Trebaju li nam uopće dva „Praznika dijabetesa“?

Ogroman interes i puno komentara na grupama je izazvao tekst o Hrvatskom danu šećerne bolesti koji je izglasan na Vladi Republike Hrvatske.

Reakcije su uglavnom pozitivne, ali ima i onih negativnih, onih koji se pitaju trebaju li nam dva praznika dijabetesa. Stoga ćemo se ovdje pozabaviti svim dionicima našeg društva; tko ima koristi od novog „praznika dijabetesa“, a tko ne.

Farmaceuti

S obzirom da živimo u kapitalističkom društvu, moramo se priviknuti da je temelj ovog društva – tržište/novac. Stoga će firme novi „praznik“ promatrati kroz prizmu novca. Ako se malo odmaknemo od dijabetesa, slično je i sa Božićem, Novom godinom te brojnim drugim “blagdanima”.

S obzirom na to da im principali neće odobriti veće budžete jer smo si mi Hrvati „smislili novi praznik“, na prvi pogled im se ovo možda i neće svidjeti. Već financiraju nekoliko skupova dijabetologa u godini, a i jedan „Svjetski dan“; stoga bi im možda ono postojeće sasvim dovoljno.

Ipak, trendovi u svijetu govore u prilog sve većoj važnosti pacijenata u brizi za svoje zdravlje. Pacijenti putem digitalnih platformi intenzivno komuniciraju o tome što im pomaže, a što ne; stoga je svijest da smo i mi važni – sve veća. U tom smjeru – biti prisutan na nečemu što je važnije pacijentima nego liječnicima – ima puno smisla.

Osim toga, što prije se otkrije neki dijabetičar – to će prije početi trošiti lijekove. Kod tipa 2 će to biti prvo jeftiniji, ali onda dođu i skuplji na red.  Ako znamo da službene smjernice za prehranu dijabetičara preporučaju ogromne količine ugljikohidrata (čitaj šećera), nije teško predvidjeti da će skoro svaki novo-otkriveni dijabetičar biti prvo manji, a onda veći izvor prihoda.

Dijabetolozi

Kao i kod svake druge struke, imamo vrhunske i empatične dijabetologe koji smatraju da je svaka senzibilizacija o dijabetesu dobra. Oni će se uvijek pridružiti akciji, ali imamo i one koji su svjesni da ukupni farmaceutski budžeti nisu neograničeni i da bi tu moglo biti manje za njih.

HZZO i Ministarstvo zdravstva

Njima je najteže. Polako su shvatili da im je neotkriveni dijabetes naposljetku iznimno skupa bolest, pa im je u interesu da se što prije otkrije. Troškovi komplikacija dijabetesa tip 2 su najskuplji jer ih je najviše, a T2D se najteže otkriva jer se simptomi lako zanemare i nisu toliko intenzivni kao tip 1.

No, ono što HZZO muči je sve veća prisutnost vrlo skupih lijekova za dijabetes tip 2, a voljeli bi i da je inzulin nakon 100 godina, ipak nešto jeftiniji. S druge strane, rado bismo željeli da proizvođači inzulina što više novaca investiraju u razvoj pametnog inzulina. Ali ako ga ne zarade – ne budu.

Ukoliko će HZZO i MIZ biti pametni – iskoristiti će novi nacionalni „praznik“ kako bi podrškom za javna mjerenja glukoze u krvi doprli do osoba koje ne trče kod doktora čim su debeli, žedni ili umorni. Jer ako se dijabetes prekasno otkrije, lako odu noga ili vid, a to jako puno košta.

Osobe s dijabetesom

Mnogi od nas koji imamo dijabetes nismo svjesni da oni koji ga nemaju – ne znaju ništa o toj bolesti. Kao što vi ne znate koji su simptomi celijakije i njihovi problemi, tako zdrave osobe ipak najčešće ne znaju koji su simptomi dijabetesa. Što se više priča o dijabetesu i njegovim simptomima – veće su šanse da ga netko primijeti na sebi ili nekom bližnjem (pospanost, uriniranje, žeđ).

Osim toga, što se više priča o dijabetesu, veća nam je vidljivost u društvu, a time i snaga. Što smo snažniji lakše nam je izboriti se za nešto dobro. Bulimičari npr. su na žalost u užasnoj situaciji i skoro nitko ne obraća pažnju na njih, ne želite da se to i nama dogodi.

Zaključak

Kada se sve zbroji i oduzme, vjerujem da je lako zaključiti da drugi „dijabetički praznik“, strateški raspoređen na drugi kraj godine (14.5.) – ima više prednosti nego mana. Svako dodatno zadiranje u javnost putem javnih mjerenja, senzibilizacije i edukacije može biti samo i isključivo dobro za sve nas. Tko će “novi praznik” bolje „iskoristiti“ – ovisi isključivo o nama. Prilika je tu.


Još iz kategorije Vijesti i Događanja: