Majčino iskustvo: što nam znači uređaj za bezbolno i kontinuirano mjerenje šećera?

Slušajući komentare i izlaganja timova medicinskog osoblja za vođenje dijabetesa vidim da postoji određeno nerazumijevanje što uređaj za kontinuirano mjerenje glukoze zapravo znači nama roditeljima djeteta s dijabetesom. Puno puta sam čula komentar kako se dijabetes uspješno može regulirati metodom mjerenja iz prsta. Čak ima komentara da primjenom najnovijih tehnoloških dostignuća pretvaramo djecu u robote?

Jedan od meni najnerazumljivijih komentara jest da bolje da ne gledamo vrijednosti šećera cijeli dan jer to na nas negativno utječe!

Zar je moguće da se u 21. stoljeću obeshrabruje pristup informaciji jer će nas ona uzrujati? Mišljenja sam da ako uočimo problem i postanemo ga svjesni onda ga možemo i riješiti. Ako žmirimo ili okrenemo glavu problem je i dalje prisutan.

Dugo sam slušala da je dijabetes nepredvidljiv. Nepredvidljiv je, to je točno, no moderni uređaji nam omogućuju da ukoliko se pažljivo posvetimo analizi, da shvatimo da se ipak svakodnevna borba s dijabetesom može olakšati.

Zamislite samo kako je to kad idete sa malim djetetom, dijabetičarom na inzulinu, na igralište u park, ili recimo na jednosatni trening. Možemo li se mi roditelji opustiti dok se dijete igra? Zapravo cijelo to vrijeme razmišljamo i pratimo djetetove reakcije i procjenjujemo utjecaj trenutne aktivnosti na šećer u krvi. Prekidamo dijete u igri, treningu, da mu izvadimo šećer u krvi iz prsta. Pritom ga izdvajamo iz skupine, vadimo aparatić, brišemo prst, pikamo, mjerimo. I onda kada dobijemo izmjerenu vrijednost to nam daje informaciju samo za taj trenutak! Već za 10 minuta ta vrijednost može pasti na nisku vrijednost, ali aparatić iz krvi to nam ne pokazuje. Već od idućeg trenutka naš mozak ponovno kreće sa izračunom i procjenom kretanja šećera u krvi dok dijete trči po dvorani svoj peti krug.

I onda kada idemo kući i dijete zaspe u autu, ne možemo biti sigurni jel se dijete umirilo radi umora ili od niskog šećera? Da bi otklonili tu sumnju moramo se zaustaviti uz cestu i ponovno mjeriti šećer. Tako smo bez modernih uređaja dnevno mjerili šećer i 10-14 puta.

Nasumičnim redoslijedom iznosim što nam senzori znače, sve je važno:

Omogućava da preduhitrimo hipoglikemiju i hiperglikemiju!

Uređaj pri mjerenju pokazuje smjer i procijenjenu brzinu kretanja šećera, pa ukoliko se često mjeri moguće je na vrijeme uzeti glukozu i spriječiti blagu ili jaku hipoglikemiju. Isto vrijedi za hiperglikemiju. Naime, ako vidimo da izmjeren šećer u krvi nakon 2h još uvijek raste umjesto da se stabilizira i pada dodavanjem korektivnog bolusa smanjit ćemo vrijeme provedeno u hiperglikemiji.

Omogućava ispravnije odluke o doziranju inzulina!

Uvidom u trend kretanja šećera u krvi može se dati više ili manje inzulina za obrok nego što je to moguće uvidom u podatak o trenutnoj vrijednosti.

Točnije izračunavanje potrebnih doza bazala i bolusa!

Praćenjem promjene glukoze nakon obroka moguće je točnije utvrditi:

  • inzulinsko – ugljikohidratni omjer
  • inzulinsku osjetljivost
  • potrebne doze bazalnog inzulina kroz dan i noć.
  • Pruža uvid u to kako hrana i kombinacije hrane utječu na kretanje šećera u krvi!

Ovaj zlata vrijedan podatak omogućuje prilagodbu prehrane ovisno o različitoj osjetljivosti osobe na ugljikohidrate. Moguće je brzo detektirati koja hrana na šećer utječe loše te je smanjiti ili drugačije kombinirati i omogućiti stabilniju glikemiju našoj djeci oboljeloj od dijabetesa.