Gost autorZamolili su me da podijelim svoje iskustvo s dijabetesom, pa evo.
Bilo mi je 34 ili 35 godina, kad sam jednoga dana počela osjećati neprestanu žeđ. Nekoliko sam dana pila ogromne količine vode i naravno, često posjećivala WC. U tjedan dana sam dosta smršavjela pa shvatih da moram liječniku.
Čuvši simptome liječnik je odmah rekao sestri da mi izmjeri šećer. Naravno, bio je preko 20. Diabetes mellitus, tip 1. Ostalo znate – uslijedila je edukacija o ishrani i primjeni inzulina, uštimavanje bazalnog. Dobila sam pumpu i koristila je desetak godina. Zbog prirode posla prešla sam na penkale. Trenutno koristim FreeStyle Libre senzore, generaciju 2 (očitavanje mobitelom, bez skeniranja).
U razvoju tehnologije za primjenu inzulina i reguliranje šećera u krvi najviše su mi značili senzori.
Kad smo prešli s bockanja na skeniranje - WOW!
Osim praktičnosti, senzori su zaista pomogli široj javnosti da vidi koliko nas u stvari ima. Danas je toliko toga dostupno na tržištu, ali moram priznati da nisam naročito orna kada treba popratiti nove gadgete i educirati se…
Na inzulinu sam sad već preko 20 godina. Vrlo sam aktivna - trčanje, joga, teretana. Dijabetes me ni u čemu nimalo ne ograničava. Vozim motor. Jedem sve što želim. Važno je znati brojke, koliko smo karbohidrata konzumirali, i voditi računa o aktivnosti. Tlak, srce, oči, živci – sve je još u odličnom stanju, a to želim i svima vama!
Peace and love,
Linda Mikačić
