Koliko puta smo čuli isto obećanje?
Koliko sam samo puta, u zadnjih 30 i kusur godina, otkad živim s dijabetesom, čula famozno obećanje : „lijek će biti za 5 godina, samo se strpi“. Koliko sam samo puta vidjela nadu nakon tih riječi u očima svojih najmilijih? Nakon toliko vremena, nadu sam izgubila… Sve do ove godine, kada sam naišla na priču „Pacijentice broj 9“.
U početku sam bila sumnjičava
Na prvi pogled izgledalo je kao samo još jedna transplantacija, nakon koje slijedi još veća borba za zdravlje i život. Unatoč tome odlučila sam popratiti njezinu priču.
Katie Beth Hand (Calamity Katie Beth) – žena je s čijom mi se pričom vratila nada. U početku mi se činilo da je riječ o još jednoj iscrpljujućoj borbi za zdravlje, borbi s vjetrenjačama kojoj nikada nema kraja. Priča u kojoj se rješavanje jednoga problema plaća s pojavom najmanje četiri nova. Pomislila sam: „Ne, hvala!“
Katie Beth Hand
Priča koja je probudila nadu
Međutim, jedan video za drugim, kako sam slušala što priča i gledala njezino sretno i mirno lice, polako se u meni počela gnijezditi misao o sretnom ishodu. Zvučalo mi je nevjerojatno da je za „samo sat vremena“ od osobe s dijabetesom – kojoj je kroz rupicu veličine vrška kemijske olovke, cjevčicom do jetre ubrizgana infuzija, stavljen flaster, dok je ona tijekom tog zahvata komunicirala s timom liječnika – postala osoba izliječena od dijabetesa.
Slušajući njezinu priču o tome kako noću mirno spava, s djecom ide na raznorazne aktivnosti bez straha bilo od hipoglikemije bilo od hiperglikemije, koje nam redovito kvare dane, emocije su se uzburkale. Je li moguće da je „za 5 godina“ napokon osvanulo?
O čemu svi mi sanjamo?
Svi mi koji živimo s T1D-om, našim najvjernijim i najupornijim pratiteljem, kao i naši najmiliji, čeznemo za mirnim snom. Za spoznajom da je došao kraj životu u kojemu od trenutka kad otvorimo oči do trenutka kad utonemo u san moramo brinuti i biti zalijepljeni za mobitel, pratiti strelice i brojeve te misliti je li inzulina bilo premalo ili previše.
Skeptik u meni još je tu
Još uvijek mi se sve blagodati iz Katiene priče čine nedostižnima. Prividno nadohvat ruke, no ipak jako daleko. Onaj skeptik u meni ipak čeka da jednoga dana netko obznani kako je taj Tegoprubart ipak štetan a ne spasonosan kako se trenutno govori. Još uvijek strepim da neće biti dostupno svima, nego samo nekolicini probranih koji će si to moći priuštiti.
Novi imunosupresiv – može li transplantacije učiniti sigurnijima za osobe s dijabetesom?
Ipak, dopuštam nadi da raste
Dopustite mi da taj skeptik još neko vrijeme živi u meni, za svaki slučaj, da se ne razočaram u budućnosti. A ja… ja ću dozvoliti nadi da se ponovno probudi i naraste.
Želim nam to svima – miran san i bezbrižan dan!
Autorica: Marina Šarić
