Ove je godine bio održan 56. susret Europske udruge za proučavanje dijabetesa (engl. European Association for the Study of Diabetes, skraćeno EASD) u Barceloni. Presretna sam što mi je Zagrebačko dijabetičko društvo pružilo priliku za sudjelovanje na ovakvom značajnom događanju. Budući da sam još uvijek nova u svijetu dijabetesa, nisam imala viziju o važnosti ove konferencije, a osim toga nisam zamišljala da je tako velik broj ljudi uključen u organizaciju EASD-a. Naime, na ovoj je konferenciji sudjelovalo oko 17 000 ljudi, a taj broj uključuje liječnike, pacijente, zdravstvene djelatnike, ljude iz medija, znanstvenike, proizvođače medicinskih pomagala i mnoge druge koje zanima ovakva manifestacija.
Prvoga dana nismo išli na konferenciju jer nam je putovanje oduzelo glavninu dana, no već smo se idućeg dana zaputili na prva predavanja. Dvorana u kojoj se održavao EASD ima tri kata, a mi smo se najprije uputili na prvi, gdje su proizvođači medicinskih pomagala dočekivali posjetitelje te im u najsitnije detalje prezentirali svoje proizvode.
Dok je Davor ispitivao proizvođače o najnovijim uređajima i inzulinima na tržištu ili pak u pripremi, ja sam bacila oko na prostor i ljude koji me okružuju. Prije svega, primijetila sam da većina ima nekakav senzor na tijelu. Isprva sam pomislila da smo svi u ovoj ogromnoj dvorani osobe s dijabetesom, što me prilično iznenadilo. Nakon što sam razgovarala s nekoliko ljudi zaduženih za promociju proizvoda, primjetila sam da su svi oni, imali dijabetes ili ne, imali senzor i aplikaciju instaliranu na mobitelu. Bez obzira na to što im je to možda u opisu posla i služi kao jedan od apela u marketingu, kod mene je pobudila zadovoljstvo činjenica što svi imamo nekakve pametne spravice po sebi. 🙂 Čak je jedna gospođa, koja nema dijabetes, imala rez od svježe izvađenog Roche Eversense XL senzora koji joj je bio ugrađen pod kožu. Tim je činom ohrabrila one kojima se sviđa proizvod, ali zaziru od kirurških zahvata. Nadam se da će Roche dovesti Senseonics i u Hrvatsku, s obzirom na to da već imamo njihove aparatiće. 🙂
Općenito je energija cijelog susreta bila izvrsna. Razgovaralo se o novitetima na tržištu, psihološkim problemima koje nam dijabetes zadaje, hrani, navikama te o tome što nas motivira i zašto smo ovdje. Svi okupljeni imali su nešto zajedničko, a to je povećati, ali i prenijeti dosadašnje znanje o dijabetesu. Davor i ja upoznali smo jednog od sudionika, Ahmeda iz Libije, koji je potvrdio da mu je ovaj EASD ispunio očekivanja i da se raduje idućem koji će se održati u Beču.
Teško je ukratko opisati cijeli dojam i što sam sve vidjela, zato ću samo reći da sam zahvalna što sam dobila dijabetes u ovo vrijeme kada je tehnologija toliko napredovala, kada zahvaljujući svojoj bolesti mogu otići u Barcelonu na ovakav susret i kada napokon jenjavaju predrasude o dijabetesu. Baš kao i Ahmed, i ja se radujem novim „dijabetes“ pustolovinama i konferencijama. 🙂
P. S. Još tekstova s ovogodišnje #EASD2019 konferencije iz Barcelone možete pronaći na http://www.nainzulinu.com/tag/easd2019/
