Mir neće dugo trajati: odluka o doplatama za inzulin poništena je zbog procedure

Pao sam s bicikla, slomio tri rebra i ostao u bolovima nepokretan ležati na betonu na 5 stupnjeva celzijusa. Dobri ljudi iz centra Zagreba odmah su nazvali Hitnu pomoć koju smo čekali 30 minuta, ja na ledenoj zemlji, oni iznad mene. Zvali su oni ponovno, molili da se hitna što prije pojavi… Rezultat je 30 minuta smrzavanja na hladnom betonu, bolnog i otežanog disanja, nepokretnog „blejanja“ u nebo i razmišljanja o bijedi sustava Hitne pomoći. Ne samo u Metkoviću, nego i u centru Zagreba − blizu Bandićevih fontana.

Kakve to veze ima s inzulinima?
Popraviti nešto loše, hitnu, neusporedivo je teže, nego sačuvati nešto što je dobro. Dostupnost inzulina za tip 1 u Hrvatskoj je dobra − nedostaje Tresiba, ali dostupnost je dobra. Ako je suditi po posljednjoj epizodi Provjereno (Nova TV) koja je odličan primjer istraživačkog novinarstva, razlog zašto trenutno imamo inzuline bez doplate je vrlo zanimljiv. U HZZO-u naime postoji netko toliko nesposoban i bahat da je „posao referenciranja inzulina“ išao odraditi ne samo mimo dijabetološke struke, već i mimo zakona pa je kompletno referenciranje poništeno. Reći ćete  − hvala Bogu na bahatima i nesposobnima jer u protivnom bi zajedno sa strukom imali puno manje vremena da se suprotstavimo ovoj nepravdi.

Kompletan prilog Nove TV o temi potencijalne doplate inzulina možete pogledati ovdje:

 

Ponavljam: popraviti nešto loše (Hitnu pomoć) puno je teže, nego sačuvati nešto dobro (inzulin). Kada je u sustavu puno lošeg, logično je da dobro strši i smeta. Da citiram HZZO: „Moramo misliti na sve bolesti jednako.“ (da svima bude loše).

To ne znači da je referenciranje samo po sebi loše, ali mora se raditi stručno i s mjerom.

Malo crnog humora

Poanta
Onog trenutka kada nas uvjere da je angažman protiv zla i nestručnosti uzaludan, izgubili smo.

Margaret Mead je napisala:
Nikad ne sumnjaj da mala grupa ljudi 
može promijeniti svijet;
To je jedino što ga je ikada mijenjalo.

 

Nas „na igli“ nije malo, a ne trebamo ni mijenjati svijet. Sve što trebamo napraviti je drugoj „maloj grupi ljudi“ zagorčati život onoliko koliko oni žele nama. Naravno, uvijek postoji mogućnost da dobri i stručni nadvladaju nesposobne i nestručne. Ne zaboravite da smo zahvaljujući tim pozitivnim strujama došli i do Librea. Ako HZZO ili Ministarstvo zdravstva pronađu sposobne i stručne ljude koji će unaprijediti, a ne unazaditi skrb o dijabetesu u Hrvatskoj, nitko sretniji od nas, ali moramo biti spremni na najgore i suprotstaviti se.

Urednik portala naInzulinu.com.
Dugogodišnji volonter i aktivist društva Veliki za Male sa šećernom bolešću. Bivši predsjednik Zagrebačkog dijabetičkog društva.
Bivši član izvršnog odbora Hrvatskog Saveza Dijabetičkih Udruga, te HZZO povjerenstva za Opća i medicinsko-tehnička pomagala