Dosadašnja su istraživanja pokazala velike razlike u kontroli glikemije kod žena i muškaraca koji boluju od dijabetesa. Tako su na ATTD konferenciji na sam Dan žena održana predavanja o izazovima s kojima se, mi žene, susrećemo u svakodnevnom životu s dijabetesom.
Dijabetes tip 1 sam je po sebi zahtjevan, čak više od 40 faktora utječe na razinu glukoze, a kad se uzme u obzir hormonalni mjesečni ciklus kod žena, sve se dodatno komplicira. Različite faze menstrualnog ciklusa utječu na inzulinsku osjetljivost što otežava održavanje zadovoljavajućeg TIR-a. IMAGINE (dIabetes MAnaGment IN womEn) studija, ogromno je istraživanje kvalitete kontrole dijabetesa kod muškaraca i žena te definira dodatne poteškoće koje žene imaju ovisno o različitim fazama ciklusa.
Zasad je pokazala da se većini žena u studiji (čak 73%) tjedan ili nekoliko dana prije menstruacije događaju najveće promjene u razini šećera u krvi, odnosno sklonost HIPERglikemiji.
Također, najveća incidencija HIPOglikemije primijećena je za vrijeme menstruacije i u sredini folikularne faze, što također ima smisla jer se u folikularnoj fazi, koja počinje prvim danom menstruacije, povećava inzulinska osjetljivost i općenito je ženama potrebno manje inzulina. Tu se dolazi do problema kod AID-a (automated insulin delivery), hibridnih sustava zatvorene petlje, tj. pumpi koje ne mogu dovoljno brzo prepoznati promjenu inzulinske osjetljivosti. Tako žene neminovno jedan dio ciklusa imaju pogrešne isporuke inzulina, što ih dovodi u veći rizik od hipoglikemije za vrijeme menstruacije ili imaju povišene šećere neposredno prije menstruacije.
IMAGINE studija pokazuje potrebu za boljim tehnološkim rješenjima koja bi popratila hormonalne promjene tijekom ciklusa te su najavljena klinička istraživanja koja bi trebala započeti na ljeto 2024. sa ciljem razvijanja strategija adaptacije terapije inzulinom kako bi se bolje pratile metaboličke promjene povezane s ovim promjenama.
Još se jedan izazov javlja kod svih dijabetičara a ne samo žena – kako vježbati s dijabetesom? Izvrsno je predavanje održala doktorica Jane Yardley istaknuvši kako je „vježbanje s dijabetesom više umjetnost nego znanost“. Tijelo zdravoga čovjeka ima savršeno precizan mehanizam neprestano diktirajući razinu inzulina koji izlučuje gušterača i razinu oslobođenog glukagona te ih prilagođava koncentraciji glukoze u krvi.
Kod osoba s dijabetesom, oslanjajući se na CGM i na AID, bez obzira na najbrže brzodjelujuće sintetske inzuline, toliko precizna i brza reakcija zasad nije moguća i često smo kod fizičkog napora, pogotovo neplaniranog, pod rizikom upadanja u hipoglikemiju. Vježbanje je samo po sebi zahtjevno, a dodatan stres i strah od hipoglikemije odvraća osobe s dijabetesom tip 1 od vježbanja koje je iznimno važno za održavanje kvalitete života.
U prosjeku, žene s dijabetesom tip 1 manje su fizički aktivne od muškaraca, moguće zbog većeg straha od hipoglikemije i gubitka kontrole nad dijabetesom čemu su podložnije upravo zbog hormonalnih utjecaja na glikemiju. Svakako ne pomaže niti to što su današnje smjernice za prilagodbu doziranja inzulina prilikom vježbanja napravljene po studijama čiji su sudionici bili samo muškarci te na tome treba itekako raditi. Zasad se zna da je vježbanje za vrijeme lutealne faze „rizičnije“ što se tiče hipoglikemija zato što dajemo više inzulina jer je inzulinska osjetljivost smanjena, a sama tjelovježba će nam povećati inzulinsku osjetljivost i učiniti nas podložnijima niskim šećerima.
Posebno područje na kojem nema još dovoljno istraživanja su žene s dijabetesom tip 1 u menopauzi. Osim brojnih hormonalnih promjena, u menopauzi dolazi i do smanjene potrebe za bazalnim inzulinom i smanjene potrebe za ukupnim inzulinom, dok potreba za bolus inzulinom u prosjeku ostaje ista te su svakako potrebne prilagodbe doziranja. U usporedbi sa zdravim ženama, one s dijabetesom tip 1 u menopauzi imaju veći rizik od fraktura, gube mišićnu masu brže i imaju veći kardiovaskularni rizik.
Ono što je sigurno jest da vježbe i fizička aktivnost, u bilo kojoj dobi dovode do boljeg zdravlja krvnih žila, povećane inzulinske osjetljivosti, veće gustoće kostiju, bolje kvalitete i snage mišića te poboljšane mobilnosti, bez obzira na dob i spol. 😊
Autor: Mirna
