Svi smo čuli za nekoga tko je, na žalost, stradao od dijabetesa. No znamo li stvarno da svaka takva osoba financijski HZZO-u potroši više novaca, nego nekoliko desetina osoba s dijabetesom, u svome stažu, dok ne počnu obolijevati od tih strašnih kroničnih komplikacija. Upravo danas smo došli do jednog članka na jednoj sportskoj stranici HAŠK Mladosti, koji ove godine slave 115 godina uspješnosti. Među njima našao se Miroslav Poljak, zlatni vaterpolist Olimpijskih igara, kojem je dijagnosticiran dijabetes te je jedan od žrtava tog “tihog ubojice”.
Prenosimo vam priču o Miroslavu Poljaku:
Svoju igraču karijeru započeo je i završio u vaterpolskom klubu Mladost, za koju je igrao od 1960. do 1976. godine. U svojoj 16 godina dugoj igračkoj karijeri, Miro se zaista nasvajao trofeja. Kao igrač Mladosti osvojio je 4 titule prvaka Jugoslavije, 3 titule prvaka zimskog prvenstva Jugoslavije, ali ni Europskih trofeja nije mu nedostajalo u kapici “Žabaca sa Save”. Bio je prvak Europe 4 puta, kao i pobjednik europskog Superkupa.
Miroslav je bio čak 4 puta proglašen najboljim strijelcem Europe, a više godina je bio prvi strijelac tadašnje reprezentacije Jugoslavije i treći strijelac na Olimpijskim igrama 1968. u Meksiku. Upravo je u Meksiku Miro doživio vrhunac karijere, kada je bio jedan od najboljih igrača reprezentacije Jugoslavije koja se na ovim igrama okitila zlatom. “Kad god nisam znao što bih s loptom, ja bih je šutnuo prema golu i pogodio”, šalio se na svoj račun. (…)
Miroslav Poljak, čovjek je koji zaslužuje posebno mjesto u hrvatskom vaterpolu. Zlatni olimpijac koji je, prema vlastitom kazivanju, značenje toga dokučio tek za jednog boravka u Americi, o čemu će reći: “Upoznao sam 3 nobelovca, koji su od mene tražili autogram kada su čuli da sam ja olimpijac sa zlatnom medaljom. Oni od mene, umjesto ja od njih! Vani se to puno više cijeni nego kod nas!”
Miro je nakon športske karijere doživio nekoliko životnih tragedija, no on je bio pobjednik jer srčanošću, kakva se ne viđa često, je svejedno bio zaljubljen u život te je uživao u svakom danu života. 1980. godine nakon frontalnog sudara, dijagnosticiran mu je dijabetes kao posljedica stresa. Zbog dijabetesa, te visokih šećera, prvo su mu počele stradavati oči. Prošao je čak 11 laserskih operacija. Krajem 1999. godine prespavao je infarkt, a zatim je došlo ono najgore – liječnici su mu morali amputirati stopalo. Bolest se i dalje širila, baš kao i njegov zarazni optimizam kojim hrani sebe i svoju okolinu. U dvije godine bio je na čak 200 dijaliza, a amputacije su se samo smjenjivale. Nakon duge i teške bolesti, jedan od najboljih hrvatskih vaterpolista svih vremena i osvajač olimpijske medalje, je umro u 71. godini života i za sobom ostavio veliki trag u hrvatskom vaterpolu.
Dobitnik je trofeja Hrvatskog olimpijskog odbora Matija Ljubek za životno djelo 2010. godine te je odlikovan državnim odličjem Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara.
Miroslav Poljak ima kćer kojoj ja također dijagnosticiran dijabetes te se već 28 godina bori s time – nakon što se nagledala amputacija, dijaliza, transplatacija… Naše pitanje na sve to je – želimo li da takvih žrtava ima sve više ili ćemo jednom “stati na loptu” i potruditi se kako bi toga bilo u što manjim razmjerima? Miro nije jedini. Prošle godine u Hrvatskoj je svaka 5 osoba umrla od posljedica šećerne bolesti, a već dugi niz godina komplikacije dovode dijabetes na “TOP 10” listu uzroka smrti u Hrvatskoj! Razmislimo malo o tome!
Uvijek nasmijana i uvijek spremna na akciju.
Volonter u najboljem smislu te riječi
