Vodeni sportovi i dijabetes

„Sport i dijabetes“ nepresušna je tema svih predavanja o dijabetesu, ali sve češće i o samome sportu. Budući da je broj osoba s dijabetesom sve veći, osobno bih željela što više ljudi potaknuti da se bave sportom i ne prestaju u tome cilju bez obzira na sve! Evo moje priče na tu temu.

Svi misle kako je vaterpolo „muški“ sport. Veoma smo ponosni na našu vaterpolo reprezentaciju, no malo tko će pomisliti da taj teški sport u vodi treniraju i žene/djevojke/djevojčice. Ja sam djevojka koja trenira od svoje 6. godine. Na svojem putu prošla sam nekoliko vodenih sportova – plivanje, sinkronizirano plivanje i vaterpolo. Dijabetes sam dobila u periodu kada sam trenirala sinkronizirano plivanje i usprkos tom dodatnom „privjesku“, nastavila sam se baviti sportom, kasnije vaterpolom. Danas sam u vaterpolu redovito oko bazena, a kada god stignem pronaći vremena u natrpanome rasporedu budem i u bazenu.

Prilikom bavljenja bilo kojim sportom, šećeri imaju tendenciju pada, no postavlja se pitanje kako izvesti on ne padne previše? Meni su u tome puno pomogle moje trenerice i treneri s kojima sam dosta pričala i koji su se upoznali s mojim „prijateljem dijabetesom“ i znali na što trebamo paziti.

Da vam odmah priznam, održati savršeni šećer za vrijeme, prije i poslije treninga nije lagano! Za sve uskladiti potrebni su dani, tjedni, ponekada čak i mjeseci. Najbitnije je ne posustati. Imala sam strašne muke po tom pitanju. Nekoliko puta se dogodilo da nisam mogla odigrati utakmicu, a ono najgore, masu puta nisam mogla trening odraditi onako kako treba baš zbog tih pokušaja usklađivanja vrijednosti glukoze za vrijeme aktivnosti. Svi znamo da adrenalin također djeluje na naš šećer, a znamo kako u hipu možemo završiti i do nekoliko sati nakon neke aktivnosti.

Po meni, prvo je najbitnije shvatiti kako naše tijelo reagira na određene napore. U mom slučaju:
– plivanje, tempo pola sata – šećer ide sa 15 na 4 mmol/L
– plivanje, sprint pola sata – šećer ide sa 10 na 6 mmol/L – to je zbog adrenalina
– teretana, vježbanje na spravama (snaga) – šećer ostaje isti ili se čak i digne (bez korištenja pumpice za vrijeme treninga)
– teretana, vježbanje (trčanje, skakanje, trbušnjaci…) – šećer ide sa 10 na 6 mmol/L (bez korištenja pumpice za vrijeme treninga)
– lagano bicikliranje po gradu – šećer  minimalno ide dolje, ali uglavnom ostaje isti (s pumpicom)
– cestovno bicikliranje (23-28 km/h) sat vremena – šećer ide s 15 na 4mmol/L (s pumpicom na 70%)
NAGLAŠAVAM: OVO VRIJEDI SAMO ZA MENE, VRIJEDNOSTI NEĆE BITI SVIMA ISTE. NE UZIMATI KAO KRAJNJI REZULTAT I PRIMJENJIVATI NA SEBE!
Bilo mi je potrebno puno pokušaja i pogrešaka da bih uspjela napraviti ovakvu zaključnu analizu.

Zatim je potrebno shvatiti kako i što jesti prije i za vrijeme treninga. Probala sam mnoge kombinacije – od kaloričnih čokoladica neposredno prije treninga/pola sata prije/sat vremena prije; laganog sendviča neposredno prije/pola sata prije/sat vremena prije; pojedenog ručka/večere pa smanjenje doze bolusa. Bilo je tu nebrojeno kombinacija, ali najveći problem mojeg treniranja vaterpola bio je hipo za vrijeme treninga i uber visoki hiper odmah čim bih izašla iz bazena.

Kada sam otprilike shvatila kako što pojesti, koliko bolusa dodati, koliko smanjiti bazale – uspjela sam koliko toliko naći savršeni recept. Postizanje željenih šećera uvelike je ovisilo i o tome kakav trening ćemo imati i koliko će taj trening trajati. Većina vaterpolskih treninga traje sat do dva, s mogućim odlaskom u teretanu na pola sata do sat i pol. Veliki je to napor koji je teško pratiti ukoliko se dobar šećer ne poklopi. U usklađivanju vrijednosti šećera za vrijeme treninga puno su mi pomogle moje trenerice i treneri koji su imali razumijevanja za moje stanje i koji su mi pomagali kada je pomoć bila potrebna. Također sam imala dogovor s njima da mi na vrijeme kažu koju vrstu treninga ćemo imati, što ćemo otprilike raditi i koliko će trajati.

Svi u sportu prolazimo kroz razne uspone i padove, no najbitnije je ostati svoj, dignuti se nakon pada i vratiti na tračnice te slijedeći put biti još bolji! Mislim da bi mi trebalo nekoliko dana da napišem sve svoje padove, ali i uspone usprkos njima. Na žalost, niti dan danas nemam taj „savršeni recept“ koji vrijedi u svim situacijama. I dalje mi se zna dogoditi da odem planinariti na Sljeme i završim u hipu na pola putu prema gore (kao što se dogodilo prošli vikend 😀 ). Zna mi se dogoditi da odem biciklirati do Samobora i kada dođem tamo šećer mi bude 18 mmol/L. No sve je to život, kako on nije savršen ni naš šećer ne može biti savršen. Ponekad potpuno zaboravim na njega i jedina želja mi je da ga niti ne izmjerim jer se bojim vidjeti onu brojku na aparatiću. Ali brojka na aparatiću me (nas) ne smije plašiti već me (nas) treba poticati i motivirati da uvijek budem(o) bolji! Čak i kada nađemo taj savršeni recept!

Smatram da bavljenje sport ne može odmoći. Sportom se možemo baviti rekreativno, ali i profesionalno s treninzima svaki dan i po dva puta kao što to čini poznata osoba s dijabetesom – taekwondoašica Anamarija Runtić koje je europska prvakinja i višestruka prvakinja Hrvatske. Osobno uvijek odabirem neku sportsku aktivnost, rado sjedam na bicikl kada idem na faks, trening, u grad, zapravo bilogdje. Osjećam se bolje i bez obzira na gužvu u prometu uvijek mi jednako vremena treba da stignem na svoje odredište. Ukoliko bicikl nije vaš odabir, svakodnevna šetnja također može pomoći u regulaciji šećera. Smatram da svatko može naći neku aktivnost koja nas može češće izvući iz kuće i pridonijeti zdravlju.

P.S. Ove godine smo imali uspjeh da je osoba s dijabetesom, vaterpolist Ivan Marcelić, zajedno s barakudama osvojio zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu! A sada imamo sreće da se baš na Svjetski dan dijabetesa, 14.11.2017., u Zadru igra prvo kolo Svjetske lige u vaterpolu između Hrvatske i Rusije na kojem će nastupati i Ivan. Pozivamo sve na tribine bazena Višnjik, u utorak u 18.00 sati da navijaju za Barakude, ali posebno za našeg Marcu!