Zagreb: Intervju s osobom na inzulinu koja je preboljela koronu!

Živimo u razdoblju velike epidemije novog koronavirusa o kojemu smo čuli  puno, a znamo zapravo jako malo. Svijet poznaje virus i njegovo djelovanje u ljudskom organizmu tek nešto manje od pola godine. Često čitamo o osobama koje imaju lošu kliničku sliku s obzirom na to da imaju razne kronične bolesti. Jako se često, osim plućnih bolesti, spominju kardiovaskularne bolesti i dijabetes… Na spomen dijabetesa u tom kontekstu neki počinju osjećati paniku ili tjeskobu zamišljajući razne negativne ishode, ako se zaraze korona virusom. Svima nam je lakše kada znamo s čime se suočavamo pa mi je bilo drago porazgovarati s Mirjanom, prvom osobom na inzulinu u Hrvatskoj za koju znam da je preboljela koronavirus.

Mirjana je rođena 1953. Iako ima dijabetes tip 2, već je 18 godina na inzulinu (Novomix  30). Draga klijentica koje već godinama dolazi u moju ljekarnu i podiže potrošni materijal za dijabetes. Nazvala me prije nekoliko dana kako bi rekla da će po potrošni materijal za dijabetes s e-doznake (hvala HZZO-u na dugo čekanoj realizaciji) i lijekove s e-recepta doći njezina poznanica jer ona, na žalost, ne može zato što je još u karanteni. Trenutno čeka posljednje potvrdno testiranje kako bi bila sigurna da više nije pozitivna. Bila sam pomalo šokirana, ali i zadovoljna činjenicom što je gospođa uspješno „odradila“ COVID-19 (osim dijabetesa, gospođa je preboljela tumor prije više od deset godina, pije lijekove za visoki tlak i ima problema s kralježnicom). Ponudila sam joj da koristi i-Projekt „Pozovi za zdravlje“ gdje pozivom na broj 072/700-222, uz savjet ljekarnika, teško pokretne ili osobe u izolaciji­/samoizolaciji koje boluju od kroničnih bolesti mogu  dobiti besplatnu dostavu receptnih lijekova. Ipak, gospođa je imala koga poslati u ljekarnu, a svoje iskustvo s COVID-19 ispričala je u ovom intervjuu.


Recite nam kako je sve počelo? Kada ste posumnjali da ste zaraženi i kakav je bio tijek bolesti?
Vrativši se avionom iz Turske, gdje sam bila s grupom ljudi od kojih su neki još tamo imali simptome poput temperature, kašljanja i slabosti (koje smo tek naknadno povezali s koronavirusom), krenula je i meni temperatura (37,2 – 37,8 stupnjeva), glavobolja, slabi apetit i visoki šećeri u krvi koji nisu padali ispod 15 – 18 mmol/L. Tada sam znala da nešto nije u redu, ali nekako sam se nadala da ipak nije korona jer mi je liječnik opće prakse, nakon umirujućeg telefonskog razgovora, prepisao antibiotik i lijek za kašalj, no bivalo mi je sve gore (od antibiotika sam dobila proljev). Osjećala sam kao da je kamion prešao preko mene. Tolika je bila opća slabost organizma da sam jedva izašla van iz stana kada je bio potres u Zagrebu 22. ožujka. Nakon toga sam cijeli dan provela telefonirajući i napokon uspjela dobiti nadležne epidemiološke službe. 25. ožujka sam stigla na testiranje koje je potvrdilo moje sumnje – ipak sam pozitivna na koronavirus!

Kako ste se osjećali kada ste saznali da je nalaz pozitivan i jeste li nešto poduzeli nakon toga?
U tom trenutku bila sam još dosta pod stresom zbog potresa, a nakon prvotne panike, stresa i neugode zbog pozitivnog nalaza, u jednom sam trenu samo pomislila: „Kud sve, tu i to“. Puno sam čitala o tome što su ljudi rekli da im je pomagalo te sam radila vježbe disanja, a mislim da su mi puno pomogle i klasične inhalacije slanom vrućom vodom koje sam radila i po deset puta na dan… Treći tjedan od početka simptoma organizam kao da se „vratio u normalu“. Šećeri su bili normalni, apetit mi se vratio te sam mogla dosta jesti…

Kako Vam se činilo – je li zdravstvena skrb prema Vama, kao osobi s dijabetesom, bila korektna i efikasna?
Drago mi je što nisam završila u bolnici. Iz prijašnjih iskustava bolničkog liječenja znam da mi je šećer uvijek lakše kontrolirati doma jer prehrana ni u jednoj bolnici nije nimalo prilagođena osobama s dijabetesom. Zdravstveni stručnjaci s kojima sam dolazila u kontakt (telefonom) zapisali su da sam osoba sa dijabetesom, bili su ljubazni, ali nisu davali pozornost mojem suputniku dijabetesu, nego samo COVID-u.

Koje dodatne poteškoće mogu imati osobe s dijabetesom koje se zaraze koronavirusom, a o kojima zdrave osobe ne moraju razmišljati?
Neuobičajeno visoki šećeri (unatoč redovnoj terapiji inzulinom) i mogućnost ketoacidoze koje se nitko nije sjetio u tom času…


Što Vam je bilo najteže?
Za liječnike i sestre s kojima sam kontaktirala vezano za koronu mogu reći da su se trudili sve reći i objasniti, iako su se informacije dosta mijenjale. Završno testiranje su mi odgađali iz tjedna u tjedan, jer su očito u početku ljude prerano testirali pa su bili još pozitivni. Ova završna testiranja (bila sam na četiri jer nisu sva tehnički uspjela) u konačnici su bila negativna, organizacija samih testiranja se poboljšala, a ukupno je prošlo više od pet tjedana od početka simptoma do zadnjeg negativnog testa! Upravo ta neizvjesnost i iščekivanje su mi teško padali i  jako me to ljutilo… Prošlo je puno vremena tijekom kojega sam bila stalno doma, bez izlazaka, osim na testiranje…

Kako se sada osjećate nakon svega što ste prošli tijekom zadnjih šest tjedana?
Nadam se da sam sada imuna na virus, a opet… Neke informacije govore da se ne zna koliko dugo traje imunost. Ipak, osjećam kao da mi je pao kamen sa srca sada kada je sve završilo. 😉

Zaključak
Ovo iskustvo osobe s dijabetesom koja je preboljela COVID-19  nekako me je „umirilo“. Sada imam jednu spoznaju više – kako se osobe s dijabetesom s ovom ugrozom mogu i znaju izboriti!

Izazovna su ovo vremena za sve nas, no kao i sve, proći će i to. Puno situacija nam u životu prođe na žalost, a vjerujem da će ova proći na sreću.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?Zatvori