Ovo je priča o ljudskoj dobroti, nesebičnosti i otvorenu srcu. David i Matija mladići su vrijedni divljenja, mladići koji ne misle samo o sebi. Imaju empatiju, veliko srce i nisu okrenuli glavu. Kad netko treba pomoć, većina će pomisliti: „Žao mi je tih ljudi, nadam se da će im netko pomoći!“
No rijetko će se tko uhvatiti u koštac s problemom i dati sve od sebe ne bi li pomogao drugome..
Ako svi budemo tako razmišljali, kamo će otići ovaj svijet?! A da svijet uistinu može biti bolje mjesto dokazuju ovi mladi ljudi. Mlade osobe s dijabetesom koje nisu mogle ostati imune na one najmanje u našoj udruzi u Osijeku kojima je potrebna pomoć. Sjećam se kako mi je Matija jednom prilikom rekao da posebnu empatiju osjeća prema djeci i da će, ako bilo kome nešto zatreba, on biti tu.
Isto tako i David koji me nakon objave o dvjema obiteljima koje trebaju pomoć odmah nazvao i rekao: „Doći ću sutra i pomoći!“. Ono što su ovi mladi ljudi učinili izmamilo mi je suze na oči.
Obojica mladića poklonili su senzore za dva mjeseca djeci koja još uvijek nisu ostvarila pravo na njih jer imaju manje od četiri godine i čiji ih roditelji za sada moraju kupovati.
Tako su pomogli dvjema obiteljima s vrlo malom djecom (Patrikom i Grgurom), obiteljima u kojima rade samo očevi jer su majke prinuđene biti s djecom. Teško je i kad je dijete starije, a gdje neće biti u dobi od 18 mjeseci! Tko bi se brinuo o bebi koja ima dijabetes kad bi majka morala raditi? U prvoj se obitelji samo s jednom plaćom prehranjuje troje djece! U drugoj obitelji, osim djeteta, i otac ima dijabetes, a svi znamo kako nam uvijek nedostaje trakica i iglica te ostalih dijabetičkih pomagala.
David Klapan
Ima 29 godina, po struci je magistar inženjer elektrotehnike i informacijske tehnologije. Dijabetes je dobio u jedanaestoj godina života. Trenutačno između jednoga i drugog posla. U slobodno vrijeme stječe nova znanja, bavi se programiranjem, svira harmoniku i gitaru, radi DIY projekte. Rekreativno se bavi biciklizmom, stolnim tenisom i skvošom te fotografijom.
Matija Ažić
Ima 27 god, završio je sveučilišni diplomski studij ekonomije. Dijabetes mu je dijagnosticiran u 14-oj godini života.
Otvorio je vlastiti obrt za knjigovodstvo i oglašavanje putem društvenih mreža. Voli putovati, živio je u Njemačkoj i SAD-u. Hobiji su mu skvoš, košarka i preferans. Bavio se futsalom i branio za Diaeuro reprezentaciju.
Život s dijabetesom u najranijoj životnoj dobi
Patrik i Grgur imaju tek dvije godine, a već imaju dijabetes. Život je za njih tek počeo, a života bez bockanja neće se ni sjećati.
Njihova je svakodnevica mjerenje šećera i primanje inzulina. Tako mali, a već se moraju odreći komocije i slobode u kojima uživaju njihovi vršnjaci. Pomozimo im da prihvate dijabetes i da bezbrižno rastu. Neka nam ova dva mladića i njihov plemeniti čin budu primjer. Osvrnite se oko sebe: možda i u vašem gradu postoji neki mali Patrik ili mali Grgur kojima je potreba pomoć. Dobro je činiti dobro jer kad činiš dobro pomažeš drugima, ali i sebi. A ako si to već do sada činio, budi i dalje anđeo koji pomaže i ne daj da ti slome krila!
Predsjednica Udruge malih dijabetičara Osijek
