Franjica ima 79 godina, gotovo četiri desetljeća živi s dijabetesom i iza sebe ima amputaciju noge. Danas se uz pomoć sina ponovno bori – ovaj put kako bi sačuvala drugu nogu. U toj borbi važnu ulogu ima i liječenje u barokomori.
Sve je počelo naizgled bezazleno. Mala infekcija nakon pedikure, ranica na prstu i problemi s cirkulacijom koji su postojali već godinama. No, ono što je počelo kao mala rana postupno se pretvorilo u pravu noćnu moru.
Godinama prije toga osjećala je trnjenje stopala. Imala je dijabetičku polineuropatiju i probleme s cirkulacijom, ali nije mogla ni zamisliti koliko ozbiljne posljedice mogu nastati.
Kada je napokon došla do vaskularnog kirurga, stanje je već bilo izuzetno teško. Krvne žile bile su toliko oštećene da su mogućnosti liječenja bile vrlo ograničene. Liječnici su pokušali različitim zahvatima ponovno uspostaviti protok krvi, a Franjica je započela i liječenje u hiperbaričnoj komori.
Što zapravo radi barokomora?
U barokomori pacijent udiše 100-postotni kisik pod povišenim tlakom. Tako se povećava količina kisika otopljenog u krvi, što omogućuje bolju opskrbu kisikom određenih tkiva kojima on nedostaje.

Jednomjesna barokomora
Kod pažljivo odabranih pacijenata s teškim dijabetičkim ranama na stopalima takvo liječenje može pomoći cijeljenju rana. Barokomora se pritom koristi kao dodatak standardnom liječenju, a ne kao njegova zamjena. Ne može ukloniti začepljenja velikih krvnih žila niti jamčiti da će se amputacija izbjeći.
Franjica je prošla čak 60 tretmana, od kojih je prvih 30 obitelj platila sama jer nisu mogli čekati termin preko HZZO-a.
Nažalost, za desnu nogu bilo je prekasno. Gangrena je napredovala i liječnici su morali amputirati nogu iznad koljena.
„Dva mjeseca nisam spavala od bolova. Sjedila sam u fotelji, pila tablete, ali ništa nije pomagalo”, opisuje Franjica razdoblje prije amputacije.
Ni nakon operacije bol nije potpuno nestala, ali je puno bolje.

Sada je najvažnije sačuvati drugu nogu
Unatoč svemu, Franjicina priča nije samo priča o gubitku.
Na lijevoj nozi, koju obitelj sada nastoji sačuvati, tijekom liječenja u barokomori zabilježeno je poboljšanje nalaza transkutane oksimetrije (TcPO₂), pretrage kojom se procjenjuje opskrba tkiva kisikom.
Nakon prvih 20 tretmana izmjerena je vrijednost oko 34 mmHg, a nakon ukupno 60 tretmana porasla je na 41 mmHg. o je dobar znak jer pokazuje da do tkiva dolazi više kisika, što je iznimno važno za zacjeljivanje rana i smanjenje rizika od amputacije.
Veliku ulogu u svemu ima Franjicin sin Dražen. Zbog majčine bolesti prilagodio je radno vrijeme, prati je na preglede, pomaže joj u svakodnevnim aktivnostima i svake večeri pregledava preostalo stopalo.
„Da nemam njega, ne bih mogla sama živjeti”, govori Franjica.
Iako ima protezu, koristi štake i kolica te slabije vidi, nije odustala od kretanja. Živi na četvrtom katu i ponosno govori kako se danas uspijeva popeti stepenicama do svojeg stana. To je ključno da se druga noga oporavi 🙂

Jednomjesna barokomora - poliklinika Marija
Franjicina poruka svima koji imaju dijabetes
Možda najvažniji dio našeg razgovora nije bio o barokomori, nego o onome što bi Franjica danas učinila drugačije.
„Da sam prije deset godina znala, otišla bih vaskularnom kirurgu, provjerila krvne žile. Možda bi mi noga danas bila spašena.”
Njezine riječi važan su podsjetnik da trnjenje stopala, promjene boje kože, bolovi i rane koje ne zacjeljuju nikada ne smiju biti zanemareni.
Barokomora je vrijedna dodatna terapija za određene pacijente, ali najveća prilika za očuvanje noge često se nalazi mnogo ranije – u pravodobnom prepoznavanju problema, pregledu cirkulacije, odgovarajućem liječenju rana i dobroj regulaciji dijabetesa.
Franjica je jednu nogu izgubila. No, zahvaljujući vlastitoj upornosti, predanosti svojega sina i pomoći zdravstvenih djelatnika, nastavlja borbu za drugu.
Članak je nastao u suradnji s Poliklinika Marija , Vukovarska 284, Zagreb.






