Novi lijek, senzor, inzulinska pumpa ili neki drugi medicinski proizvod može biti izvrstan. Ali to još uvijek ne znači da će ga zdravstveni sustav financirati.
Netko mora odgovoriti na nekoliko vrlo jednostavnih, ali važnih pitanja:
Djeluje li? Je li siguran? Je li bolji od onoga što već imamo? Koliko košta? I možda najvažnije – što stvarno donosi pacijentima?
Tu dolazimo do HTA analize.
HTA je kratica za Health Technology Assessment, odnosno procjenu zdravstvenih tehnologija. Riječ je o sustavnom postupku kojim se procjenjuju lijekovi, medicinski proizvodi, dijagnostički postupci i druge zdravstvene tehnologije kako bi se donosile što kvalitetnije odluke o njihovoj uporabi i financiranju.
Dobar primjer koliko su zdravstvena korist, tehnološki napredak i cijena međusobno povezani jesu inzulinske pumpe nove generacije koje dolaze na HZZO-ovu listu.
Inzulinske pumpe 2026. - napredak za odabrane, doplate za ostale
A gdje su u toj priči pacijenti?
Upravo tu stvari postaju zanimljive.
Liječnik može procijeniti koliko je neki lijek učinkovit. Znanstvenici mogu analizirati kliničke studije. Ekonomisti mogu izračunati koliko liječenje košta.
Ali neke stvari najbolje zna osoba koja s bolešću živi svaki dan.
Uzmimo dijabetes kao primjer.
Kod novog senzora za kontinuirano mjerenje glukoze možemo analizirati njegovu preciznost, utjecaj na HbA1c ili vrijeme provedeno u ciljnom rasponu.
Ali pacijent može postaviti druga pitanja.
Budi li me uređaj pet puta tijekom noći? Koliko često gubi signal? Mogu li s njim normalno plivati i baviti se sportom? Smanjuje li moj strah od hipoglikemije? Olakšava li mi svakodnevni život ili ga dodatno komplicira?
Takve stvari ponekad je teško vidjeti u tablicama kliničkih studija, a pacijentu mogu biti izuzetno važne.
Europa sada želi čuti glas pacijenata
Od 2025. u Europskoj uniji primjenjuje se nova Uredba o procjeni zdravstvenih tehnologija, a države članice sudjeluju u zajedničkim kliničkim procjenama novih zdravstvenih tehnologija.
U tom procesu postoji prostor i za uključivanje pacijenata i njihovih iskustava.
To ne znači da će pacijenti odlučivati hoće li neki lijek biti financiran. Znači nešto drugo: njihovo iskustvo može pomoći stručnjacima da bolje razumiju što je kod određene bolesti i liječenja pacijentima zaista važno.
U Hrvatskoj su za provedbu sustava HTA nadležni Ministarstvo zdravstva i Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
I zato se pred pacijentskim udrugama otvara potpuno nova mogućnost, ali i odgovornost.
Nije dovoljno reći: „Mi želimo ovu terapiju.“
Puno je vrijednije moći reći:
„Ovo su problemi s kojima naši pacijenti svakodnevno žive. Ovo su ishodi koji su njima važni. I evo podataka kojima to možemo pokazati.“
Upravo bi to mogla biti jedna od najvažnijih budućih uloga pacijentskih organizacija u HTA-u.
Jer liječnici najbolje poznaju medicinu, ekonomisti troškove zdravstvenog sustava, a pacijenti najbolje poznaju nešto što se također mora uzeti u obzir – kako je zapravo živjeti s bolešću i njezinim liječenjem.
