Mirta Kujundzic

Dijete s dijabetesom jest drugačije

06/02/2017

Istina je jedina stvar na svijetu koja se ne može uljepšati.

Moje dijete ima dijabetes i da to je čini različitom od drugih. Njena gušterača ne proizvodi inzulin, te ga moramo unositi putem pena ili pumpice. Moramo kontrolirati i održavati stabilnu razinu šećera u krvi umjesto njenog mozga. Dijete to do određene dobi, ne može samo raditi već treba pomoć roditelja, cijeli dan i cijelu noć.

Pomoć jest zapravo cjelodnevno nastojanje roditelja da imitira rad gušterače i da dozira inzulin sukladno dobu dana, trenutnoj glikemiji i njenom trendu, vrsti i količini obroka, fizičkoj aktivnosti i slično. Postali smo uspješni (po našim mjerilima) u tome tek promjenom prehrane na način da unosimo manje UH nego što smo navikli i prije i nakon same dijagnoze dijabetesa.

Ako glikemija nije u željenom rangu, ona vidljivo utječe na djetetovo ponašanje, aktivnost i raspoloženje. No, to nije uvijek lako raspoznati niti meni samoj, a kamo li ostaloj djetetovoj okolini.

Koja je željena glikemija za dijete? Kao uspjeh se u djece smatra nalaz glikoliziranog hemoglobina (HbA1c) od 7,5% i niže, ali ne puno niže. No kada tih 7,5% prevedemo u vrijednosti mmol-a to zapravo znači da je prosječni šećer u krvi djeteta oko 9 mmol/l što je za 100% više od glikemije zdravog djeteta čije se vrijednosti kreću između 4,3 mmol/l i 5,6 mmol/l 2 h nakon obroka. Uz to, vrijednost od 7,5% ne isključuje da je dijete dosta vremena provelo u hipoglikemiji. Naše iskustvo je pokazalo, što smo spoznali tek sa FGM uređajem Libre, da nam je dijete gotovo svaki dan bilo u hipoglikemiji i to barem 2 sata između 2 mjerenja pikanjem prsta.

Mnogi će reći da je dijabetes nepredvidljiv i nepredvidljivost onda prihvaćaju kao objašnjenje za sve previsoke ili preniske šećere. Pažljivim biranjem namirnica i njihovim kombiniranjem mi smo uspjeli povećati predvidljivost glikemija odnosno dijabetesa. Svaka dob ima svoje hormone i izazove koje otežavaju regulaciju, ali se lakše mogu pobijediti prilagodbom prehrane.

Puno je priče o Low-Carb prehrani. Mnogi koji su je probali, hvale je da im je pomogla u borbi s mnogim neugodnim bolestima ili stanjima. Oni koji je nisu probali na sam spomen LC-a reagiraju negativno. Iz negativnih reakcija iščitavam neznanje o tome što ta prehrana zapravo jest, te nespremnost na veliki zaokret u svakodnevnim navikama. Kao posljednje, a možda i prvo, u negativnim reakcijama vidim nespremnost za različitost.

Prije nekoliko tjedana bila sam poslom na cjelodnevnoj konferenciji. Tek iz trećeg pokušaja za vrijeme domjenka uspjela sam se poslužiti običnom vodom. Većina čaša za okrjepu bila je ispunjena sokom, ledenim čajem ili vodom s okusom. U takvoj okolini gdje je društveno prihvaćeno i uobičajeno sve što sadrži veliki udio UH različitost je zasigurno primijećena.

S djetetom je teže ostati na tom putu radi okoline čije se prehrambene navike znatno razlikuju od onih koje smo mi uveli. Ne samo da se razlikuju navike, već se i djetetova sreća često determinira količinom i vrstom pojedene hrane. Kada sam ja bila dijete nije bilo na raspolaganju toliko slatkiša kao sada. Znači li to da sam bila gladna ili nesretna? Ne mislim da će moje dijete jednog dana na djetinjstvo gledati s tugom jer nije pojelo dovoljno mliječne čokolade ili kiki bombona jer je to društveno prihvaćeno, odnosno marketinški potaknuto. Dijete će se sjećati igre s bratom, sestrom, obitelji i prijateljima i avantura iz vrtića i škole i to je ono što djetetu trebamo omogućiti. Zdravo i veselo, a ne slatko djetinjstvo.

Mi, u našoj prehrani, ne slijedimo slijepo nikakve upute već biramo namirnice koje su nam dostupne, nutritivno vrijedne i nakon čije konzumacije postižemo stabilne glikemije. Isto tako ne držimo se niti minimalnog niti maksimalnog dnevnog unosa UH jer nije svaki dan isti. Ono čega zasigurno nema u našoj prehrani su sva brašna od žitarica te vezani proizvodi, zatim krumpira i riže i light proizvoda. Sve ostalo uspješno kombiniramo kroz sve obroke.

LC prehrana je jako ukusna, dovoljno zasitna i raznovrsna, no teško je izvodiva bez pažljivog planiranja i pripreme baznih jela i užina unaprijed. Kada ste gladni ne možete samo ušetati u trgovinu i nešto si kupiti. Ja većinom nosim naše sendviče i kekse kad idemo negdje na par sati van. Gubi se nešto na dnevnoj spontanosti života, no kod dijabetičara postiže se predvidljivost i lakša upravljivost glikemijama. Ionako ne možemo nikud izaći bez provjere imamo li dekstrozu i čitač senzora ili aparatić za mjerenje šećera iz krvi. Uz to još samo dodamo neki međuobrok i vodu.

Ako se isplaniraju obroci za par dana onda je sve lako. Potrebno je svaka 3 dana uzeti dva sata za pripremu domaćeg kruha i peciva, krekera, keksa ili nekih drugih malih slastica. Valja uzeti u obzir da za pripremu LC obroka i slastica često treba manje vremena nego za uobičajeni obrok. Potrebno se dobro upoznati s novim namirnicama i njihovim svojstvima, doziranjem i kombiniranjem. To sve dođe iskustvom i googlanjem.

Na početku sam napisala da je moje dijete drugačije od ostalih. Drugačija je jer nema svog inzulina, ali ipak postiže glikemije približne njenim zdravim vršnjacima - što je naša karta za budućnost bez komplikacija.

Svakodnevno je učim koja je hrana dobra za nju, a koja nije i zašto, te u čem ima više ili manje šećera. Da li je bilo teško promijeniti prehranu djetetu? Postalo je lako kad je dijete spoznalo da mama pravi za nju posebne slastice u kojima svi uživamo, i da se cijela obitelj hrani jednako. Meni je lakše napraviti LC kolač, keks ili tortu jer točno znam što je unutra. Znam da nema raznih konzervansa ili pojačivača okusa i znam da neću satima nakon tog obroka nalijevati u nju inzulin i titrati kakav će biti rezultat.

Najvažnije u cijeloj ovoj priči je dosljednost. Stvaranje prehrambenih navika je izuzetno važno i može se naučiti, no kao za sve i za to treba vremena. Svakodnevno koristim priliku da je naučim zašto jedemo baš tu namirnicu. Pitali su me mnogi zašto to sve radim? Ulažem u njenu zdravu budućnost. Ako i 30% onog što joj objašnjavam o dijabetesu i prehrani primjeni dalje u životu kao odrasla djevojka i žena biti ću zadovoljna. I 30% je bolje od 0%. Učim je da propitkuje ono uobičajeno i nametnuto. Učim je da nismo svi isti. Ima djece koja su alergična na jaja ili mlijeko. Ima djece koji su vegani i ne jedu meso jaja i ribu. Učim je da poštuje svačiji izbor i gleda u svoj tanjur.

Mirta Kujundzic
IT-u Business Analist i Project Manager. Strastveni ljubitelj, kreator i konzument Low Carb prehrane, specijalist za LC slastice. Roditelj djeteta sa dijabetesom. Urednik portala za Low carb prehranu http://typeoneprincess.com namijenjen osobama sa dijabetesom.

Još iz kategorije Djeca: