Maja Vukovic

Sport i dijabetes – hipo i hiperglikemije, prehrana i bolusiranje

22/05/2017

Nakon što mi je dijagnosticiran dijabetes tip 1, jedna meni vrlo draga osoba rekla je da je moja sportska aktivnost s ovom dijagnozom završila. Poručila mi je da će se moj intenzitet bavljenja sportom morati itekako smanjiti. Budući da sam oduvijek bila sportski aktivna te dobrih 9 godina trenirala košarku i svakodnevno bila na treninzima, a vikendom na utakmicama, ta je informacija bila nešto što me veoma zbunjivalo i nije mi bilo jasno zašto? Iako se u vrijeme dijagnoze više nisam bavila košarkom, konstantno sam trčala ili odlazila na aerobik ili pak u teretanu u kojoj bih uvijek izabirala cardio način vježbanja. Dakle bavila sam se i još se uvijek bavim izdržljivošću, a nakon cardio dijela uvijek pristupam vježbama snage ili tzv. pumpanju.

Koje su prednosti bavljenja sportom? Prije svega dobra fizička izdržljivost, jačanje mišića (koji, osim dobrog izgleda, pružaju itekako dobru i kvalitetnu potporu cijelom organizmu), bolja motorika, bolje psihičko stanje, brže trošenje unesenih kalorija, bolji san, manja sklonost depresiji i još mnogo toga. Pri tome je svaka, pa i najmanja šetnja, bolja od cjelodnevnog sjedenja na kauču te ju ne treba odbaciti i smatrati nevažnom.

Sport i dijabetes
Dok sam bila na PEN-u, ukoliko je prije treninga prošlo više od 4 h, nije bilo potrebe za uzimanjem dodatnih ugljikohidrata koji bi sprječavali odlazak u hipoglikemiju. To je zapravo teorija koja mi je bila nit vodilja, ali u praksi nije uvijek bilo savršeno i hipoglikemije su se za vrijeme treninga znale događati. Tada sam uvijek posezala za dekstroznim bombonima kako bih što prije svoj šećer vratila u granice normale. Nakon više iskustva, zaključila sam da je dekstroza koja se nalazi u tekućem stanju puno bolja opcija za izlazak iz hipoglikemije za vrijeme treninga. To je zapravo dekstroza otopljena u malo vode. Upravo dekstrozu biram jer bijeli konzumni šećer i fruktoza imaju niži glikemijski indeks od nje, što nam za vrijeme bavljenja sportskom aktivnošću nikako ne odgovara. Još jedna od meni  vrlo dobrih stvari za podizanje iz hipoglikemije je Wellion 1SHOT, iako mnogima odbojan zbog cijene. Njegova praktičnost dokazala se i na posljednjoj utrci koja se sastojala od 13 km trčanja uzbrdo. U roku samo nekoliko minuta od uzimanja, znaci hipoglikemije su nestali i mogla sam  nastaviti utrku. Ukoliko odlazimo na trening te nam nije problem pripremiti si dekstrozu otopljenu u malo vode, izlazak iz hipoglikemije će biti jednako brz, a mi ćemo sačuvati debljinu svog novčanika 🙂 .

Kako kontroliram sport i dijabetes od kada sam prešla na inzulinsku pumpu? Naravno, prije početka bilo kakve sportske aktivnosti, neovisno bili  na pumpi ili na PEN-u, šećer vam mora biti u granicama normale. Za vrijeme treniranja, kao i 60-90 minuta prije početka treninga, moja je pumpa uvijek suspendirana. Naime, iskustvo mi je pokazalo da ukoliko suspendiram pumpu neposredno prije treninga, obavezno završavam u hipoglikemiji. Ako to pak napravim određeni vremenski period prije, hipoglikemiju  u 90% slučajeva izbjegnem, a onih ostalih 10% se lako korigiraju uz spomenuti sirup (da, lijena sam nositi sa sobom na trčanje flašicu s već pripremljenom dekstrozom :p). Ukoliko je šećer bliži donjoj, nego gornjoj granici, tada prije trčanja pojedem jednu bananu. No nakon završetka treninga, a u mom slučaju to je trčanje koje traje između 30 i 50 min (intenzitet varira ovisno o raspoloženju), uvijek se pojavi nagli skok šećera. Zašto? Jer velik utjecaj na kretanje  šećera u krvi ima i adrenalin koji se itekako oslobađa prilikom bavljenja sportom. Adrenalin dovodi do naglog skoka šećera u krvi, ali kako se brzo pojavljuje, tako zapravo i brzo nestaje. Zbog toga prilikom davanja korektivnog inzulina treba biti jako oprezan. Kako bih spriječila nagli porast šećera i pojavu hiperglikemije, odmah po završetku trčanja kontroliram razinu svojeg GUK-a te si, ovisno o dobivenoj vrijednosti, dajem dodatnu dozu brzodjelujućeg inzulina u količini od 0,5 do 1 jedinice. To činim iste sekunde kada sam prestala trčati (i naravno došla do zraka 🙂 ). Ukoliko posjedujemo uređaj za kontinuirano mjerenje šećera u krvi, tada nas nagli skok ne treba brinuti i nikako ne trebamo posezati za većim dozama brzodjelujućeg inzulina jer bi nas to u vrlo kratkom roku moglo dovesti do jače hipoglikemije (isprobano na vlastitoj koži :p). Ukoliko su moje vrijednosti GUK-a nakon završetka trčanja niže (vrijednost između 3 i 4), tada ne dajem nikakvu korekciju, ali ne uzimam ni dekstrozu. Šećer mi se u tom slučaju, pod utjecajem adrenalina, u roku svega nekoliko minuta sam podigne, a kasnije eventualno dodam još malo brzodjelujućeg inzulina.

Ono na što treba osobito pripaziti je način tretiranja hiperglikemije do koje je došlo za vrijeme treninga. Tada treba imati na umu da aktivno tijelo i tijelo u pokretu nikako ne treba jednake doze korektivnog inzulina kao tijelo koje miruje. Doze kojima ćemo tada korigirati povišeni šećer bit će i do nekoliko puta manje, a može se dogoditi i da, ukoliko imamo od prije aktivnog inzulina, dodatna korekcija neće biti potrebna. Tada će postojeći inzulin, pod utjecajem sporta, biti dostatan te smanjiti i spriječiti daljnji rast našeg GUK-a. Ovo je odličan dokaz da se veliki broj hiperglikemija nakon obroka može smanjiti bez dodatne korekcije i najobičnijom šetnjom koja će omogućiti brži ulazak inzulina u naše stanice.

Sportovi izrazito dugog trajanja
Što ukoliko npr. želimo istrčati maraton ili cijeli dan provesti na biciklu? Maraton još nisam istrčala, no u jednom sam danu prevezla 160 km biciklom po brdovitom terenu, za što bih rekla da ipak nije mala stvar 🙂 . Prilikom takve vrste sporta izrazito dugog intenziteta  obavezno je smanjiti (i to dosta) količinu bazalnog inzulina na pumpi. Obroci će tada u većini slučajeva proći bez potrebe za dodatnim bolusiranjem. Moje su bazalne vrijednosti tada bile na samo 20%, no to ne znači da će tako biti i kod ostalih. U razdoblju dok sam još bila na PEN-u, a cijeli dan provodila pedalirajući na biciklu, nisam smanjivala količinu bazalnog inzulina, ali sam na ruti od 120 km smazala 4 Kinga 🙂  . Mislim da je to očit pokazatelj da sam i tada trebala smanjiti dnevnu dozu dugodjelujućeg inzulina, naravno uz česte kontrole GUK-a. Uređaji za kontinuirano mjerenje šećera u krvi su nešto što sve ovo olakšava barem 300%,  a moja ovisnost o njima je ono što mi je dalo odgovore na sve nedoumice.

Posljedične popratne hipoglikemije nakon sportova dugog trajanja
Nakon sportova visoke izdržljivosti (poput pedaliranja od 160 km), vjerujem da će se svaka osoba s dijabetesom suočiti s popratnom hipoglikemijom. Kako to spriječiti? Kao prvo, obrok koji ćemo pojesti nakon odrađene aktivnosti treba pokriti  manjom količinom inzulina nego je uobičajeno, a pred spavanje bi bilo najbolje postići vrijednosti šećera na gornjim granicama ili čak lagano povišene. Količinu dugodjelujućeg inzulina potrebno je smanjiti, i to dosta! Prema mojem iskustvu  to je čak do 50% manje bazalnog inzulina na pumpi, a jednako tako i na PEN-u. Sigurno će nekima trebati manje, a nekima više (npr. ako su preskočili obrok), te bi jedno dodatno buđenje tokom noći bilo fenomenalno, kako bi se provjerilo je li sve u redu 🙂 . Ono što sam ja na sebi dokazala je da, ukoliko smanjim bazal na 50%, nemam nikakvog straha od hipoglikemije za vrijeme spavanja, a ukoliko do nje i dođe, ona neće biti opasna po život. Iako sam definitivno pobornik održavanja GUK-a u granicama normale, smatram da je, ukoliko se nećkate oko određivanje pravilne doze inzulina (u slučajevima nakon ekstremnijih sportova), ispravnije odlučiti se za onu manju. Ukoliko je ta manja doza „premala“, popratna hiperglikemija će biti nemjerljivo manja, nego popratna hipoglikemija (popratnu hiperglikemiju nisam imala niti jednom). Razlog tome je činjenica da naše tijelo pamti, a cjelodnevni sport je ogroman ključ koji puno lakše otvara vrata ulasku inzulina u naše stanice.

Zaključak
Sport i dijabetes – da ili ne? Moj je odgovor definitivno da, no prilikom bavljenja bilo kojom vrstom sporta višeg intenziteta, potrebno je učestalo mjeriti šećer u krvi i nikada ne djelovati ishitreno :).

U zdravom tijelu, zdrav je duh!

(ograda: Nisam liječnik te se sve navedeno u tekstu temelji na mom vlastitom iskustvu i načinu tretiranja stanja u kojemu se moj organizam našao. Svatko je individua za sebe te svatko svoje stanje vodi prema vlastitom nahođenju. Ovo je moj način :). )

Maja Vukovic
Organizatorica i suradnica brojnih dijabetičkih projekata Ljubiteljica dobre spize i "low carba" Pasionirana volonterka projekta www.insulinforlife.org

Još iz kategorije Izdvojeno: