaju veze s dijabetesom“.

 

Zatucani vakseri i antivakseri – dvije strane istog novčića
Svaki imalo normalan prodavač inzulina reći će da je baš njegov proizvod maksimalno efikasan i siguran, a u rukavu će imati i gomilu studija koje to potkrepljuju. Isto je i s proizvođačima cjepiva. Istina je, međutim, da ne postoji apsolutno siguran inzulin, baš kao ni cjepivo. Pitanje je samo kolike su šanse da stradate i opravdava li njegova efikasnost taj rizik.

Tu su najdalje dogurali Amerikanci. Da, zakonski tjeraju ljude na medicinski postupak zvan cijepljenje, ali su i osnovali poseban novčani fond za žrtve cijepljenja. Iako je strašno nepošteno što se fond puni novcem poreznih obveznika umjesto novcem farmaceuta, šanse da vam se u SAD-u kvalitetno pomogne u slučaju stradavanja od cjepiva značajno su veće. Zanimljivo je da je to ista ona Amerika gdje su zabilježeni smrtni slučajevi osoba koje si nisu mogle priuštiti inzulin. Pristup cjepivu regulirali su zakonom, ali – eto – inzulin možda i nije toliko bitan.

Može li se stradati od cjepiva?
Čak i tvrdokorni vakseri priznaju da ni aspirin nije 100 % siguran, pa tako ni cjepivo. No ne shvaćaju da aspirin nije zakonski obvezan.

Postoji mali broj onih koji su ozbiljne “muke po cjepivu” iskusili na vlastitoj koži, odnosno za to imaju teško oborive argumente. Paradoksalno je da su mnogi od njih bili najveći zagovornici vakcinacije, a sada njihovi bivši kolege vakseri pljuju po njima. Takvima treba dozvoliti da u miru ližu svoje rane bez konstantnih napada i uvreda. Jedna je od njih naša mama Petra, vrlo zaslužna i aktivna članica dijabetičke zajednice:

“Moja djevojčica rođena je kao savršeno zdravo dijete. Nakon prvog cijepljenja i tri dana u rodilištu postaje izrazito plačljiva. Nakon cijepljenja u dobi od dva mjeseca dobiva visoku temperaturu i neutješno plače.

Nakon cjepiva s četiri mjeseca izvija se u luku i neutješno plače satima, vrišti dok ne poplavi. Nakon cjepiva sa šest mjeseci – visoka temperatura, spava kao da je mrtva, ne budi se da bi jela. Na sve naše bojazni pedijatrica govori da je to normalno.

Cijepimo i dalje jer je sve to “normalno”!
Nakon Priorixa staje razvoj govora, baca se i lupa glavom o pod, glas joj postaje nazalan, hrana se svodi na tri namirnice – to je normalno, kaže doktor. Nakon par mjeseci javlja se vitiligo.

S dvije godine opet cijepljenje u koje još uvijek vjerujem, kao i struci koja ga nameće. Javlja se temperatura, sporadični bolovi u trbuhu koji se pripisuju žuljanju pelena… I konačno, s nešto manje od tri godine – dijabetes TIP 1 i Hashimoto. U paketu dolaze još i poteškoće u jezičnom izražavanju i razumijevanju, emocionalne traume, poteškoće u izvršnim funkcijama, poteškoće u senzornoj integraciji…”

I tako, ne znamo od čega je dobila dijabetes, ali glavno da nije od cjepiva.

Znam da bi Petru mnogi od vas protjerali, kaznili i zabranili joj sudjelovanje u bilo čemu kako ne bi širila laži i hereze. Ali, što mogu, prirasla mi je srcu prije nego sam saznao da je antivakserica. 😍 A i njeno dijete pravi je mali anđeo.

Zaključak – ustvari apel
Usprkos ubrzanom razvoju, cjepiva su danas pod jačim povećalom nego ikad. To mora pridonijeti njihovoj sigurnosti iako si je proizvođač pravno složio priču tako da se njega ne nikako može tužiti u slučaju da proizvede cjepivo koje ugrozi vaš život.

Stoga nije slučajno da ova tema uzrokuje toliko duboke podjele u društvu: podjela na “ustaše i partizane” je ništa u usporedbi s “vakserima i anti-vakserima”. Radikali s obje strane često će agresivno vrijeđati one druge, zazivati progone, kazne i zatvore. Poruka ovog teksta glasi: nemojte biti među njima jer čovjek je čovjeku lijek, a ne vuk. Svi imamo zajednički cilj: zdravlje i sigurnost.

Sjetite se da smo mi plavi krug velikih ljudi:

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?Zatvori