Poznato je da su u HZZO-ovu Povjerenstvu za lijekove u više navrata donošene loše i stručno neutemeljene odluke o visokim doplatama za terapije dijabetesa. Tako se odlučivalo bez konzultacija s dijabetolozima i s predvidivo negativnim lošim posljedicama na troškove liječenja dijabetičkih komplikacija.
Ipak, treba priznati da se iza svake od tih odluka jasno nazirala namjera ostvarivanja kratkoročnih financijskih ušteda za zdravstveni proračun; neovisno o dugoročnim zdravstvenim i ekonomskim posljedicama.
Novi loš presedan
HZZO-ovo Povjerenstvo za pomagala donijelo je novu, lošu odluku.
Prvi su put radi „administrativne ugode“, bez ikakvih ušteda za zdravstveni proračun, a zbog „ujednačavanja indikacije za senzore“ smanjili prava djece s dijabetesom.
Konkretno, eksplicitno su definirali da će sva djeca i odrasli od sada imati pravo na 50 trakica i lanceta u periodu od 3 mjeseca. Iznimka je tzv. prva isporuka za djecu kada će ostvariti pravo na 150 trakica i lanceta.
Točno je da smo uz neke senzore ionako dobivali tu količinu trakica, ali sada je HZZO u polje „standard pomagala“ tu brojku nametnuo svim senzorima koji nemaju obveznu kalibraciju krvlju.
To će najviše osjetiti korisnici najpopularnijih senzora Libre, te Medtrum i Sibionics.
Odluka o smanjenju prava djece donesena je bez ušteda za zdravstveni proračun, bez traženja spomenutih proizvođača (!), a na štetu djece s dijabetesom.
Link na objavu u Narodnim novinama je ovdje, a odluka stupa na snagu 29.1.2026.
Moglo je i gore! Potpuno bez trakica!
Nije sve tako crno. Naime na stolu HZZO-a bila je i opcija o potpunom ukidanju obveza distributerima da uz senzore isporučuju trakice za krv!
Svi koji su ikada koristili senzore dobro znaju da su senzori najbolja stvar nakon izuma inzulina, ali da nažalost nisu dosegli razinu pouzdanosti u kojoj trakice više nisu potrebne. Dijabetičari bez trakica nemaju načina da provjere ispravnost senzora, a tu su još i obvezne provjere u slučaju bolesti, kada rezultat na senzoru ne odgovara simptomima... Nedavno smo svjedočili da su vodeći proizvođači u mrtvačnicu i na intenzivnu njegu spremili nekoliko osoba s dijabetesom koje bi možda danas bile žive da su izmjerile i šećer u krvi.
Medtronic standalone senzori bez trakica!
Zadnja loša vijest je da uz Medtronic standalone senzore, dakle one koji se ne vežu uz inzulinsku pumpu, uopće nećete dobiti trakice za krv! I tu je pala u vodu HZZO priča o senzorima i "ujednačavanju" jer očigledno nisu ujednačeni.
Problem je što u službenoj napomeni kod svih senzora, pa tako i Medtronic - uredno stoji da moramo mjeriti glukozu u krvi ako nam vrijednost sa senzora ne odgovara simptomima. S istim onim trakicama koje su upravo ukinute. Tko je tu lud?
Jesmo li išta učinili da ovo spriječimo?
Portal naInzulinu poslao je dva dopisa HZZO-u, u kojima smo upozorili da je odluka o smanjenju trakica uz senzore štetna za pacijente, a da zdravstveni proračun neće imati nikakve financijske uštede. Naime trošak trakica za krv ionako snosi isporučitelj senzora.
I udruga Cukrići javila se HZZO-u, te smo oboje dobili ovaj odgovor. Potom su se Cukrići i osječka udruga djece MADI javili pedijatrijskoj struci te dobili odgovor koji je srećom pobio navode iz HZZO-a! 😊
Što je rekla struka?
HZZO u službenom očitovanju navodi da je predmetna odluka donesena uz „mišljenje struke“. Narodski rečeno – gurnuli su struku pod autobus.
Međutim, iz pisanog očitovanja Hrvatskog društva za pedijatrijsku endokrinologiju i dijabetologiju Hrvatskog liječničkog zbora koje su dobili zadarska udruga Cukrići i i osječka udruga MADI proizlazi da:
- stručno društvo nije definiralo optimalan niti minimalan broj dijagnostičkih trakica za korisnike senzora!
- nije donijelo odluku niti dalo preporuku kojom bi se opravdalo ovakvo ograničenje količine trakica!
- odluku o smanjenju broju trakica nije donijela struka, već tijela HZZO-a!
Slijedom navedenog, obrazloženje iz HZZO-a temelji se na činjenično netočnom navodu o podršci struke, što predstavlja bitnu povredu postupka donošenja općeg akta.
Zaključak
Treba biti fer i istaknuti da je blago pojednostavljenje i ujednačavanje indikacije donijelo određene benefite dijabetičkoj zajednici, pa je tako našim trudnicama donekle olakšan pristup senzorima.
No cijeli sustav u kojem institucije ignoriraju pacijente pri donošenju odluka upravo je napravljen tako da se ovakve stvari mogu događati.
Ako HZZO nastavi ovako „ujednačavati“ indikacije na našu štetu, loše nam se piše. No moramo biti svjesni da ne smijemo biti pasivni jer ćemo u tom slučaju još više stradati.
Sretno nam bilo.
