Tjelesna aktivnost iznimno je važna za zdravlje, ali za osobe sa šećernom bolesti tip 1 (ŠB1) ona istodobno predstavlja i veliki izazov. Održavanje stabilne razine glukoze tijekom vježbanja često je teško predvidjeti, a upravo to je bila jedna od glavnih tema stručnih rasprava na kongresu o naprednim tehnologijama i terapijama za dijabetes.
Znanstvenici sve više naglašavaju da se tijekom tjelesne aktivnosti u organizmu odvija niz složenih metaboličkih procesa. Jedan od njih uključuje laktat, tvar koja se dugo smatrala samo otpadnim produktom metabolizma. Danas je poznato da laktat ima mnogo važniju ulogu; on je izvor energije, signalna molekula i važan metabolički posrednik tijekom intenzivnog vježbanja. Njegova koncentracija u krvi raste s povećanjem intenziteta napora, pa se mjerenje laktata često koristi za procjenu kondicije, određivanje zona treninga i praćenje umora.
U budućnosti bi razvoj kontinuiranih monitora laktata (CLM) mogao donijeti značajan napredak u sportu i medicini. Takvi uređaji mogli bi omogućiti praćenje razine laktata u stvarnom vremenu, bez potrebe za uzimanjem uzorka krvi iz prsta. Kada bi se takvi sustavi povezali s već postojećim uređajima za kontinuirano praćenje glukoze (CGM), sportaši i osobe sa ŠB dobili bi još preciznije informacije o tome kako njihov organizam reagira na fizički napor.
No, upravljanje glikemijom tijekom vježbanja i dalje je složeno. Na promjene razine šećera u krvi utječu brojni čimbenici: količina aktivnog inzulina u organizmu, početna razina glukoze prije aktivnosti, trajanje i intenzitet vježbanja te individualne razlike među osobama. Tijekom fizičkog napora mijenja se i osjetljivost na inzulin, a odnos između potrošnje glukoze u mišićima i njezina oslobađanja iz jetre može dovesti do velikih oscilacija glikemije.
Stručnjaci upozoravaju i na praktične izazove s kojima se osobe sa ŠB susreću tijekom sporta. Strah od hipoglikemije tijekom ili nakon aktivnosti često je prisutan, a dodatne poteškoće mogu nastati zbog nošenja CGM-a ili inzulinskih pumpi, osobito u kontaktnim sportovima ili tijekom plivanja.
Ako vas zanima ova tema, pročitajte i naš članak: "Davor Poljančić: Dijabetes i profesionalni sport idu zajedno".
Istraživanja također pokazuju da osobe sa ŠB1 ponekad imaju nešto niži kardiorespiratorni kapacitet u usporedbi s osobama bez ŠB. Maksimalna potrošnja kisika (VO₂max) može biti oko 15 posto niža, a tijekom napora se često bilježi i veća srčana frekvencija te veći osjećaj napora. Na ove razlike značajno utječe dugoročna kontrola glikemije, koja se procjenjuje vrijednošću HbA1c.
Unatoč svim izazovima, stručnjaci ističu jednu važnu poruku: osobe oboljele od ŠB mogu postići jednaku sportsku izvedbu kao i osobe bez dijabetesa. Kada su trening, kondicija i regulacija glikemije dobro usklađeni, fizička sposobnost može biti potpuno usporediva s općom populacijom.
U posljednjem desetljeću velik napredak donijele su nove tehnologije, poput CGM-a i takozvanih hibridnih zatvorenih sustava koji automatski prilagođavaju isporuku inzulina. Takvi sustavi značajno olakšavaju upravljanje dijabetesom tijekom svakodnevnog života i tjelesne aktivnosti.
Studija objavljena u časopisu Diabetogia, 2026. godine, analizirala je >420 000 epizoda tjelesne aktivnosti i pokazala da u stvarnim uvjetima kod osoba sa ŠB1 nakon vježbanja dolazi do pada glukoze te je aerobni trening (npr. hodanje, trčanje, biciklizam) uzrokovao veći pad glukoze nego anaerobni. Također je pokazano da učinak na glikemiju može trajati do 24 sata nakon vježbanja.
Ipak, znanstvenici naglašavaju da je potrebno još istraživanja kako bi se bolje razumjelo na koji način različite vrste i intenziteti vježbanja utječu na glikemiju kod osoba sa ŠB1. Kombinacija kliničkih istraživanja i podataka iz stvarnog života mogla bi u budućnosti omogućiti još sigurnije i učinkovitije bavljenje sportom za milijune ljudi koji žive s ovom kroničnom bolešću.
Na ATTD 2026. predstavljen e-poster o natjecateljskom sportu i šećernoj bolesti tip 1
Na konferenciji Advanced Technologies & Treatments for Diabetes predstavljen je i e-poster hrvatskog istraživačkog tima čiji su autori Mateja Zadravec, mag.cin., doc.dr.sc. Maja Cigrovski Berković i doc.dr.sc. Ana-Marija Liberati Pršo, pod nazivom „Utjecaj natjecateljskog perioda na kontrolu glikemije kod sportaša futsala oboljelih od ŠB1“.
Cilj rada bio je procijeniti kako natjecateljsko razdoblje utječe na glikemijsku kontrolu i izvedbu hrvatske futsal reprezentacije tijekom Europskog prvenstva za osobe sa ŠB1 (Bugarska, 6.-10. srpnja 2025).
Istraživanje je analiziralo 12 igrača (prosječna dob 28 ± 6.8 godina; BMI 25,26 kg/m²; trajanje ŠB1 12.2 ± 6.4 godina). Momčad je odigrala pet utakmica (1-2 dnevno, jedan dan odmora, konačni rezultat: 2. mjesto, 31 postignuti pogodak, 13 obrana, 12 primljenih pogodaka). Prosječna ocjena izvedbe iznosila je 8,1 ± 1,0. Analizirani su dnevnici prehrane i primjene inzulina. Glikemijska kontrola procijenjena je pomoću podataka kontinuiranog praćenja glukoze (CGM).
Možete pročitati i naš članak s konferecije ATTD 2026: "Žene s dijabetesom tip 1 imaju dodatni teret koji otežava regulaciju bolesti".
Rezultati: Igrači su proveli 69,9 ± 15,8 % vremena u ciljnom rasponu, 19,5 ± 7,0 % iznad raspona, 7,6 ± 9,1 % u vrlo visokoj glukozi, 3,0 ± 2,6 % ispod ciljnog raspona i 0,4 ± 0,5 % u vrlo niskoj glukozi. Dulje trajanje ŠB1 koreliralo je s kraćim vremenom provedenim u vrlo niskoj glukozi, što upućuje na manji rizik od teške hipoglikemije. Nisu uočene statistički značajne razlike između različitih igračkih pozicija.
Sportaši sa ŠB1 upravljali su glukozom koristeći CGM i individualizirane strategije. Iako je vrijeme provedeno u ciljnom rasponu bilo nešto niže od referentnih vrijednosti koje se preporučuju za natjecateljske uvjete kod sportaša sa ŠB1, a povremeno su se javljala razdoblja izad preporučenih pragova, ozbiljni glikemijski događaji bili su rijetki. Vrhunska sportska izvedba bila je očuvana, što potvrđuje izvedivost sigurnog sudjelovanja u natjecanjima visokog intenziteta.
Autor:
Mateja Zadravec, 14. ožujka 2026., Barcelona
