Kada neko Ministarstvo treba automobil za obavljanje svojih službenih obaveza, logično je da raspišu tender. Potrebno im je takvo i takvo vozilo, određenih minimalnih specifikacija koje će njihove zaposlenike prevesti sa točke A na točku B i natrag.
Tender će im pomoći da dobiju najnižu moguću cijenu za vozilo koje odgovara njihovim potrebama. Odlično!
Tenderi za osobe s dijabetesom
A što kada neka institucija želi nabaviti inzulinske pumpe ili aparatiće za mjerenje glukoze ne za svoje zaposlenike več za mlade stanovnike regiona kojem pripada?
Problem vrišti: osoba s dijabetesom ima velikih i malih, ima onih koje bolje vide i onih koje slabije vide. Jednima je ključna jednostavnost uređaja koji svakodnevno koriste, a drugima je često važno da uređaj ima što više mogućnosti, itd. Da stvar bude bolja, poznato je da će korisnici koji na raspolaganju imaju njima prilagođen uređaj – ostvariti bolje rezultate u dijabetičkoj samokontroli. No, to je u Federaciji BiH za sada nebitno.
Imaju li onda „dijabetički tenderi“ ikakvog smisla?
Najčešće imaju, ali prečesto samo za one koji ih organiziraju i pobjeđuju. U takvim situacijama je vrlo jednostavno da netko dovoljno utjecajan kod organizatora tendera primi određen novac i ubaci u specifikaciju nešto što odgovara pojedinom ponuditelju. Game over.
Novac za tendere dolazi i od osoba s dijabetesom! Dakle dio osoba s dijabetesom same kupuju aparaić koji im ne odgovara!
Bosna i Hercegovina i trakice za mjerenje glukoze u krvi
Ozbiljnih problema sa “dijabetičkim tenderima” je puno, pa tako spomenimo aferu u Republici Srbiji sa kupovinom inzulinskih pumpi gdje je tenderska specifikacija napravljena tako da odgovara samo jednom distributeru inzulinskih pumpi i sada najnoviju, vrlo ružnu aferu u BiH sa trakicama za krv.
Federalni Fond Solidarnosti BiH je organizirao tender za trakice za krv na kojem je pobijedila tvrtka Bauerfeind BiH.
Osobe s dijabetesom, a ponajviše roditelji su digli ogromnu buku na društvenim mrežama koja se potom prelila na značajan broj medija jer im Fond Solidarnosti pokušava „silom“ nametnuti isključivo jedan aparatić za mjerenje glukoze u krvi. Tako nešto je prije puno godina pokušano i u Hrvatskoj, ali je danas potpuno nezamislivo i zbog čega bi, nadam se, danas ovdje padali brojni otkazi.
Da stvar bude gora po taj aparatić, njegovog distributera, ali i organizatora tendera koji je potpisala direktorica fonda Vlatka Martinović; roditelji djece s dijabetesom i udruge na Facebooku objavljuju katastrofalne usporedne rezultate mjerenja više aparatića. Koristi se i primjereni hashtag #netacniaparaticfondsolidarnosti u koji su uključena spomenuta svjedočanstva, ali i brojne medijske objave o ovom skandalu.
Prema argumentima roditelja i njihovim fotografijama, problematični kineski aparatić koji je na natječaju pobijedio zahvaljujući dobro podešenim specifikacijama i niskoj cijeni – prečesto pokazuje ozbiljna odstupanja u točnosti mjerenja. Iz medicinske perspektive, najveći problem su nedetektirane hipoglikemije, a koje u svojim ekstremnim slučajevima mogu dovesti do vrlo opasnih dijabetičkih koma povezanih sa hospitalizacijom nesretnih dijabetičara, pa čak i smrti djece.
Da paradoks bude veći, s jedne strane intervencije hitne pomoći i hospitalizacije puno koštaju zdravstveni sustav, a Fond solidarnosti ih, s druge strane, ovakvim lošim radom lako može još povećati. Troše novac na apartiće za krv što je u načelu odlično, ali istovremeno drugoj instituciji riskiraju dodatni nepotrebni rast troškova hospitalizacija.
Tko je kriv za potencijalno ugrožavanje ljudskih života?
Naravno, nitko nije kriv.
Distributer, kao i svaki drugi, smatra da je njihov aparatić odličan; da to što je iz Kine i ima najnižu cijenu – nema nikakve veze s kvalitetom, legalnošću natječaja itd.
Nadležne institucije također nisu ništa krive, one su napravile sve po zakonu i pravilnicima. A pravilnici, zanimljivo, nalažu da je u slučaju problema, sam distributer taj koji treba poslati dodatne argumente da im je aparatić odličan 😊.
Naravno, nema sumnje da distributer ima cijelu gomilu papirologije koja govori u prilog njihovoj tezi o odličnoj opremi koju distribuiraju osobama s dijabetesom.
Kako riješiti ovaj ogroman nered i smanjiti potencijalnu korupciju?
Da budemo potpuno objektivni, nemamo jednostavnog načina da nepobitno dokažemo je li aparatić tvrtke Bauerfeind BiH jeftino kinesko smeće ili nije, posebno zato što iz Kine dolazi i sve kvalitetnija oprema.
Ipak, postoji jednostavan način da se ovaj „smrad korupcije“ konačno riješi i to na način da osobe s dijabetesom dobiju priliku da same odlučuju koju će opremu koristiti! Ne treba gledati Republiku Hrvatsku, dovoljno je pogledati Brčko Distrikt gdje je 5 i više aparatića za mjerenje glukoze u krvi – na listi pomagala osiguravatelja i pacijent u ljekarni sam donosi odluku koji mu najviše odgovara.
Zdravstveno osiguranje ili Federalni fond solidarnosti – moraju definirati minimalni standard i cijenu koju su spremni platiti, a ostalo je na osobama s dijabetesom i njihovim liječnicima!
I distributeri onda mogu legitimno raditi u svoju korist, mogu se sa kvalitetom svojih aparatića i podrške te dobrom suradnjom i edukacijom osoba s dijabetesom – nametnuti kao najbolji izbor!
Tenderima se novac doslovce otima iz džepova osoba s dijabetesom i ostalih stanovnika Federacije BiH te im se potom nameće jedan jedini, najjeftiniji uređaj koji zadovoljava specifikacije.
Drugim riječima, Fond Solidarnosti aktivno suzbija konkurenciju i istovremeno potiće nekvalitetu. U takvim uvjetima kvalitetnim aparatićima nema mjesta u Federaciji Bosne i Hercegovine. Da stvar bude gora, cijela ova loša priča bi se uskoro mogla preslikati i na senzore za kontinuirano i bezbolno mjerenje glukoze. Pa ukoliko netko misli da ga se sve ovo ne tiče jer puca na moderne senzore, grdo se vara.
Zaključak
Drage osobe s dijabetesom i njihove obitelji – novac koji se troši na vaše aparatiće za krv je vaš novac! Nipošto nije od Federalnog fonda solidarnosti niti njegove direktorice Vlatke Martinović. Ona je možda i uspjela sve svoje aktivnosti pokriti zakonom i sada se osjeća sigurno, ali učinila je to na vašu ogromnu štetu. Stoga se morate sami boriti za pravo na izbor aparatića, senzora, inzulinskih pumpi i svega ostalog.
Morate tražiti da se loše stvari poprave, vjerujte mi – neće nitko drugi osim vas.
Za početak možete poslati mail na [email protected] i objasniti im da ste protiv zla koje vam čine i tražiti da s vašim novcem upravljaju puno transparentnije i bolje nego što su do sada činili. To je vaš novac i vaše zdravlje – na to imate pravo!
Sretno!
p.s. I portal naInzulinu.com je poslao upit u spomenuti Fond Solidarnosti na temu najnovije afere i nepravde prema osobama s dijabetesom, njihov odgovor potražite ovdje, a najzanimljiviji dio je da teško optužuju Agenciju za lijekove koja im ne šalje podatke?!
p.p.s Kontaktirana je i Agencija za lijekove , njihov odgovor je ovdje. Oni se pak vade na to da “mjeraći glukoze u krvi i senzori nisu ista medicinska sredstva”?! Naravno, to je nešto što već znaju djeca u vrtiću i obićno je skretanje s teme.
Urednik portala naInzulinu.com.
Dugogodišnji volonter društva Veliki za Male sa šećernom bolešću. Bivši predsjednik Zagrebačkog dijabetičkog društva.
Bivši član izvršnog odbora Hrvatskog Saveza Dijabetičkih Udruga, te HZZO povjerenstva za Opća i medicinsko-tehnička pomagala
