Renato je dobio DM tip 1 s četiri godine, a danas ima sedam godina i uskoro će izgubiti pravo na senzorom potpomognutu terapiju inzulinskom pumpom.
Mi smo prvašići. Krenuli smo u školu na jesen, a neposredno prije od HZZO-a smo dobili odobrenje na mogućnost „bezbolnog kontinuiranog mjerenja šećera“ Enlite senzorom koji je kompatibilan s pumpom 640G, koju imamo godinu dana.
Nastavnica je upućena oko 80 % u DM tip 1. Čak je i dr. Severinski imao predavanje u školi zbog četvero djece dijabetičara koji ju pohađaju. Ne želim učiteljicu prestrašiti činjenicom da je on „tempirana bomba“ (ne mogu oni ni potpuno razumjeti što bi bilo kad bi bilo – i bolje!), nego se sam uz pomoć Enlite senzora i pumpe osamostaljuje…
Povezanošću Enlitea i pumpe postoje alarmi za visoki i niski šećer. Renatu je na pumpi namješten alarm silaznim zvukom za nizak šećer na 3,6 mmol/L pa se isključuje isporuka bazala 30 min prije te vrijednosti (+ 1,1 mmol/L), dakle isključuje se na 4,1 mmol/L. Alarm za visoki šećer uključuje se na 13,8 mmol/L uzlaznim zvukom. Tako i samo pomoću zvuku možemo raspoznati stanje šećera, koje je inače prikazano na pumpi. Naše iskustvo vezano za preciznost je dobro. Kad šećer u krvi miruje i vrijednost je 4 – 7, treba ga kalibrirati i besprijekorno je točan. Ne znam kada je zadnji put imao šećer niži od 3,0 mmol/L. Već sam na niske šećere i zaboravila!
Pumpa se čak zaustavlja i uključuje se alarm na 7,0 mmol/L, ako pokazuje tri strelice prema dolje (jako brzo pada i očekuje se hipo za cca 30 min). Renatu to daje vremenski rok da uzme šećer i da on uđe u krvotok, za što treba 15 – 20 min, i da taj predviđeni hipo stane na nekih 4 – 5 mmol/L. Pumpa još uvijek bude zaustavljena i uključuje se automatski kada šećer počne rasti, odnosno kad prijeđe 6,4 mmol/L. Kada se razina GUK-a podigne, pumpa počne isporučivati bazal i opet mu „ispegla“ GUK na 1 – 3 mmol/L niže. Ako se dogodi da se GUK ne dovede u normalu ili ako opet šećer počne padati, alarm se opet oglašava kada dođe do vrijednosti 3,6 pa ponovimo postupak. U konačnici se dobije prilično ravna linija GUK-a na grafikonu.
Trening dijete odrađuje normalno. Trenira dva vrlo zahtjevna sporta, karate i karting. Tijekom treniranja mu pumpa ne smeta. Nosi je konstantno tijekom cijelog treninga.
Trebalo mi je nekoliko mjeseci za prilagodbu, ali počela sam napokon spavati. Renato sada ode spavati sa šećerom od 5 ili 6 mmol/L. Kalibriramo u 21 h, prije posljednjeg manjeg obroka koji je već godinu i pol dana isti (ne znam kako mu nisu dosadili Elvita keksići ;). S tom kalibracijom, ako nije ništa sumnjivo, mirni smo cijelu noć. Otprilike jedanput u pet dana dogodi se ipak sumnjivo kretanje šećera pa provjerim u ponoć ili u 3 h ujutro iz prsta. Ako pumpa tijekom noći predvidi hipo, jedino što moram je ustati i isključiti alarm. Ako su djetetu dobro podešeni bazali, ne treba ništa jesti da bi se podigao GUK. Pumpa sve sama odradi. Ponekad se jedino dogodi situacija kao što se dogodila noćas. Nisam mu ništa dala za podizanje GUK-a. Pumpa je bila zaustavljena 2 h, to je maksimum (tvornička postavka). Isključila sam upozorenje i opet me probudio alarm da je GUK došao do 3,6 mmol/L. Ubrzo se sam normalizirao.
Kombinacija pumpe 640G i Enlite senzora je izvrsna. On kao prvašić ne mora puno razmišljati što će se događati sa šećerom, ne mora osjetiti „bole li ga noge“ (tako on osjeti hipo). Ako pumpa pišti, daje mu neku obavijest… Pišti nizak šećer – uzmi šećera i vode… Pišti visoki šećer – korekcija inzulinom.
Mislim da živi bezbrižno za svoju dob bez gledanja u pumpu, bez pikanja, „skeniranja“ (Libre)… Jer ova pumpa se oglasi ako nešto nije u redu. Ako je neka frka, ako ne zna zašto pišti (tek je počeo učiti engleski), na primjer da je prazna baterija, da se začepio set i slično, slika mi pumpu mobitelom i pošalje sliku na Viber.
Uglavnom, najbitnije je „podesiti“ senzor. Kalibrirati ga točno kada šećer miruje pa makar za sat vremena ponoviti kalibraciju, a onda si na miru 12 h. Onda je potpuno točan. Senzor u prosjeku radi 10 dana. Pumpa upozorava kada je senzor pri kraju. GUK se isto pojavi na ekranu pumpe pa nestane – kao da „zablesira“. Meni još nije ni jedan stao u smislu off/on. Uvijek još daje neke „znakove života“, što je isto odlično kada se spremamo nekuda otići pa znam da moram uzeti rezervni. Službeno, radni vijek mu je 6 dana, poslije toga ga se „prevari“ tj. podesi kao da se stavlja novi senzor. Zagrijava se 2 h poslije stavljanja na tijelo i tada slijedi samo dobra kalibracija i olakšanje.
Ja ni sama ne znam što ćemo mi za nekoliko mjeseci, kada nam ukinu pravo na Enlite senzor jer on navršava 8 god. Inače sam veliki paničar, ali stekla sam veliko povjerenje u te senzore i pumpu i alarme, da sam konačno počela noćima spavati i općenito manje strepiti. Ako nešto ne valja, znam da će me probuditi ili upozoriti zvuk alarma. Alarm se pojačava, ako iz prve ne čuješ, nema šanse da prespavaš.
U školi sam unosi podatke u pumpu. Kao prvašić, na početku je mijenjao digitalne brojeve 2 i 5, ali taj smo problem riješili. 😉 Za viši GUK nema više grča kod davanja korekcije ranije. Sigurnije se čovjek osjeća kada zna da će se pumpa zaustaviti i da ima čak 30 min vremena prije hipa. Nekako lakše sve to ide i puuunooo opuštenije. Toliko nam je taj senzor olakšao njegovo spavanje kod bake i djeda, slobodu da ide negdje sa susjedom na 3 – 4 h… Jer, ako Renato ne čuje da pišti, netko će čuti od osoba koje su oko njega. Mi smo puno opušteniji, a on je dobio veću slobodu, manje brige i bolju kontrolu GUK-a.
Zabrinuta majka djeteta s dijabetesom!
