Nakon 40 godina dijabetesa tip 1 tijelo polagano osjeća promjene. Većina je svjesna da se događaju oštećenja malih i velikih krvnih žila... Zadnjih desetak godina manji problemi s krvarenjima u očima, a posljednje tri-četiri došlo je do zatajenja bubrežnih funkcija.
U početku si šokiran jer si se pazio i HbA1c je uglavnom bio dobar, ali...
Nakon pokušaja smirivanja situacije lijekovima, zaključeno je da je oštećenje nepovratno. Moram početi s dijalizom.
Postoje dvije vrste dijaliza:
1) Klasična dijaliza – u bolnici
2) Peritonejska dijaliza – doma
Zaštitite svoje bubrege dobrom regulacijom dijabetesa
Dijalize su vrlo slične, ali postoje razlike
Za provođenje oba postupka potrebno je ugraditi kateter. Razlika je u tome što se klasična dijaliza provodi u bolnici svaki drugi ili treći dan, četiri do pet sati.
Radi komocije odabrala sam peritonejsku dijalizu jer ju je moguće raditi u vlastitu domu i odnedavno je dostupna u Hrvatskoj preko HZZO-a. Peritonejska se obavlja svaku noć, mora se savladati postupak koji je relativno zahtjevan, no ohrabrujuće je što se stalno ponavljaju iste radnje. Vrlo je važno pratiti protokol i paziti na higijenu opreme i ruku.
Peritonejska dijaliza kod kuće
Radi protokola i zahtjevnosti postupka peritonejska dijaliza se preporučuje pacijentima koji su samostalni ili imaju pomoć bližnjih, u mom slučaju to je bio suprug.
Još je jedna razlika između klasične i peritonejske dijalize: prilikom klasične, stanice krvi brže se uništavaju, ali dijaliza je kvalitetnija. To znači da se više otrovnih tvari izluči iz krvi.
Posao dijalize inače obavljaju zdravi bubrezi.
Transplantacija bubrega
Peritonejska dijaliza držala je sve ostale parametre u granicama, ali kreatin mi je uvijek bio visok. To me učinilo kandidatom za transplantaciju bubrega. No za nju se mora proći sve detaljne preglede i biti zdrav. Paradoksalno, sve ostale pretrage moraju biti u redu kako biste ušli na listu za transplantaciju bubrega.
Transplantacija je bila potrebna kao rješenje za kronično zatajenje bubrega nakon 40 godina DM tip 1.
Kandidat sam postala u ljeto 2021., ali morala sam proći gomilu pretraga kojima se utvrđuje opće stanje organizma te je li uopće moguće primiti i zadržati organ. Sve sam te pretrage obavljala tijekom otprilike 6 mjeseci. Bolnički sustav je funkcionirao i nisam morala dugo čekati na pojedine pretrage, no kako ih je bilo puno, neke sam trebala ponoviti (naravno, one meni najneugodnije).
Bonica - AI generirano
Bilo je tu i smiješnih situacija... Na primjer: pošalju te na dermatologiju i venerologiju na pregled. Dođeš, svi te čudno gledaju, a ti ne shvaćaš zašto?! Tada na hodniku netko zaviče: "Gdje je ona za sifilis?" Svi se okrenu prema tebi, pa ti se upali lampica i shvatiš da si tražena osoba baš ti. 🙂
No na kraju znaš da nemaš ni SIDU ni sifilis ni ništa strašno, samo ti bubrezi ne rade.
Nađen je bubreg za mene! Operacija slijedi
Sreća mi se osmjehnula prije nego se očekivalo! Samo 4 dana nakon što sam uvrštena na listu primatelja organa, došao je poziv, noću, s pitanjem - jesam li zdrava? Prihvaćam li organ i mogu li doći ujutro u bolnicu na transplantaciju?
Došla sam isto jutro i procedura kreće. Opet pretrage krvi i raznorazne analize. Čekala sam cijeli dan jer se ponovno analizirala krv darivatelja i moja kako bi se još jednom utvrdilo podudaranje.
Operacija je trajala nekoliko sati tijekom noći. Ujutro, nakon buđenja, krenulo je mokrenje. U mom je slučaju sretna okolnost što je novi bubreg proradio skoro odmah i razina se kreatinina počela snižavati skoro 150 jedinica dnevno. 🙂
Liječnik je bio zadovoljan. Nije očekivao toliko dobru reakciju tijela na novi organ.
Tek mi je tada liječnik rekao da bubreg, za moju rijetku krvnu grupu stiže obično jednom u 10 godina.
U bolnici sam provela 10 dana. Postoperativni tijek bio je uredan, nalazi svakodnevno sve bolji. Nakon 5 dana nalazi kreatinina i ureje bili su dobri.
Na moje i liječnikovo zadovoljstvo 🙂
Život nakon transplantacije i imunosupresivi
Poslije transplantacije terapija se nastavlja imunosupresivima koji se uzimaju oralno. Nema više ni katetera, ni dijalize. Tek tada shvatite koliko ste bili loše i koliko se sada bolje osjećate.
Dolaze neki novi imunosupresivi:
Novi imunosupresiv – može li transplantacije učiniti sigurnijima za osobe s dijabetesom?
Osjećaj je odličan. Vraća se balans organizma koji je gubitkom bubrežnih funkcija bio potpuno poremećen.
Morate paziti na sebe jer vam imunosupresivi oslabljuju imunitet. Strahujete da će organizam odbaciti transplantirani organ, podložni ste infekcijama...
Zaključak
Više od tri godine prošlo je od transplantacije i stanje s urološke i nefrološke strane je uredno. Sve funkcionira dobro. Lijekovi koji snižavaju imunitet smanjeni su, iako ću ih piti do kraja života.
Dobila sam novu šansu i zbog toga sam beskrajno zahvalna obitelji darivatelja. Svatko od nas trebao bi se zamisliti i što bolje regulirati svoj dijabetes te s liječnikom redovno pratiti kako mu funkcioniraju bubrezi.
Autorica: Ivana Vučetić
